Nacional je došao do interne prepiske između Policijskog nacionalnog USKOK-a, Ministarstva financija i Državnog odvjetništva, koja otkriva ozbiljne sumnje u pranje novca, a čiji su protagonisti riječki poduzetnik Jozo Kalem i bivši ministar obrane Pavao Miljavac

Udijelu hrvatske policije rastu frustracije zbog dinamike kojom se obrađuju pojedini slučajevi te se sumnja da Policijski nacionalni USKOK u nekim situacijama iz nepoznatih razloga kalkulira s obradama osjetljivih predmeta. Upravo zbog tih frustracija, izvor blizak policiji Nacionalu je dostavio internu prepisku između Policijskog nacionalnog USKOK-a, Ministarstva financija i Državnog odvjetništva u slučaju koji otkriva ozbiljne sumnje u pranje novca, a čiji su protagonisti riječki poduzetnik Jozo Kalem i bivši ministar obrane Pavao Miljavac. Kalema se u medijima u više navrata opisivalo kao iznimno utjecajnog riječkog poslovnog čovjeka, poduzetnika koji “drma” Rijekom, možda i zato što je dugogodišnji prijatelj bivšeg ministra financija Slavka Linića.

Ta dokumentacija otkriva da Županijsko državno odvjetništvo nastoji rasvijetliti, po svemu sudeći, ozbiljne kriminalne aktivnosti uz pomoć kojih je niz tvrtki povezan s HDZ-u bliskim poduzetnicima, godinama privilegirano koristio stotine milijuna kuna iz Fonda za razvoj i zapošljavanje. Dokumentacija koja je Nacionalu dostavljena na uvid, otkriva da se u Državnom odvjetništvu sumnja da je Pavao Miljavac bio u tom krugu privilegiranih poduzetnika koji su Fond koristili umalo kao vlastitu samoposlugu. Ispitivanjem okolnosti pod kojima je Miljavac u više navrata od Fonda primao ogromne i povoljne kredite, pojavile su se sumnje da je Jozo Kalem prao novac, da su Kalem i Miljavac čudno poslovno povezani te se sve to počelo istraživati. Međutim, obrada tog slučaja se iz nepoznatih razloga odužila. Izvor blizak policiji koji je Nacionalu dostavio spornu dokumentaciju, tvrdi da bi se zbog proteka vremena spomenuti slučaj trebao procesuirati ili bi se trebala otkloniti svaka sumnja s Kalema i Miljavca. Upravo kako bi se slučaj pokušao aktualizirati i tako posredno ubrzati, Nacionalu je dostavio i spornu dokumentaciju.

Ta dokumentacija pokazuje da je Ured za sprječavanje pranja novca, koji djeluje pri Upravi za financijsko upravljanje, unutarnju reviziju i nadzor Ministarstva financija, još 17. veljače prošle godine Policijskom nacionalnom uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (PNUSKOK) pri Ministarstvu unutarnjih poslova, poslao obavijest o sumnjivim transakcijama riječkog poduzetnika Joze Kalema i njegove tvrtke RI-Petrol te njegove povezanosti s obrtom PM Lignum u vlasništvu generala Pavla Miljavca.

URED ZA SPRJEČAVANJE PRANJA NOVCA ustanovio je da je Jozo Kalem na svoj privatni devizni račun kroz nekoliko transakcija na ime prodaje poslovnih udjela, primio više milijuna eura za koje se sumnja da su služili za pranje novca. Ured za sprječavanje pranja novca sumnja i da je tvrtka RI Petrol na nelegalan način pribavila sredstva kojima je u stečajnom postupku za 8,7 milijuna kuna kupila nekretninu u vlasništvu obrta PM Lignum, vlasnika Pavla Miljavca. General Pavao Miljavac spominje se i u kontekstu sumnjivih isplata kredita koji je dobio od bivšeg Fonda za razvoj i zapošljavanje. Dokumentacija otkriva da su odgovorne osobe Fonda osumnjičene za počinjenje kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti prilikom odobravanja i isplate kredita obrtu Pavla Miljavca PM Lignum, i to za tri kredita u ukupnom iznosu 34,7 milijuna kuna. Kredit od 12 milijuna kuna podignut je 1. kolovoza 2006., kredit u iznosu 15 milijuna kuna 5. ožujka 2007., a kredit od 7,7 milijuna kuna 2. srpnja 2008. godine.

