BEZ OBZIRA NA VELIKI USPJEH IZVAN GRANICA HRVATSKE, zagrebačka glumica Ines Wurth u Hrvatskoj je gotovo anonimna. Za Nacional priča o suradnji sa Stevenom Spielbergom, snimanju filma ‘Winnetou’ te o producentskom i glumačkom poslu u Los Angelesu

Glumila je u Spielbergovu filmu “Minority report”, surađivala sa Sachom Baronom Cohenom na filmu “Borat”, radila na TV seriji “24” te nizu američkih TV serija i igranih filmova. Studirala je s Jackom Blackom, Laurie Holden i Heather Graham, ima produkcijsku tvrtku IMC koju je osnovala s dramatičarom i glumcem Markom Soperom, producira kazališne predstave u Edinburghu, a za svoju monodramu “I Miss Communism” nagrađena je brojnim kazališnim nagradama širom svijeta. Osim hrvatskog jezika govori engleski, talijanski i francuski, trenira jogu, bavila se klizanjem, plesala je balet, trčala, plivala i ronila, ali bez obzira na međunarodni uspjeh, Ines Wurth, rođena Zagrepčanka a od 2002. američka državljanka, u Hrvatskoj je gotovo anonimna.

Nedavno je privukla pozornost javnosti kada se doznalo da će sudjelovati u snimanju nove verzije u Hrvatskoj nekoć iznimno popularnog njemačkog filma “Winnetou”.

“BILA SAM JAKO SRETNA kad sam dobila ulogu u ‘Winnetou’ jer su ti filmovi obilježili moje djetinjstvo, koje sam provela u Zagrebu. Čitala sam ‘Winnetoua’, glumila Indijanku pred ogledalom u bakinoj kući i sad mi se taj dječji san ostvario. Za ‘Winnetoua’ se audicija provodila na način ‘self tapea’, što je gotovo standardni način audicije danas u Americi. Kada se radio casting za ‘Winnetoua’, bila sam u Americi. Na svojoj kameri snimila sam scene koje su mi poslali, montirala sam ih, stavila na YouTube i poslala u Hrvatsku. Režiser Philipp Stolzl pregledavao je sve ‘self tapes’ i izabrao mene. Audicije i casting vrlo su značajni u ovom poslu. U Americi su obavezni, pa čak i onda kad su velike zvijezde u igri. U Hrvatskoj, koliko mi je poznato, casting nije obavezan, pa se uloge često dijele po drugim kriterijima koji nisu nužno profesionalni”, kaže Ines Wurth.

Nakon školovanja u Zagrebu, Ines Wurth odlučila je postati glumica. Kako je dio srednje škole pohađala u Londonu (u Zagrebu je maturirala), tamo je odlučila i okušati svoj glumački talent. Osim toga, kako ističe, na zagrebačku ADU možda je ne bi ni primili: “Netko bi možda rekao da bolje govorim engleski od hrvatskog ili da nisam dovoljno lijepa, da sam netalentirana ili… Kako god bilo, kriteriji procjenjivanja i mogućnosti napredovanja do izvrsnosti, kojoj svi težimo u bilo kojoj struci, u Hrvatskoj su bitno drugačiji od onih na koje sam navikla u zapadnom svijetu gdje je rad i samo rad bitan, ma što radili. U mom zvanju talent je uvijek na kušnji.”

UZ ŠKOLOVANJE POSTAJE STALNA ČLANICA COMPASS THEATREA u Londonu, gdje glumi u nizu kazališnih predstava te se, nakon vremena provedenog u Londonu i stečenog kazališnog iskustva, seli u Los Angeles ne bi li se okušala i u Hollywoodu. Sam dolazak u Hollywood opisuje kao bajku.

“U Los Angeles, kojem je Hollywood samo jedan kvart, zaljubila sam se na prvi pogled. Tamo kao da je vrijeme stalo. Cijele godine je toplo, nema godišnjih doba, palme i sunce oko tebe stalno, idealna temperatura od 20 do 30 stupnjeva cijele godine, stalno se nose ljetne haljinice, svi su ljudi nasmijani, pozitivni, radišni, aktivni, brinu se o zdravlju i okolišu, nisu jalni, vesele se tuđem uspjehu. Energija Los Angelesa je vrlo pozitivna i osjećala sam se odmah kao doma”, priča Ines Wurth.

