Nakon što je prošle godine odveo momčad Hajduka do finala Lige prvaka za mlade, Marijan Budimir postao je izbornik U-17 reprezentacije koja će ovog mjeseca igrati na Europskom prvenstvu na Cipru

Uspjehu koji je ostvario u sezoni 2022/23 kada je odveo juniore Hajduka do finala UEFA Youth League, 43-godišnji trener Marijan Budimir ove godine pridodao je još jedan – na Europsko prvenstvo odveo je hrvatsku U-17 reprezentaciju, i to tek što ju je preuzeo. Kadetska reprezentacija Hrvatske na EP-u koji će se od 20. svibnja do 5. lipnja igrati na Cipru, prošla je kroz dramatičnu završnicu elitnog kruga kvalifikacija: nakon 3-3 remija protiv Njemačke i 3-0 poraza od favoriziranog Portugala, Budimirova je selekcija u trećoj utakmici golom u šestoj minute nadoknade drugog poluvremena zabila za konačnih 5-0, rezultat koji je mlade Hrvate odveo na U-17 EURO. Da je ostalo 4-0, na Cipar bi išla Njemačka koja je imala identičnu gol-razliku, ali manje žutih kartona, što se u takvim situacijama gleda kao sljedeći kriterij. Marijan Budimir bivši je nogometaš, u mlađim kategorijama bio je član splitskog Hajduka, zatim je nakratko otišao u talijanski Udinese iz kojeg je otišao u Sloveniju gdje je pet sezona igrao za Celje, kasnije se vratio u Hrvatsku, odigrao je dvije sezone za tadašnjeg prvoligaša zaprešićki Inter i još jednu za Karlovac, također prvoligaša u to vrijeme. Po završetku karijere ubrzo se otisnuo u trenerske vode, prvo je radio s mlađim uzrastima Splita, a od 2016. do prošle godine bio je na više pozicija u Hajduku, krenuo je u mlađim kategorijama, bio je pomoćnik u tadašnjoj drugoj momčadi i četvorici trenera prve momčadi, a od 2019. je vodio juniore splitskog kluba. S juniorima Hajduka napravio je nevjerojatne stvari, s jedne strane uveo je momčad u finale juniorske Lige prvaka pobijedivši na tom putu velikane kao što su Borussia Dortmund i Manchester City i istovremeno profilirao nekoliko velikih talenata koji su već ozbiljno ušli u seniorski nogomet, od Luke Vuškovića preko Rokasa Pukštasa i Nike Sigura do Dominika Prpića i vratara Borne Buljana. Prije nego što je postao izbornik U-17 selekcije, bio je trener Širokog Brijega, člana BiH Premijer lige s kojim Hajduk ima suradnju.

TEMPO: Hrvatsku U-17 reprezentaciju preuzeli ste krajem veljače, nakon smjene Roberta Jarnija i do početka elitnog kruga kvalifikacija 20. ožujka imali ste tek mjesec dana. Kako ste se u tom kratkom periodu pripremali za kvalifikacije, jeste li od ranije poznavali barem dio reprezentativaca?

Praktički samo nekolicinu igrača iz te generacije sam dobro znao od prije, to su bili igrači iz Hajduka, ostale sam upoznavao u hodu. Moji suradnici i ja smo odmah uzeli snimke svih utakmica naše reprezentacije odigranih unazad godinu dana kako bismo što bolje upoznali sve igrače koji su bili u kadru, a odmah zatim smo uzeli i snimke svih utakmica naših suparnika u elitnom kolu kvalifikacija kako bismo ih što bolje analizirali. Olakotna okolnost mi je bila što su moji pomoćnici već od ranije bili u toj selekciji kao asistenti Roberta Jarnija, a razgovarao sam i sa samim trenerom Jarnijem koji mi je također dao puno informacija. Okupili smo se pet dana prije početka kvalifikacijskog turnira i u tom periodu pokušali smo implementirati neke stvari vezane za ideje kako želimo igrati, naravno samo osnovnu varijantu jer vremena i prostora za neke detalje u tako kratkom periodu nije bilo.

