Manje od dva tjedna preostalo je do turskih parlamentarnih izbora koji će se održati 7. lipnja, a prema procjenama nekih turskih analitičara, predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana počela je hvatati panika. Erdoğanovi politički protivnici idu i korak dalje te tvrde da je najmoćniji turski političar “prolupao”, da ga je želja za političkom moći potpuno zaludjela i da više ne bira sredstva kako bi utvrdio svoj status neospornog vladara Turske. Osim što želi preuzeti gotovo sve ovlasti u političkom životu, Erdoğan je u posljednje vrijeme i vlastiti životni stil prilagodio političkom statusu te su ga neki oporbeni političari prozvali i prvim modernim turskim sultanom.

  • Po turskom ustavu predsjednik bi trebao biti neutralan i ne bi se smio miješati u stranačku politiku, ali kampanja je pokazala da Erdoğan ne namjerava biti neutralan te se u nju aktivno uključio

Turski se predsjednik nedavno uselio u predsjedničku palaču koja ima nevjerojatnih 1100 soba, a cijeli kompleks ima 330 tisuća kvadratnih metara. Nakon što je Erdoğan prisvojio “Bijelu palaču” i to golemo zdanje proglasio za svoju novu rezidenciju, u turskoj se javnosti počelo govoriti o njegovoj neutaživoj želji da vlada poput sultana i da će nakon parlamentarnih izbora promijeniti ustav, kako bi još više proširio svoje ionako velike ovlasti. Čak su se i neki Erdoğanu bliski suradnici počeli javno protiviti njegovoj megalomanskoj politici, pa je tako potpredsjednik parlamenta Meral Aksener na jednoj televiziji nedavno izjavio da mu je premijer Ahmet Davutoglu, inače jedan od najodanijih Erdoğanovih suradnika, na jednom sastanku rekao da je predsjednik “totalno poludio”.

U proteklih dvanaest godina, prvo kao premijer, a od prošle godine kao predsjednik, Erdoğan je predvodio povijesni ekonomski napredak Turske, smanjio je utjecaj vojske na javni i politički život, te je započeo poprilično uspješne pregovore s kurdskim političarima, pa čak i s kurdskim pobunjenicima, što je do njegovog dolaska na vlast bilo gotovo nezamislivo. Međutim, predizborne ankete predviđaju da 61-godišnji Erdoğan neće na parlamentarnim izborima uspjeti osvojiti dvije trećine mandata u parlamentu, koliko mu je potrebno da provede željene ustavne promjene s kojima bi se još više proširile ovlasti predsjedniku. Neke ankete čak predviđaju da bi Erdoğanova Stranka pravde i razvoja (AKP) mogla izgubiti i većinu u parlamentu, ali analitičari tvrde da je tako nešto nemoguće očekivati. No, predizborne ankete uznemirile su Erdoğana, čija popularnost pada prije svega zbog zastoja u ekonomskom rastu u proteklih godinu dana i sve veće nezaposlenosti. Turska ekonomija pod Erdoğanom je u posljednjih desetak godina bilježila stalni rast, a 2010. i 2011. rast BDP-a od 9,2 i 8,5 posto bio je najveći od svih europskih država. Međutim, u 2014. Turska je zabilježila gospodarski rast od “samo” 2,9 posto, što je oporbenim čelnicima bilo dovoljno da napadnu Erdoğanovu gospodarsku politiku, što je očito dalo rezultata jer popularnost oporbe raste uoči parlamentarnih izbora.

