Ruski pjesnik Sergej Aleksandrovič Jesenjin  rođen je u jesen 1895. godine. Neko vrijeme je pisao ‘kafansku’ poeziju u ciničnom i šepurećem stilu koji se jasno ogleda u zbirkama ‘Ispovijest huligana’ i ‘Moskva kafanska’. Njegovi stihovi nisu uspjeli prikriti omalovažavanje samog sebe koje ga je savladavalo, pa je nastavio tražiti utjehu u piću, pa čak i u kokainu.

Osjećajući se krivim što nije uspio ispuniti ulogu pjesnika koji će prosvijetliti narod, pokušao se prikloniti vladajućem pjesničkom trendu. Tako je u pjesmi ‘Napuštena i blijeda mjesečina’ čak hvalio i uzdizao kamen i čelik kao tajnu nadolazeće moći Rusije. Međutim, u pjesmi ‘Surovi oktobar me je obmanuo’, otvoreno je naglasio svoje otuđenje od boljševičke Rusije. Njegovo posljednje veliko djelo, pjesma ‘Crni čovjek’, predstavlja nemilosrdnu kritiku vlastitih neuspeha.

Jesenjin se 1925. godine oženio četvrti put – sa Sofijom Andrejevnom Tolstojom, unukom pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja, koja je, poslije smrti supruga, život posvetila očuvanju uspomene i djela Sergeja Jesenjina.

Dana 28. prosinca 1925. godine je Jesenjin pronađen mrtav u svojoj sobi u petrogradskom hotelu Angleter. Imao je 30 godina. Posljednju pjesmu ‘Doviđenja, dragi, doviđenja’ posvetio je svom prijatelju Wolfu Ehrlichu.