Sergej Aleksandrovič Jesenjin, jedan od najpopularnijih ruskih lirskih pjesnika, rođen je 3. listopada 1895. godine. Njegova poezija je inspirirana prirodom i životom na selu, često ograđena od utjecaja industrijalizacije i modernog života.

Jesenjin je odrastao u seljačkoj obitelji  u selu Konstantinovo. Veći dio djetinjstva je proveo u kući djeda i bake koji su ga poticali  da se bavi pisanjem još od njegove devete godine. Bio je slobodnog, avanturističkog duha. Završivši lokalnu osnovnu školu 1909. godine, upisao je Rusku pravoslavnu školu koja je imala velikog utjecaja na njegovo kasnije književno stvaralaštvo.

Kao dijete sa nesvakidašnjim talentom za književnost, 1912. godine seli se u Moskvu, gdje sam sebe izdržava radeći kao lektor u jednoj izdavačkoj kući i paralelno pohađa studij na Moskovskom državnom univerzitetu. U Moskvi upoznaje Anu Izrjadnovu s kojom je dobio sina Jurija.

Pripadajući krugu pjesnika koji su se ugledali na Ivana Surikova, ruskog pjesnika 19. stoljeća, Jesenjinova rana poezija se prvenstveno zasnivala na ruskom folkloru. U Sankt Peterburg odlazi 1915. godine, gdje upoznaje pjesnike Aleksandra Bloka, Sergeja Gorodeckija i Andreja Belija. Upravo se tom gradu Jesenjin probio i postao poštovan književnik. Bio je prisni prijatelj i jedno vrijeme ‘cimer’ pisca Nikolaja Kljujeva, otvorenog homoseksualca, za koga pojedini vjeruju da mu je bio i ljubavnik, misleći kako su mnoga Jesenjinova ljubavna pisma posvećena upravo njemu.