Svi ljudi umiru, ali poznati ruski pisci umirali su na ponekad nevjerojatne načine. Dok su Lav Tolstoj i Anton Čehov polako umirali u krevetu, drugi su, poput Aleksandra Puškina i Mihaila Ljermontova, ubijeni u dvobojima. A neki su pisci imali strašnu smrt kao Sergej Jesenjin (objesio se prerezanih vena nakon duboke depresije uzrokovane alkoholom).

Jesenjin je rođen 1895. Jedan od najvećih književnika ruskog Srebrnog doba (početkom 20. stoljeća) do 1925. godine postojao je sve osamljeniji, očajniji i teži alkoholičar. Nije jasno je li ga alkoholizam doveo do depresije ili obrnuto, ali definitivno je to dovelo do smrti pjesnika.

Krajem 1925. se činilo da je Jesenjin u potpunom očaju. Dana 28. prosinca iste godine njegovo je obješeno tijelo pronađeno u sobi u hotelu Angleterre u tadašnjem Lenjingradu (Sankt Peterburg). Grozna smrt nastupila je, bilježe povjesničari, kao rezultat trostrukog samoubojstva: presijecanjem vena, vješanjem i izgaranjem uz cijev parnog grijanja. Prije smrti poslao je svoje posljednje pismo prijateljima s pjesmom napisanom krvlju (nije bilo tinte u Jesenjinovoj sobi), sa stihovima: “Umrijeti nije ništa novo na ovom svijetu, al’ ni živjeti nije baš najnovije”.