Kina je jedina gospodarska velesila na svijetu u kojoj se gospodarski ciljevi još uvijek utvrđuju petogodišnjim planovima, a novi plan Komunistička partija je prvi put u posljednja dva desetljeća donijela tijekom stagnacije gospodarstva

Uposljednja dva desetljeća kineska ekonomija redovito je bila među najbrže rastućima u svijetu i često su stope rasta BDP-a u toj državi iznosile i preko deset posto. Kina je u ovom razdoblju postala jedan od svjetskih ekonomskih lidera, a zbog takve snažne uloge na Zapadu nisu s previše blagonaklonosti gledali na ekonomski procvat najveće komunističke države. No 2015. bila je prekretnica u gospodarskom razvoju Kine koju je obilježio krah burze, stagnacija gospodarstva i usvajanje novog petoljetnog plana razvoja države u kojoj živi gotovo 1,4 milijarde stanovnika.

Iako se na početku 2015. očekivalo da će BDP ponovno imati veliku stopu rasta, na kraju se procjenjuje da će stopa rasta biti “malih” 6,8 posto, što je najmanji rast kineske ekonomije od davne 1990. kada je rast BDP-a bio samo 3,9 posto. Ono što zanima kineske, ali i svjetske ekonomske stručnjake jest kako će se taj zastoj u gospodarstvu odraziti na budućnost te velike države jer stručnjaci smatraju da su zemlje u razvoju koje, kao Kina, moraju još mnogo toga nadoknaditi, prisiljene na više stope gospodarskog rasta od jedne već razvijene industrijske zemlje poput Njemačke, kako bi se osigurali dovoljan broj radnih mjesta i socijalni mir. Kritičnu granicu ekonomski stručnjaci vide između šest i osam posto; Kina je, dakle, u opasnosti da izleti iz tog “koridora stabilnosti”.

KINESKO DRŽAVNO I PARTIJSKO RUKOVODSTVO na svom posljednjem kongresu odlučilo se za niži gospodarski rast te se krenulo u reformu domaće privrede. Umjesto investiranja u što više tvornica, čiji se proizvodi izvoze u čitav svijet, sada bi trebalo ojačati domaću potrošnju. Još ranije je vodstvo u Pekingu uvidjelo kako dosadašnji model privrednog rasta, koji se sastoji od mnogo štednje i previše investicija i koji je kapitalno intenzivan, nije održiv. Tu je reformu pokrenuo kineski predsjednik i šef Komunističke partije Kine Xi Jinping. Njegova reforma nailazi na protivljenje i ne može se provesti preko noći pa je kineski predsjednik prvo krenuo u jačanje svoje pozicije akcijom protiv interesnih grupa koje su profitirale od starog modela privrednog rasta, a to su prije svih neka državna poduzeća, pokrajinske vlasti, narodna armija i javni sektor. Ako kineski predsjednik uskoro učvrsti svoj položaj, očekuje se da bi tijekom 2016. mogao početi s provođenjem dalekosežnih reformi. Plan kineskog predsjednika poklapa se i s novom petoljetkom kineskog gospodarstva. Naime, Kina je jedina gospodarska velesila na svijetu u kojoj se gospodarski ciljevi još uvijek utvrđuju petogodišnjim planovima, a novi plan Komunistička partija je prvi put u posljednja dva desetljeća donijela u doba stagnacije gospodarstva. U usporedbi s Kinom iz 70-ih godina prošlog stoljeća, današnja Kina je jedna potpuno drugačija zemlja jer je iz krajnje siromašne države Trećeg svijeta prerasla u gospodarsku velesilu. Bogatstvo je nekada bilo prezreno, a danas kineski bogataši rado pokazuju što imaju. U gradovima niču moderni neboderi, a tamo gdje su nekada vozili samo bicikli, sada su izgrađene autoceste sa šest traka na kojima se vide duge kolone automobila. Upravo je to jedna od kineskih proturječnosti jer je baš Komunistička partija izvela zemlju u kapitalizam.