Fond za razvoj i zapošljavanje u razdoblju od 2005. do 2010., kada je i ugašen i stavljen pod okrilje Ministarstva gospodarstva, vodio je tada utjecajni član HDZ-a Andrija Popović iz Opuzena. U to vrijeme je Fond domaćim tvrtkama podijelio 1,4 milijarde kuna kredita. Popovića se u više navrata prozivalo tvrdnjama da je veći dio kredita dodjeljivao po lokalpatriotskim standardima. Međutim, većinu kredita dobivale su u to vrijeme tvrtke koje su vodili ljudi bliski HDZ-u. Državno odvjetništvo stoga već duže vrijeme pokušava rekonstruirati je li taj Fond zapravo funkcionirao kao svojevrsna samoposluga HDZ-u.

DETALJNO RAZRAĐENE PODATKE o spornim kreditima Pavla Miljavca i njegovim suspektnim odnosima s Kalemom, Ured za sprečavanje pranja novca poslao je PNUSKOK-u zato što je upravo PNUSKOK od Ureda tražio da provede analitičku obradu te mu dostavi podatke o tome je li Jozo Kalem evidentiran u bazama sumnjivih i gotovinskih transakcija Ureda za sprječavanje pranja novca.

Sadržaj službenog tajnog dokumenta označenog šifrom “ograničeno”, sukladno Članku 9. Zakona o tajnosti podataka, otkriva da je Ured za sprečavanje pranja novca PNUSKOK-u potvrdio da se ime Joze Kalema nalazi u bazi sumnjivih transakcija. Međutim, nije poznato što je PNUSKOK na temelju tih informacija poduzeo. Osobe bliske policijskim izvorima dostavile su ovih dana taj dokument Nacionalu s obrazloženjem da cijelu stvar žele “medijski pogurat”. “Pitanje je vrlo jednostavno – zašto tako veliki postupci stoje u ladici i koriste se kad to nekome politički odgovara. Jer ako ima elemenata kaznenog djela, onda treba podignuti optužnicu, ako nema, onda predmet treba odbaciti. U ovom slučaju nije napravljeno ni jedno ni drugo”, tvrdi Nacionalov izvor.

Optužnica protiv Kalema, naime, podignuta je u ožujku prošle godine u jednom drugom slučaju. Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu podiglo je pred karlovačkim Općinskim sudom optužnicu protiv Joze Kalema i njegove tvrtke RI Petrol zbog nezakonitog upisa vlasništva nad nekretninama tvrtke IGM Tounj i protupravnog stjecanja koristi u iznosu 103 milijuna kuna. Trgovački sud u Rijeci u tom predmetu donio je prvostupanjsku presudu prema kojoj Kalem mora vratiti IGM-u u stečaju nekretnine vrijedne 103 milijuna kuna. Protiv Kalema je još ranije podignuta optužnica i pokrenut sudski proces zbog protupravne eksploatacije rudnog blaga. Teretilo ga se da je tvrtka Euro-Petrol kojoj je on bio direktor, tijekom 2007. godine u Industrijskoj zoni na Kukuljanovu ilegalno izvukla i potom drobila najmanje 6,6 tisuća kubika građevnog kamena, iako Kalem od vlasnika terena nije dobio odobrenje za obavljanje rudarskih radova ni rudarsku koncesiju niti je za te radove posjedovao lokacijsku i građevinsku dozvolu.

Međutim, nikakva optužnica za sumnju u pranje novca, koliko je poznato, do danas protiv Kalema nije podignuta.