Zbog takvog razvoja događaja, Erdoğan se uključio u predizbornu kampanju čak i više nego što je u početku planirao. Nakon što je preuzeo predsjedničku dužnost krajem kolovoza prošle godine, Erdoğan je odstupio s pozicije predsjednika AKP-a, ali neformalno i dalje vodi i stranku i vladu, u kojoj AKP ima najviše ministara. Po turskom ustavu predsjednik bi trebao biti neutralan i ne bi se smio miješati u stranačku politiku, ali predizborna kampanja je pokazala da Erdoğan ne namjerava biti neutralan te se aktivno uključio u predizbornu kampanju. “Pred Turskom su ključni izbori i ne pada mi napamet ostati sa strane i biti neutralan”, ponovio je nekoliko puta u predizbornoj kampanji. Ovakav Erdoğanov stav ne bi trebao nikoga iznenaditi jer za njega su ti izbori zaista presudni: ako ne uspije osvojiti dvotrećinsku većinu u parlamentu, vjerojatno nikada neće ostvariti želju da proširi predsjedničke ovlasti i da do kraja političke karijere poput sultana vlada Turskom. “Ako ne ostvari dvotrećinsku pobjedu na izborima, to će biti prvi poraz u Erdoğanovoj političkoj karijeri”, napisao je u novinar Murat Yetkin u kolumni za Hurriyet Daily News, turski dnevnik koji izlazi na engleskom jeziku. Zbog toga je Erdoğan u laganoj panici i zato će uoči izbora nastupiti na čak 30 predizbornih skupova AKP-a, od kojih je većina najavljena kao otvaranje velikih javnih projekata.

Koliko turski predsjednik želi dvotrećinsku pobjedu na ovim izborima pokazuje i podatak da je u sklopu predizborne kampanje otišao čak i do Njemačke i Belgije, gdje je održao govore turskoj dijaspori koja također ima pravo glasa na izborima 7. lipnja. Službeno je Erdoğan prilikom svoga kratkog posjeta Njemačkoj želio zahvaliti turskom stanovništvu zbog toga što su glasovali za njega na prošlogodišnjim predsjedničkim izborima. Tada su turski građani koji žive u Njemačkoj prvi put mogli sudjelovati na izborima u svojoj domovini. Postotak odaziva birača na tim izborima iznosio je više od osam posto. Turska Središnja izborna komisija je uoči ovih parlamentarnih izbora uvela određene promjene kako bi povećala izlazak na izbore. Tako će sada umjesto velikih izbornih mjesta u sedam gradova ovaj put biti omogućeno glasovanje u 13 njemačkih gradova. U Berlinu, Stuttgartu, Frankfurtu, Düsseldorfu, Kölnu, Münsteru, Karlsruheu, Hamburgu i Mainzu biračka mjesta su organizirana u sklopu turskih generalnih konzulata. U Essenu, Münchenu, Hannoveru i Nürnbergu su iznajmljene prostorije u kojima će se moći glasovati.

Izbori su među Turcima u Njemačkoj važna tema i to posebno među Erdoğanovim protivnicima. Oni strahuju od mogućeg preustroja države ako AKP osvoji dvije trećine mjesta u parlamentu. Lijevo orijentirana kurdska stranka Narodna demokratska stranka (HDP) surađuje s njemačkom ljevicom, koja joj pruža logističku podršku i poziva svoje turske pristaše da glasuju za sestrinsku tursku stranku. HDP tako koristi stranačke urede njemačke ljevice za svoje potrebe. Ako bi HDP dobio izuzetno puno glasova, to bi mu pomoglo da prijeđe izborni prag od deset posto, a prema ispitivanjima javnog mnijenja trenutno se nalazi vrlo blizu tog postotka. Iste ankete predviđaju da bi Erdoğanaov AKP mogao osvojiti između 40 i 45 posto glasova, što je puno više od bilo koje druge stranke, ali ipak puno manje od onoga što Erdoğan želi i što bi on doživio kao izbornu pobjedu. Pobjeda bi za Erdoğana bila potpuno “uništenje” oporbe i uvođenje predsjedničkog sustava koji je vođa turskih Kurda Selahattin Demirtaş nazvao “ustavnom diktaturom”.