Centralni komitet Komunističke partije utvrdio je novi petogodišnji plan za razdoblje od 2016. do 2020. Taj plan, 13. po redu, dolazi upravo u vrijeme kada je kinesko gospodarstvo počelo slabiti. “Pet godina od 2016. nadalje predstavljaju kritičnu fazu za uspostavu društva koje umjereno prosperira na svim područjima”, kaže se u priopćenju Politbiroa Centralnog komiteta u kojem se ističe da Kina ulazi u fazu “normalnog gospodarskog rasta, u kojoj se neće suočiti samo s fantastičnim strateškim mogućnostima, nego i sa složenim i velikim izazovima”.

  • PREMA ISTRAŽIVANJU konzultantske tvrtke McKinsey, kineski dugovi posljednjih sedam godina su se učetverostručili. Autori studije kao razloge navode sivo bankarstvo i prezaduženost regionalnih vlada

Jezgra novog plana je novi model gospodarskog rasta. Predsjednik Xi je u svom govoru održanom u svibnju objasnio da se žele poboljšati kvaliteta i učinkovitost. Gospodarstvo bi se ubuduće trebalo temeljiti više na domaćoj potrošnji, nego na investicijama i izvozu, rekao je Xi. On je također najavio reformu državnih poduzeća, no to neće značiti da će ona biti privatizirana. Plan predviđa polaganiji, ali zato održiviji rast. Na području socijalne politike Kina je u novom petogodišnjem planu postavila jedan ambiciozni cilj: do 2020. siromaštvo bi trebalo potpuno nestati. Vlada to želi postići programima obrazovanja, financijskom podrškom poduzećima, izgradnjom infrastrukture i poboljšanjem zdravstvenog sustava. “Vrijeme je kratko, a zadaća teška”, kaže Hong Tianyun, zamjenik direktora Ureda za suzbijanje siromaštva, koji tvrdi da se bez ozbiljnih mjera taj plan neće moći ostvariti.

Kina je proteklih desetljeća smanjila broj krajnje siromašnih stanovnika i trenutno je u toj državi 600 milijuna ljudi manje izrazito siromašnih nego proteklih desetljeća. No unatoč snažnom gospodarskom razvoju, na rubu siromaštva još uvijek živi 70 milijuna ljudi. Oni imaju godišnje prihode manje od 2.300 juana, oko 320 eura, a najveći dio siromašnih živi u ruralnim područjima i na zabačenom zapadu zemlje.

SLABLJENJE KONJUNKTURE IZAZIVA ZABRINUTOST da bi se jaz između siromašnih i bogatih mogao produbiti te da neće nastajati dovoljno radnih mjesta. A da je borba protiv siromaštva sve teža, pokazuju i brojke koje prenosi državna novinska agencija Xinhua, po kojima je 2011. krajnju granicu siromaštva napustilo 43,3 milijuna ljudi, a prošle godine samo 12,3 milijuna. Kina bi također trebala povećati stopu urbanizacije koja se temelji na broju registriranih urbanih stanovnika. Krajem 2014. udio registriranih urbanih stanovnika u ukupnoj populaciji bio je 35,9 posto, a postojeći plan ima cilj povećati to na 45 posto do 2020. Kina će gradove učiniti pogodnijima za život, prilagodit će veličinu gradova, poboljšati urbanu infrastrukturu i zaštiti povijesno i kulturno nasljeđe. Vlada bi također trebala poboljšati planiranje i upravljanje gradovima.

Kina planira i masovnu ekspanziju nuklearne energije tako da do 2030. izgradi čak 110 nuklearnih elektrana. Do kraja 2020. proizvodnja energije iz nuklearki dosegnut će 88 GW. Kina trenutno raspolaže s 30 nuklearnih reaktora, a 21 je u izgradnji.

Prema planu, Kina je spremna izdvojiti 578 milijardi dolara u nove nuklearke, kako bi do 2030. 10 posto potreba za energijom zadovoljavala iz nuklearnih izvora. I dalje gotovo 70 posto potreba za energijom Kina zadovoljava iz ugljena, a s populacijom od gotovo 1,4 milijarde stanovnika najveći je svjetski emitent ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova, što dovodi do velikih zagađenja u kineskim gradovima, masovnih bolesti stanovnika i generiranja velikih troškova liječenja zbog tih bolesti.

