Iz nove knjige Mirjane Sanader ‘Ranokršćanska arheologija: Od početaka do konstantinskog obrata’ Nacional donosi ulomak koji opisuje kako su se oslikavale rimske katakombe i zašto su te slike, koje predstavljaju najstarija kršćanska likovna djela, zadržale kontinuitet poganskog slikarstva

Ova knjiga je plod dugogodišnje autoričine zaokupljenosti proučavanjem ranokršćanskih arheoloških tema u sklopu predavanja studentima studija arheologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Knjiga obuhvaća vremensko razdoblje od početaka kršćanstva do ranog 4. st., odnosno do objave Konstantinova i Licinijeva Milanskog edikta znamenite 313. godine, zapravo godine povijesne cezure.

SLIKARSTVO U KATAKOMBAMA

Većina katakomba nije bila oslikana, u nekima su pak bili oslikani samo pojedini zidovi, a tek su rijetke među njima bile potpuno dekorirane, poput katakombe na Via Latini. To bi moglo značiti da nije postojala obveza njihova ukrašavanja, odnosno da je oslikavanje pojedinih prostora bilo prije iznimka nego pravilo, iznimka kod onih kršćana koji su bili boljeg materijalnog statusa. Motivi su se birali po željama naručitelja, ali iz postojećih predložaka i uzoraka, pa se u nekim katakombama pojedini prizori ponavljaju više puta. Tako se, primjerice, motiv Krista s apostolima u Domicilinoj katakombi pojavljuje dvanaest puta…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje

Komentiraj