SADRŽAJ DOKUMENTACIJE U POSJEDU NACIONALA otvara pitanje očito kompleksnih poslovnih odnosa između Joze Kalema i Pavla Miljavca. Naime, Fond za razvoj i zapošljavanje odobrio je sporne kredite Pavlu Miljavcu u vrijeme dok je na vlasti bio HDZ na čelu s Ivom Sanaderom. Miljavac kredite nikad nije vratio. Otvaranje tog pitanja nužno otvara još jedan predmet u kojem se susreću Miljavac i Kalem, a to je slučaj Hrvatskih šuma. Kalem je još 2010. godine, putem svoje tada novoosnovane tvrtke Ligneus, koju je vodila Miljavčeva kći Anita, preuzeo dug u iznosu 20,8 milijuna kuna koji je Miljavčev obrt PM Lignum imao prema Hrvatskim šumama, a isto je tako preuzeo i njegovo dugovanje prema HEP-u. Kako je tada otkrio Novi list, Hrvatske šume sklopile su s Ligneusom ugovor koji je omogućavao otplatu putem kompenzacija u nafti i naftnim derivatima, i to u mjesečnim ratama u iznosu 463,1 tisuću kuna. Rok za isplatu rata istječe upravo 2015. godine. Nacional je Hrvatskim šumama uputio pitanje je li taj ugovor ispoštivan, odnosno, je li Kalemova tvrtka Ligneus na navedeni način otplatila kompletan dug. Odgovorili su da zbog navedenog duga s tvrtkom Ligneus vode sudski spor jer je od ukupnog duga koji je iznosio 22,5 milijuna kuna plaćeno tek 3,8 milijuna.

KALEM JE U VRIJEME SKLAPANJA SPORAZUMA o otplati duga u izjavi za Radio Mrežnicu objasnio da Miljavcu pomaže zato što su stari obiteljski prijatelji te zato što su “u nezgodno vrijeme ušli u veliku investiciju kojom na europsko tržište žele plasirati hrvatski proizvod”. Zato je tvrtka Ligneus preuzela i sve Miljavčeve radnike i obveze prema njima, kako bi mogli nastaviti proizvodnju drvenih parketa. Drvnu građu tog puta su Hrvatskim šumama platili avansno. Kad je riječ o povratu duga Hrvatskim šumama, koji je od njega preuzeo Kalem, general Pavle Miljavac tada je rekao da su se radi osiguranja povrata duga, Hrvatske šume upisale na njegovu nekretninu u Ogulinu čija je vrijednost oko 200 milijuna kuna, kao i na zalihe robe u vrijednosti 4,5 milijuna kuna. No Miljavac je tada rekao da je kao garancija da će mu novac biti vraćen, na nekretninu u Ogulinu upisan i Jozo Kalem.

Ako je nekretnina u Ogulinu bila osiguranje za povrat cijelog duga, nije jasno kako se onda ta ista nekretnina 2012. našla u stečajnoj masi te kako je njezina vrijednost umjesto spomenutih 200 milijuna kuna, spala na svega 13 milijuna kuna, na koliko je procijenjena, da bi je na kraju Kalemova tvrtka RI Petrol na javnoj dražbi kupila za 8,7 milijuna kuna. Riječ je o nekretnini upisanoj u ZK ulošku broj 6847 K.O. Ogulin. Upravo kupnja te nekretnine jedna je od transakcija koje Ured za sprječavanje pranja novca smatra sumnjivima. U tom Uredu sumnja se da je RI Petrol, čiji je temeljni kapital u to vrijeme bio svega 20 tisuća kuna, na nelegalan način pribavio sredstva koja je plasirao za kupovinu te nekretnine.

U nastavku izvješća Ureda za sprječavanje pranja novca navodi se i da su protiv Joze Kalema dvije hrvatske banke napravile zabilježbe u bazi sumnjivih transakcija. Te banke u izvješću se nazivaju Banka 1 i Banka 2. U izvješću stoji sljedeće: “Banka 1 prijavila je da je Jozo Kalem 29. veljače 2008. na svoj devizni račun primio 1,82 milijuna eura, a 3. ožujka još 4,4 milijuna eura od društva PETROL d.d. Ljubljana. Kao svrha plaćanja naveden je ‘prijenos poslovnih udjela’. U obrazloženju razloga za sumnju u pranje novca Banka 1 navela je da su u korist računa domaće fizičke osobe, prispjele dvije velike priljevne doznake iz inozemstva, po nalogu strane pravne osobe PETROL d.d. Prema podacima iz doznake, riječ je o povećanju udjela u kapitalu, a šifra osnove naplate je 810 – dionice i ostali vlasnički ulozi. Sredstva su prvo isplaćena u kunama u korist tekućeg računa imenovanog, a zatim na mjenjačnici banke zamijenjena u eure i uplaćena u korist deviznog računa. Iz podataka dostupnih na internetu, Banka 1 navodi da se radi o prodaji udjela u društvu EURO PETROL d.o.o. Rijeka.” Banka 1 sumnjivom je ocijenila i transakciju u iznosu 7 milijuna eura koju je Jozo Kalem na svoj devizni račun primio 21. rujna 2011. godine, i to iz sljedećih razloga:

