Ovih je dana objavljeno remasterirano reizdanje albuma slovenske grupe Videosex „Lacrimae Christi“ iz 1985. godine koje je mnoge podsjetilo na kvalitetnu grupu ispred svog vremena koja je ostavila neizbrisiv trag na jugoslavenskoj glazbenoj sceni.

Slovenska grupa tada provokativnog imena Videosex djelovala je od 1982. do 1992. godine, objavila je četiri studijska albuma i svojom glazbom ostavila trag u povijest jugoslavenske scene. Posebnu su pažnju poklanjali vizualnom identitetu grupe i zvuku u skladu s aktualnim glazbenim trendovima, odnosno synth popu. Grupu su osnovali Matjaž Kosi, bivši član grupe Martin Krpan, Iztok Turk i Janez Križaj, bivši članovi grupa Otroci socializma (Djeca socijalizma), kojima su se pridružile srednjoškolke Nina Sever i Anja Rupel. Ime grupe dao je Dejan Knez, kasnije član sastava Laibach.

Prvi nastup imali su 1983. u Studentskom kulturnom centru u Beogradu s grupama Otroci socializma i Katarina II. Krajem te godine objavili su debitantski 7-inčni singl s pjesmama ‘’Moja mama’’ i ‘’Kako bih volio da si tu’’, koji su postali hitovi. U ožujku 1984. objavili su svoj prvi album ‘’Videosex ‘84’’ za diskografsku kuću ZKP RTVLJ. Album je osim dva spomenuta hita sadržavao i pjesmu ‘’Detektivska priča’’, novi hit s tekstom u kojem su opisali detektive koji traže serijskog ubojicu. Videosex je postao jedna od najhvaljenijih novih grupa, a pjevačica Anja Rupel bila je seks simbol scene. Zahvaljujući velikoj popularnosti, Parni valjak ih je pozvao na svoju veliku turneju te godine.

Pitali smo Željka Luketića, novinara, filmskog kritičara i diskografa i poznavatelja ex YU scene koliko je važno postojanje grupe Videosex za povijest ex YU rocka i razvoj synth popa. „Uz još nekoliko imena s područja cijele Jugoslavije, poput riječkih Denis & Denis i grupe Beograd, rekao bih da je Videosex konceptualno, svirački i sadržajno bio najveći i najznačajniji domaći synth pop, odnosno synth wave band. Izrasli su iz korijena punk skupine Otroci socializma, čiju su jednu pjesmu i obradili na svom drugom albumu. Riječ je o pjesmi ‘Pejd ga pogledat Anja’, odnosno preradi pjesme ‘Pejd ga pogledat Brane’. Od spomenutih bendova imali su najdužu karijeru s četiri vrlo različita albuma, no s vrlo ujednačenim pristupom u kuriranju vlastitog imidža i zvuka, tipičnim za art rock bendove ili čak i za svoje ljubljanske kolege iz Laibacha i ostatka NSK. Ono po čemu su bili nenadmašni je smještanje izuzetno mračnih tekstova i tema u naoko vesele synth hitove, poput samoubojstva u ‘Mojoj mami’, za koju mnogi zaborave da se ta mama iz pjesme objesila ‘na štrik’ (uže) i lezbijske žudnje u pjesmi ‘Ana’ ili Anje koja u prvom licu promatra mrtvaca u obradi Otroka socializma. Videosex se, unatoč sugestivnom imenu, nikada nije estradizirao niti podilazio očekivanjima tiska, nego je izgradio svojevrsnu umjetničku distancu prema publici i medijima. Noseći klasične kostime Mure, Anja je uz ostatak benda gajila sklonost prema visokoj modi i dizajnu, ali i retro angažmanu tipičnom za slovensku scenu i NSK. Nije stoga čudno da je Iztok Turk nastavio surađivati s Laibachom, Anja je pjevala i uz Laibach, a omot albuma ‘Lacrimae Christi’ dizajnirao je Dejan Knez, baš kao i njihov prvi singl. Videosex su uspijevali sve učiniti dijelom svog koncepta, pa je mnogima nepoznata činjenica da je na upravo ovom albumu tada vrlo skupi sintesajzer PPG svirao Laza Ristovski, da su u temama poput ‘Swing 2002 GTL’ korištene tehnike field recordinga, a u izvedbi miješao se synth pop s izraženim swingom i jazzom. Kasnije će bend postati još radikalniji u svojoj ideji retroavangarde radeći obrade slovenskih popevki i šlagera, što je već na ovom albumu najavio jedini hit singl ‘Tko je zgazio gospođu Mjesec’. Nažalost, Videosex su na vlastitoj koži osjetili posljedice snimanja za inertnu diskografsku kuću i smanjenje tržišta raspadom Jugoslavije: prvi album prodan je u 15.000 primjeraka, a četvrti album ‘Ljubi in sovraži’ tek u 500 komada“, ispričao je Luketić.