Mislav Ćutuk 17-godišnji je igrač Dinama i jedan od najboljih igrača reprezentacije za kojeg se interesiraju mnogi europski klubovi. FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

TEMPO: EURO na Cipru počinje 20. svibnja, hoćete li sada imati više vremena za pripreme?

Ne puno, okupit ćemo se sedam dana prije početka turnira. Naravno da to nije puno i nije dovoljno, znate kako je s nama trenerima, uvijek nam fali još nekoliko dodatnih dana priprema. Sada je ipak donekle lakše, međusobno smo se upoznali, igrači već znaju neke naše zahtjeve na koje ćemo još pokušati nadograditi neke stvari.

TEMPO: Na popisu igrača koji su igrali elitni krug kvalifikacija bili su igrači iz čak osam, od deset, klubova Supersport HNL. Nekada su Dinamo i Hajduk davali veliku većinu igrača u mlađim selekcijama, sada se slika očito mijenja, što može biti dobar znak, znak da sve više klubova radi s mladim igračima na visokoj razini?

Da, iako realno, uvijek će najviše mladih igrača u reprezentacije doći iz Hajduka i Dinama, to su ipak naše najbolje akademije, ali je isto tako činjenica da je još puno naših klubova, čak i ne samo prvoligaških, diglo kvalitetu svojeg rada s mlađim uzrastima.

‘Uvijek će najviše mladih igrača u reprezentacije doći iz Hajduka i Dinama, to su naše najbolje akademije, ali puno je klubova diglo kvalitetu svog rada’

TEMPO: Na Europskom prvenstvu igrat ćete u skupini u kojoj su još Danska, Austrija i Wales. Što znate o njima, jesmo li imali sreće prilikom izvlačenja skupina?

Znamo sada već dosta o njima, ja sam uvijek bio trener koji voli proučavati suparnike i analizirati njihove prošle utakmice, imam uz sebe pomoćnike i analitičare s kojima zajedno odrađujem taj dio priprema. Čeka nas skupina koja po imenima nije toliko jaka, posebno u usporedbi s reprezentacijama s kojima smo igrali u elitnom kolu. Austriju s kojom prvo igramo već smo detaljno secirali, oni su u prvom krugu kvalifikacija bili u grupi ispred Španjolske, što dovoljno govori, Danska je također bila prva u skupini, za Dance se dobro zna koliko kvalitetno rade s mladima dok je Wales specifičan zbog svog načina igre. Određeni nam je problem što za prvu utakmicu zbog žutih kartona nećemo imati četiri važna prvotimca, a to su naš najbolji strijelac Mislav Ćutuk, zatim Bruno Durdov, Dukan Ahmeti i Tomas Baković.

TEMPO: Kad se govori o mladim igračima, uvijek se naglašava važnost razvoja dok je rezultat uvijek sekundaran. S druge strane, kad dođete na visoku natjecateljsku razinu, poput juniorske Lige prvaka s Hajdukom ili sada na Europsko prvenstvo s kadetskom reprezentacijom, uvijek se očekuje i dobar rezultat. Kako s trenerske strane pomiriti te dvije strane, i razvoj i rezultat?

Idealno je kad se jedno i drugo poklopi, a mislim da se to može, vjerujem da smo u Hajduku moj stožer i ja dokazali da se to može. Mi smo u Hajduku imali i rezultat, i u Hrvatskoj i na UEFA razini, a onda su se igrači koje smo razvijali prodali za preko 40 milijuna eura, od Biuka, Ljubičića, preko obojice braće Vuškovića do igrača koji će sigurno biti prodani u jakim transferima, a to su Pukštas, Sigur, u budućnosti vrlo vjerojatno još neki, prije su bili Nejašmić, Palaversa, Bradarić, Teklić… Ono što je tu najvažnije, konkretno baš kad govorimo o ovim igračima koje sam spomenuo, svi oni su po prelasku iz juniora u seniore bili spremni i taktički i fizički za taj iskorak, neki od njih su i činili razliku na terenu. Ono što se kasnije događalo s igračima – dakle, nakon što su već ušli u seniore – s jedne strane njihov mentalni stav i s druge kvaliteta i količina rada, to su već stvari o kojima se može razgovarati.