U Los Angelesu je nastavila studij započet u Londonu i to na UCLA School of Theatre, Film & Television. Studirajući na tom utjecajnom sveučilištu upoznala je brojne važne osobe iz svijeta profesionalne filmske industrije. Neki od njezinih kolega sa studija na UCLA sad su velike zvijezde. Među njima su Jack Black, Laurie Holden, Heather Graham… Nakon završetka studija seli se na neko vrijeme u New York jer je željela još učiti i biti bliže teatru, s obzirom na to da je New York centar kazališta što se Amerike tiče. Tu je ušla u profesionalne filmske i kazališne krugove te je počela raditi i u produkciji i u glumi. “Htjela sam naučiti sve što se može o filmu, o svim zanimanjima u procesu proizvodnje jednog filma, i ispred kamere i iza kamere, tako da znam pomalo o svemu. Željela sam to naučiti kako bih kao producentica i glumica olakšala sebi komunikaciju s ljudima iz ekipe koji rade razne poslove. Prvi film na kojem sam profesionalno radila bio je ‘Captive'”, kaže Ines Wurth.

NAKON DESETAK ODRAĐENIH FILMOVA U NEW YORKU, put ju je ipak vratio u Los Angeles, centar svjetske filmske industrije, gdje nastavlja raditi na mnogobrojnim filmovima i serijama kao glumica, asistentica i stručna savjetnica. Tako je neko vrijeme bila i stručna savjetnica na snimanju popularne televizijske serije “24”.

“Rad na televiziji je potpuno drugačiji od rada na filmu u puno segmenata. Na televiziji se radi jako brzo. Jedna epizoda snima se najviše sedam, osam radnih dana, što znači po danu između pet do deset stranica teksta. Snimanja traju jako dugo, radi se 12 do 18 sati na dan. Jako je naporno. Serija ’24’ bila je vrlo uhodana mašinerija jer je većina ljudi došla iz serije ‘Pretender’ u kojoj sam ja također nekoliko godina radila u produkciji”, kaže Ines Wurth.

OTVORILA SU JOJ SE POTOM I VRATA ZA RAD NA BLOCKBUSTERIMA i s nekima od najvećih američkih redatelja, pa tako i sa Stevenom Spielbergom na filmu “Minority report”. O radu sa Spielbergom ima samo riječi hvale. “Bilo je predivno raditi sa Stevenom jer on ima uhodanu ekipu s kojom se sporazumijeva gotovo samo očima i svi razumiju sve što on želi. Mislim da je to bio najmirniji set na kojem sam ikad radila. Svi rade puno, ali s lakoćom. Steven je postigao savršenstvo na svojim setovima, kao i na filmovima, što je poznato”, kaže Ines Wurth.

Tijekom rada na filmu, kao i iza kamere, surađivala je i sa Sachom Baronom Cohenom na filmu “Borat: Učenje o amerika kultura za boljitak veličanstveno država Kazahstan” u funkciji “glumica u ADR“. Za Nacional je objasnila o čemu je riječ i kako je bilo raditi na tom filmu: “Glumica u ADR moglo bi se prevesti kao glumica improviziranih ‘umetaka’ u film, što se, koliko znam, u Hrvatskoj ne radi. To su scene snimljene u studiju s producentima, režiserima i grupom glumaca koje se ubacuju u montaži filma na mjestima gdje napetost pada i gdje se osjeća praznina. Sve je improvizacija na licu mjesta i producenti i režiseri korigiraju scene prema potrebi. Super zanimljivo, a Sacha je bio posebno zanimljiv i ‘puknut’ kao autor. Prije snimanja nitko ništa nije znao o tom filmu i kad smo došli u studio, vidjeli smo koliko su ti ‘fillersi’ otkačeni. Radili smo jako puno, ali smo se pritom ludo zabavljali”, kaže Ines Wurth.

Tijekom boravka u Los Angelesu upoznala se s američkim dramaturgom, piscem i glumcem Markom Soperom s kojim je stvorila monodramu “I Miss Communism”. O tome kako je i zašto nastala ta višestruko nagrađivana monodrama, Ines Wurth kaže: “Nakon mnogo vremena i rada na televiziji i filmu, nedostajao mi je teatar. Do te predstave stalno sam radila u tuđim produkcijama, glumila likove i uloge koje su napisali drugi i poželjela sam napraviti nešto svoje. Osim toga, željela sam da, kao Hrvatica, s kazališne pozornice progovorim o svojoj domovini, maloj državi Hrvatskoj za koju u to vrijeme većina Amerikanaca nikada nije čula. Često mi se događalo da kada me pitaju odakle sam i ja odgovorim ‘from Croatia’, misle da sam rekla CroAsia, da dolazim iz neke azijske pokrajine i čudno bi me gledali jer tako ne izgledam.”