Pjevačica Anja Rupel početkom 1980-ih. FOTO: Jane Štravs, arhiva Dubravka Jagatića

Na krilima odličnog uspjeha na početku karijere, godinu dana kasnije, 1985. objavili su upravo remasterirani i reizdani album „Lacrimae Christi“ (Suze Kristove). Naslovna pjesma bila je za mnoge veliko iznenađenje jer je bila riječ o preradi skladbe njemačkog skladatelja Carla Bohma. Na albumu je gostovao klavijaturist Laza Ristovski, tada član popularne grupe Bijelo dugme. B-strana vinilnog albuma snimljena je u tada aktualnom pop stilu s elementima swing jazza, a pjesme ‘Sivi dan’ i ‘Tko je zgazio gospođu mjesec’ postale su novi veliki hitovi. U odnosu na prvi album, produkcija albuma ‘Lacrimae Christi’ bila je suvremenija i superiornija jer su koristili najmodernije tehnike snimanja i skladanja. Nakon izlaska albuma klavijaturistica Nina Sever napustila je grupu. Iste godine Anja Rupel sudjelovala je u projektu ‘’YU Rock Misija’’ koji je bio jugoslavenski doprinos Live Aidu.

Sljedeće diskografsko izdanje bio je mini album ‘’Svet je zopet mlad’’, na kojem su odlučili obraditi slovenske pop evergrine iz 60-ih. Uz Orkestar narodne televizije, na snimanju albumu sudjelovali su tadašnji bubnjar grupe Miladojka Youneed Dadi Krašnar i klavijaturist grupe Na Lepem Prijazni Andrija Pušić. Album je objavljen 1987., a na njemu su se našli novi hitovi ‘’Orion’’, obrada pjesme Katje Levstik, potom ‘’Vozi me vlak daljave’’ koji je izvorno pjevala Beti Jurković i jedan od njihovih doista najvećih hitova ‘’Zemlja pleše’’. Na krilima ogromne popularnosti Anja Rupel je 1987. pozvana da glumi u filmu Francija Slaka ‘’Hudodelci’’, a 1988. gostovala je i na albumu grupe Laibach ‘’Let It Be’’, na kojem je snimila glavni vokal za njihovu obradu pjesme grupe The Beatles ‘’Across the Universe’’ i koja se potom pojavila na brojnim svjetskim top ljestvicama i MTV-ju.

Godine 1988. u grupu se vratila Nina Sever, Janez Križaj napustio je grupu, ali je nastavio raditi kao njihov producent. Godine 1990. Anja Rupel nastavila je svoju suradnju s grupom Laibach na njihovoj obradi pjesme grupe The Rolling Stones “Sympathy for the Devil”, a 1991. godine grupa je objavila posljednji studijski album “Ljubi in sovraži”. Izuzetno ostvarenje koje nikada nije dobilo zasluženi publicitet i na kojem je Iztok Turk pokazao raskoš svog skladateljskog talenta i pionirskih zahvata u elektroničkoj glazbi. Godinu dana nakon izlaska albuma, grupa je prestala s radom. Pitali smo Luketića da se osvrne na karijeru grupe uz odmak nakon niza novih glazbenih žanrova u proteklih 40 godina.

Iztok Turk i Anja Rupel početkom 1980-ih u zagrebačkom Lapidariju. FOTO: Jane Štravs, arhiva Dubravka Jagatića

„U jugoslavenskom kontekstu Videosex su bili uvijek u glazbenoj špici: korištenje tada novih estetika snimanja glazbe, zadržavanje dijela punk korijena i umotavanje svega u stilizirani, hladni imidž, zatim kontrast veselih pjesma i mračnih tekstova značilo je hrabrost i izbjegavanje igranja na sigurnu pop predvidljivost. Anja Rupel opčinjavala je javnost izgledom i vokalom, no nikada nije pristala na ulogu vlastitog seksualiziranja i podilaženja, dok je istovremeno Iztok Turk uvodio cijeli niz novih zahvata u produkciji, koketirajući 90-ih i s technom. Bend je za razliku od drugih junaka domaće synth scene imao i niz odličnih koncerata na kojima su se minimalno koristile matrice. Također, nikada nije imao potrebu opravdavati se za korištenje elektronike niti odlaziti kasnije u rock izlete, što je bio dosta čest slučaj kod glazbenika koji su povjerovali u javnu mantru da je samo rock prava stvar. Videosex su na svojim ritam mašinama i sintesajzerima bili i synth pop i rock i punk i swing i techno. Bez kompromisa.“

Nakon razlaza grupe, Anja Rupel je karijeru nastavila kao samostalna pjevačica te snimila sedam samostalnih albuma kojima je potvrdila status zvijezde u Sloveniji. Također je vodila nekoliko popularnih televizijskih i radijskih glazbenih emisija. Iztok Turk i Bojan Križaj posvetili su se glazbenoj produkciji. Turk je producirao prve albume grupe Laibach, dok je Križaj producirao uglavnom albume mainstream glazbenika iz Slovenije i Hrvatske, došavši na glas kao jedan od najkvalitetnijih glazbenih producenata u to vrijeme. Turk je 1998. osnovao grupu Rotor s kojom je objavio dva albuma.

Puno godina nakon razlaza Videosex je zapisan u kolektivnoj memoriji, naročito u sjećanju glazbenih kritičara. Tako je na top ljestvici 100 najboljih jugoslavenskih pjesama svih vremena njihova pjesma ‘’Detektivska priča’’ dospjela na 57. mjesto, dok je redakcija hrvatskog izdanja magazina Rolling Stone njihov album ‘’Videosex ’84.’’ stavila na 58. mjesto top 100 najvećih jugoslavenskih albuma svih vremena. Njihov debi album za međunarodno je tržište objavila nizozemska diskografska kuća Rush Hour 2019., dok je remasterirano izdanje albuma ‘’Lacrimae Christi’’ u koloriranom 180-gramskom vinilu objavila slovenska diskografska kuća Matrix Music Arhiv.