Marijan Budimir i supruga Vesna koju je upoznao na igralištu dok je bio nogometaš, a ona nogometna sutkinja. FOTO: Ivo Cagalj/PIXSELL

TEMPO: Prelazak iz juniora u seniore najteža je točka u karijeri svakog sportaša, pa i nogometaša, vi ste radeći u Hajduku promovirali puno kvalitetnih mladih igrača koji su već prije dvadesete godine igrali ili još uvijek igraju kvalitetan nogomet. Što je najvažnije za mladog, talentiranog igrača koji je već u juniorima značio razliku, da bi postao ozbiljan seniorski nogometaš?

To je kompleksno pitanje, ima tu dosta stvari o kojima treba razmišljati. Možda je, prije svega, za mladog igrača važno da oko sebe ima zdravu okolinu, zatim da ima pored sebe kvalitetnog razvojnog trenera koji će ga podržati i u periodima oscilacija, jer za mlade igrače su oscilacije nešto normalno, te da se razvija u dobrom, bliskom okruženju, da ga se ne dovede u situaciju u kojoj ga se, da tako kažem, negdje baci pa ako ispliva – dobro ispliva. Važno je da za mlade igrače postoji kvalitetan plan razvoja, po meni se u Hrvatskoj tu dosta odmoglo ukidanjem drugih momčadi prvoligaških klubova jer se kroz B postave moglo puno lakše uvesti mlade igrače u seniorski nogomet.

TEMPO: U kojem smjeru smatrate da će nogomet ubuduće ići i slijedom toga, kako mladi igrači trebaju danas trenirati da bi za deset ili više godina mogli participirati na visokoj razini?

Vjerujem da će se stvari u nogometu jako individualizirati, bila to kondicijska priprema ili tehničko-taktički treninzi, morat će se sve to jako podrediti pojedincu jer je svaki igrač poseban. Tako je i u razvoju mladih igrača, mi smo te dvije stvari već pokušali pomiriti, grupni i pojedinačni razvoj. Također, mislim da je karakter igrača nešto na što treba obratiti jako veliku pažnju, već u mlađim kategorijama može se vidjeti koji su igrači više posvećeni grupi, a takvi će u pravilu dugoročno imati veće šanse ostvariti bolje rezultate.

‘Važno je da za mlade igrače postoji kvalitetan plan razvoja, po meni se u Hrvatskoj tu odmoglo ukidanjem drugih momčadi prvoligaških klubova’

TEMPO: Hajduk je u zadnje vrijeme doživio par promjena trenera, uz svaku se kao jedan od mogućih kandidata spominjalo i vaše ime, međutim, priliku ipak niste dobili iako su mnogi smatrali da ste radom s klupskim juniorima to zaslužili. Imate li želju, kao Splićanin ponikao u Hajduku, postati trener kluba s Poljuda?

Iskreno, ne bih htio previše govoriti o tome, ne želim da ispadne kako se namećem ili guram. Sada radim u U-17 reprezentaciji gdje sam jako zadovoljan i potpuno koncentriran samo na sljedeće utakmice. Hajduk je moj klub, tu sam rođen, svako tko je iz Splita dok je mlad želi biti igrač, a kasnije trener Hajduka, to je tako ovdje i to je normalno. Ako jednom u budućnosti budem trener Hajduka, super, ako ne budem, život ide dalje.

TEMPO: Na kraju, pitanje u kojem se isprepliću vaš privatni i profesionalni život, odnosno, obitelj i nogomet. Vaša supruga Vesna je nogometna sutkinja, priča kaže da ste se upoznali na utakmici, još dok ste aktivno igrali, tijekom koje vam je poništila pogodak?

Da, to je bio početak, malo je to već prožvakana priča. Uglavnom, poništila mi je gol na utakmici, tu smo se zapravo upoznali, kasnije smo otišli na kavu i, eto, sudbina je tako htjela.