S PREDSTAVOM “I MISS COMMUNISM” osvojila je Fringe Report Award 2007 for Best Touring Show in the UK 2006., nominirana je za prestižnu nagradu Amnesty International Freedom of Expression Award 2005. i The Writer”s Guild Award 2005. Putovala je s tom predstavom širom svijeta, a s koautorom monodrame Markom Soperom osnovala je produkcijsku tvrtku IMC Production. Za Marka Sopera kaže da je fantastičan tip i po njezinu mišljenju, trenutačno jedan od ponajboljih američkih dramaturga i pisaca. Hvali njegovu strukturu pisanja kojoj prilazi kao matematičkoj formuli te napominje da on izvrsno poznaje psihologiju i povijest. Uz sve to, jako dobro poznaje Balkan i fasciniran je njegovim konfliktnim mentalitetima i ratovima.

Od 2005. godine Ines Wurth intenzivno se bavi kazališnom produkcijom i svake godine provodi ljetne mjesece na najvećem svjetskom kazališnom festivalu u Edinburghu, često i s nekoliko predstava odjednom, gdje je do sada producirala već 30-ak predstava. Upitana kako uspijeva producirati više kazališnih predstava odjednom, odgovara: “Uz pomoć svoje ekipe i nekoliko pomoćnika. Za mene radi cijeli tim ljudi, a kako sam vrlo organizirana, disciplinirana, dosljedna i poslovna, mogu sve koordinirati i voditi bez problema. Treba samo imati dobru radnu etiku. Od svojih suradnika ne tražim više no što i sama dajem, odnosno, profesionalnost, mnogo rada i savjesni pristup poslu.” Dakako, dio tih nagrađenih predstava pokušala je dovesti u Hrvatsku, ali nije bilo interesa za suradnju, zbog čega joj je iznimno žao. Ipak, i u Hrvatskoj povremeno dobije neku filmsku ili kazališnu ulogu. Tako je glumila u filmovima “Happy Endings” Darka Šuvaka, “Gospa” Jakova Sedlara i “Duh babe Ilonke” Tomislava Žaje te nizu televizijskih serija (“Dolina sunca”, “Najbolje godine”, “Vatre ivanjske”). Godine 2013. zaigrala je i glavnu ulogu u kazališnoj predstavi Jakova Sedlara “Tko želi ubiti Juliju Timošenko?”. Željela bi raditi puno više nego što trenutno radi u Hrvatskoj i nada se da će dobrih prilika, kao i posla, biti više, a o radu u Hollywoodu kaže: “Vrlo je teško danas dobiti bilo kakav hollywoodski film ili TV show jer je konkurencija ogromna. Zasićenje je veliko i koliko se god snima, još uvijek ima previše ljudi za svaki posao. Treba se stalno dokazivati. Nikad se ne možeš potpuno opustiti misleći ‘sad imam posao i sve pet’.

SVATKO JE U AMERICI LAKO ZAMJENJIV i često se događa da se otkazi daju ljudima koji se ne trude do maksimuma, ne trude se dovoljno ili pokušavaju živjeti od stare slave. Tamo nema mjesta za zabušante.”

Paralelno s dosad navedenim Ines Wurth priprema nekoliko kazališnih projekata za Edinburgh 2016. Moguće je da će nakon angažmana u remakeu “Winnetoua” Ines Wurth postati traženija i na hrvatskoj filmskoj i kazališnoj sceni.

Komentiraj

FOTO:Nacional i Privatna arhiva
PODIJELI
Slobodni novinar, urednik, promotor i pisac. Dvadeset godina iskustva u organizaciji rock koncerata (preko 500 koncerata hrvatskih i inozemnih izvođača), press konferencija, izložaba i modnih revija. Jedan od osnivača Hrvatske novinarske rock nagrade Crni mačak i član Savjetodavnog tijela nagrade (Predsjednik Savjetodavnog tijela 1998.). Dugogodišnji radijski urednik i voditelj (Radio 101, Radio 1, Plavi radio), te rock kritičar (Radio 101, Plavi radio, Slobodna Dalmacija, Vip Music, Tportal.hr, Rolling Stone). Redovan član Hrvatskog Novinarskog Društva. Prvi roman (Dolce Vita) objavila je nakladnička kuća Fraktura u ožujku 2004. 2005. kao autor i redatelj potpisujem dokumentarni tv film "Kad muzičari šokiraju" u produkciji nezavisne producentske tvrtke Trezor idea. 2010. od HGF-a (Hrvatski glazbeni festival) primam nagradu za životni doprinos razvoju i unaprjeđenju demo scene i dugogodišnji kontinuirani rad na promicanju urbane i alternativne glazbene kulture. U svibnju 2103. pokreće web portal www.spotdepo.hr.