“JOZO KALEM JE NAVEDENOG DANA primio doznaku iz Slovenije po nalogu PETROL d.d. Ljubljana, a prema ugovoru o prijenosu poslovnih udjela, i to 49, te je za navedeno uplaćeno na njegov tekući račun 52,43 milijuna kuna. Jozo Kalem je istog dana prodao banci 7 milijuna eura te je istog dana ponovno kupio 7 milijuna eura, a koju je valutu oročio na 3 godine. Klijent je banci dozvolio kopiranje samo prve stranice ugovora, dok za ostatak nije dozvolio kopiranje zbog, kako je naveo, ‘tajnosti ugovora’. Kolegica u Rijeci vidjela je cijeli ugovor. Jozo Kalem se u javnim glasilima povezuje s aferom oko tvrtke IGM Tounj. Također je u javnim glasilima nazvan riječkim naftašem kojeg istražuje policija”, stoji u dokumentu koji je predan na uvid Nacionalu.

Banka 2 također je prijavila sumnjive Kalemove transakcije i to u iznosu 1,6 i 4,4 milijuna eura, koje je na njegov devizni račun 4. ožujka 2008. uplatilo društvo PETROL d.d. Ljubljana, sa svrhom uplate “dionice”. U obrazloženju razloga za sumnju u pranje novca Banka 2 je navela “uplate dviju doznaka u visokom iznosu sa svrhom dionice i dividenda”. Slično kao i u slučaju prve banke, Kalem je najprije izvršio prodaju deviza, potom je uplatio kunski iznos na svoj račun, da bi 17. ožujka izvršio transfer deviza sa svog računa u iznosu 1,8 milijuna eura u korist Erste&Steiermarkische Bank d.d.

Ured za sprječavanje pranja novca tražio je od PNUSKOK-a da ga obavijesti o postupcima i radnjama koje je poduzeo u povodu dostavljene im obavijesti o transakcijama i aktivnostima pod sumnjom u prikrivanje pravog izvora novca. Međutim, postupanje u tom predmetu očito se odužilo više no što je uobičajeno, pa pojedinci iz policije sada žele napraviti dodatni pritisak na čelnike PNUSKOK-a kako bi se uvidjelo štiti li itko Kalema i Miljavca i zašto.

Komentiraj

FOTO:Damir Spehar/PIXSELL Boris Scitar/vecernji list/PIXSELL
PODIJELI
Orhidea Gaura Hodak rođena je 20. svibnja 1974. u Zagrebu. Nakon završene srednje škole za upravu i pravosuđe, upisuje studij kontrole letenja, ali od njega ubrzo odustaje. Odlazi na godinu dana u London, a nakon povratka, zapošljava se u jednoj privatnoj tvrtci kao službenica. Krajem 90­ih sve se više zanima za politička događanja, upisuje studij politologije (uz rad) i odlučuje potpuno promijeniti karijeru. Novinarstvom se bavi od 2003., kada je počela raditi u gradskoj redakciji Jutarnjeg lista. Karijeru nastavlja u magazinu Story, gdje se bavila temama vezanim uz svijet kazališta, filma, glazbe i kulture. Zbog zanimanja za šire društveno­političke teme, 2007. godine prelazi u politički tjednik Nacional, gdje je obrađivala razne društvene fenomene i raspon tema od znanosti i medicine do kriminala i politike, što je često uključivalo dublje istraživanje. S grupom novinara 2011. prelazi u novoosnovani tjednik Aktual, ondje se fokusira uglavnom na teme iz unutarnje politike. Paralelno uz rad, završila je studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i upisala diplomski studij iz područja međunarodnih odnosa. Od 2013. ima status slobodne novinarke. Autorica je knjige "Tuđman i Perković". Krajem 2014. priključuje se ekipi na čelu s Berislavom Jelinićem koja je nakon dvije i pol godine pauze ponovno pokrenula tjednik Nacional.