U PRVOJ GODINI PETOLJETKE KINA ĆE NASTAVITI promicati i masovno poduzetništvo i inovacije smanjenjem financijskog tereta za tvrtke. Mjere će uključivati smanjivanje cijena transakcija, poreza i davanja za socijalno osiguranje. Vlada također namjerava poboljšati cjelokupno poslovno okruženje poticanjem spajanja poduzeća, reorganizacije i, u nekim slučajevima, pokretanjem stečaja tvrtki.

Ubrzavanje administrativnih postupaka, delegiranje ovlasti, reforma tvrtki u državnom vlasništvu, oporezivanje, financije i socijalno osiguranje i dalje će biti prioritet, čime bi se trebao građanima osigurati osnovni životni standard, dok bi se zaštitom intelektualnih prava i interesa stranih tvrtki pomoglo industrijskoj suradnji s drugim zemljama, što bi dovelo do bolje investicijske klime.

  • U PRVOJ GODINI petoljetke Kina će nastaviti promicati i poduzetništvo i inovacije smanjenjem financijskog tereta. Mjere će sadržavati smanjivanje cijena transakcija, poreza i davanja za socijalno osiguranje

Ovo posljednje je vrlo bitno jer se kinesko gospodarstvo još uvijek bitno razlikuje od drugih velikih nacionalnih privreda poput Njemačke ili SAD-a. Tako je u Njemačkoj udio investicija u bruto društvenom proizvodu 2013. godine iznosio 17 posto, a u SAD-u 19 posto, dok je udio privatne potrošnje bio oko 60 posto u Njemačkoj i oko 70 posto u SAD-u. S druge strane, u Kini je iste godine udio investicija u BDP-u iznosio čak 50 posto, a privatna potrošnja manje od 35 posto. Kako svjetsku ekonomiju trenutno najviše koči tržište nekretnina, to ima veliki utjecaj i na razvoj kineskog gospodarstva. Istovremeno, kineski industrijski sektor proizvodi višak kapaciteta, a najbolji primjer za to je industrija čelika u kojoj je 2013. otvoreno dvadeset novih pogona. Posljedice su bile višak proizvoda i daljnji pad cijena.

TIJEKOM SAMO JEDNE GODINE SUNOVRATILA SE cijena šangajskih čeličnih konstrukcija s 3400 juana, oko 490 eura, u ožujku 2014. godine, na oko 2400 juana, oko 350 eura, po toni, što je blizu povijesnog minimuma. Zato je krajem studenog prošle godine Kina u zalihama nagomilala oko 110 milijuna tona čelika. Slična je situacija i s brodogradilištima ili s proizvodnjom cementa i aluminija, bez obzira na to što je kineska vlada još početkom 2014. stavila na led projekte za izgradnju novih pogona. Prema istraživanju konzultantske tvrtke McKinsey, kineski dugovi su se u posljednjih sedam godina učetverostručili. Autori studije kao razloge navode sivo bankarstvo i prezaduženje regionalnih vlada. Otprilike 50 posto svih kredita u Kini se slilo u tržište nekretnina, iako sve više novoizgrađenih objekata stoji prazno. Istodobno je sektor sivog bankarstva, koji je u velikoj mjeri izvan kontrole, posljednjih godina bilježio rast od 30 posto godišnje, podaci su iz tog istraživanja.

Baš zbog tih brojki analitičari smatraju da je vrlo bitno hoće li predsjednik Xi Jinping, poput oca modernog kineskog gospodarstva Deng Xiaopinga, najprije učvrstiti svoju moć i onda početi s odlučnim provođenjem strukturnih reformi i hoće li tu moć iskoristiti u dobre svrhe ili samo kako bi očuvao stabilnost postojećeg sustava i režima.

Komentiraj

FOTO:GettyImages
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.