Erdoğan smatra da je trenutni parlamentarni sustav suviše nezgrapan i da zato Turska ne može preuzeti značajniju ulogu u svjetskoj politici. Međutim, kritičari tvrde da novi sustav koji Erdoğan predlaže ne predviđa institucije koje bi mogle kontrolirati predsjednika, a kakve postoje u Sjedinjenim Američkim Državama ili u europskim zemljama. Problem je i u tome što Erdoğan do danas nikome nije objasnio kakve promjene u stvari želi napraviti i kakve bi ovlasti imao nakon ustavnih promjena. Jedino što je turski predsjednik do sada napravio je to da je zamolio birače da na izborima glasaju za AKP, kako bi ta stranka u parlamentu mogla izglasati bilo kakve ustavne promjene. Međutim, zbog ovakvih Erdoğanovih želja problema imaju članovi AKP-a jer strahuju za svoje političke karijere ako na izborima ne postignu dvotrećinsku pobjedu. Strah od Erdoğanove osvete još je i veći ako se u obzir uzmu ankete koje ne daju previše šansi AKP-u da osvoji potrebnih 367 mjesta u parlamentu, koliko je potrebno da samostalno promjene ustav, dok bi im 330 mjesta bilo dovoljno da u proceduru pošalju zakon o ustavnim promjenama, o kojima bi se potom odlučivalo na referendumu. Na prošlim izborima održanim 2011. Erdoğanov AKP je osvojio 327 mjesta i nešto manje od 50 posto ukupnog broja glasova. U predizbornoj kampanji Erdoğan je biračima poručio kako se nada da će u parlamentu biti 400 članova njegove stranke, ali sve do sada provedene ankete pokazuju da će se tako nešto vrlo teško dogoditi.

FOTO: Photoshot
FOTO: Photoshot

Erdoğanovi kritičari strahuju da bi se predsjednik u svojoj opsesivnoj želji da dođe do dvotrećinskog broja mandata mogao koristiti i izbornom prevarom. Zbog toga je oporbena Republikanska narodna stranka (CHP) odlučila da će angažirati čak 525 tisuća volontera koji će promatrati izbore i prebrojavati glasove. Oporbeni političari su već ranije Erdoğana optuživali da je organizirao izborne prevare u korist AKP-a. Tvrde da je prilikom lokalnih izbora održanih prošle godine namjerno prekinuta opskrba električnom energijom, što je otežalo brojanje glasova. Optužili su Erdoğana da je isključio struju kako bi omogućio pobjedu AKP-a, dok je službeno objašnjenje vlade bilo da je do prekida došlo zbog mačke koja se uvukla u elektranu, izazvala je kratki spoj pa je nestalo električne energije. Zamjenik predsjednika oporbenog CHP-a Tekin Gursel otišao je čak i korak dalje te je najavio mogućnost turske intervencije u Siriji jer bi Erdoğan na valu nacionalnog zanosa sigurno zadobio još više popularnosti.

Međutim, takve najave odmah su odbacili i premijer Ahmet Davutoglu i bivši zastupnik AKP-a, a danas veliki Erdoğanov kritičar Haluk Ozdagla. On je u razgovoru za oporbeni dnevnik Today’s Zaman izjavio kako ne očekuje od Erdoğana da pokrene vojnu akciju u Siriji jer bi tako riskirao obračun s turskim vojnim vrhom koji sigurno ne bi pristao na tu akciju.

Ostaje pitanje kako će predsjednik u sljedeća dva tjedna pokušati podići popularnost stranke da bi ostvario svoj plan i učvrstio poziciju najmoćnijeg turskog političara. Oporba na ovim izborima ima priliku zadati prvi pravi poraz političaru koji je već nekoliko puta dokazao da ne bira sredstva kako bi ostvario svoje ciljeve. Nakon što se 2013. krvavo obračunao s prosvjednicima na trgu Taksim, svi su očekivali početak njegovog političkog kraja, ali je na predsjedničkim izborima pokazao da su mu demonstracije samo podigle popularnost. Zbog toga ne bi trebalo biti iznenađenje da na izborima 7. lipnja, usprkos predviđanjima u anketama, Erdoğan ostvari još jednu veliku političku pobjedu.

Komentiraj

FOTO:Photoshot
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.