Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan počeo je doista preuzimati pravu kontrolu unutar Državnog odvjetništva, a taj je proces počeo dodatno dobivati na brzini nedavnom smjenom Željke Pokupec s mjesta županijske državne odvjetnice u Zagrebu. Zbog broja i prirode slučajeva koji se u Zagrebu obrađuju, zagrebačko županijsko državno odvjetništvo jedno je od najznačajnijih unutar Državnog odvjetništva, a funkcija koju je donedavno obnašala Željka Pokupec jedna je od najosjetljivijih.

[quote_box_center]

  • Glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan počeo je doista preuzimati pravu kontrolu unutar Državnog odvjetništva, a taj je proces počeo dodatno dobivati na brzini nedavnom smjenom Željke Pokupec s mjesta županijske državne odvjetnice u Zagrebu
  • UPUĆENI PRAVOSUDNI IZVORI TVRDE da bi smjena Željke Pokupec zapravo mogla biti najava čistke još nekih dužnosnika unutar Državnog odvjetništva i da bi se na udaru mogli naći još neki dužnosnici
  • Za Marinca se tvrdi da je tijekom jednog internog postupka koji se vodio protiv Rađenovića odbio glasovati za njegovo stegovno kažnjavanje te da je potom i sam upao u probleme

[/quote_box_center]

UPUĆENI PRAVOSUDNI IZVORI TVRDE da bi smjena Željke Pokupec zapravo mogla biti najava čistke još nekih dužnosnika unutar Državnog odvjetništva i da bi se na udaru mogli naći još neki dužnosnici kojima se pripisuje bliskost s bivšim glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem. Ako se to pokaže točnim, moglo bi se tvrditi da se Cvitan počeo distancirati i od Bajića. To se u nekim medijima već počelo naslućivati, dijelom zato što se i Željki Pokupec pripisuje bliskost s Bajićem.

Smjenom Željke Pokupec Cvitan je počeo stvarati preduvjete da se međuljudski odnosi unutar zagrebačkog županijskog državnog odvjetništva značajno promijene nabolje, što bi se moglo višestruko pozitivno odraziti i na budući rad unutar tog državnog tijela. Nacional je uspio stupiti u kontakt s nekim suradnicima Željke Pokupec i od njih doznao brojne javnosti dosad nepoznate detalje o tome što se proteklih godina događalo unutar zagrebačkog županijskog državnog odvjetništva te kako se to odražavalo na njegovo funkcioniranje.

Neki kolege Željke Pokupec tvrde da se ona tijekom mandata na funkciji koju je obnašala krajnje neprimjereno odnosila prema nekim svojim kolegama, što bi na koncu moglo dovesti do toga da država njenim bivšim kolegama mora isplatiti značajne odštete.

Smatraju je suodgovornom zbog problema u kojima se našao njen kolega Ranko Rađenović. On je prije nekog vremena smijenjen, ali je nakon smjene pokrenuo postupak pred upravnim sudom. Njegovi kolege tvrde da je upravni sud presudio u njegovu korist te da je čak određeno da se Rađenoviću mora isplatiti novčana naknada u iznosu od četrdesetak tisuća eura, koliko otprilike iznosi ukupna cifra njegovih plaća od trenutka kada je na neprimjeren način udaljen s dužnosti koju je obnašao.

Tvrdi se da je zbog Rađenovića posredno stradao i Ivica Marinac, još jedan suradnik Željke Pokupec. Za Marinca se tvrdi da je tijekom jednog internog postupka koji se vodio protiv Rađenovića odbio glasovati za njegovo stegovno kažnjavanje te da je potom i sam upao u probleme. Njegovi kolege tvrde da je Marinac bio skroman i samozatajan stručnjak koji je jedno vrijeme također prolazio kroz izuzetno teško životno razdoblje zbog bolesti jednog člana obitelji te da je i osobno bio blizak Željki Pokupec. Unatoč tome, nakon više problema i pritisaka iza kojih je, kako se tvrdi, stajala upravo Željka Pokupec, sam je odlučio napustiti svoje dotadašnje radno mjesto.

S POSLA JE ZBOG NEPRIMJERENIH PRITISAKA gotovo istjerana Anamarija Lončarić, koja je također obnašala dužnost zamjenice županijske državne odvjetnice. Nju je državnoodvjetničko vijeće dužnosti razriješilo 27. travnja 2012.

Zbog sličnih i ne posve razjašnjenih internih pritisaka na poslu koncem 2012. dužnosti je razriješen Petar Dragosavac, koji je tada bio zamjenik Željke Pokupec. Njega je državnoodvjetničko vijeće dužnosti razriješilo 30. listopada 2012., nominalno na njegov zahtjev. Kroz slične probleme na poslu prolazila je i njegova supruga Dubravka Turkalj Dragosavac, koja je duže vrijeme zbog raznih pritisaka provela na bolovanju. Ona je također zbog toga što joj se na poslu događalo pokrenula upravni spor.

DRAŽENKA GRUBIŠIĆ TAKOĐER ZA SVOJE DRAMATIČNE PROBLEME na poslu smatra odgovornom prvenstveno Željku Pokupec. Draženka Grubišić duže je vrijeme radila u županijskom državnom odvjetništvu uz odlične rezultate. Međutim, kada joj se majka iznenada razboljela, ona se našla pod neprimjerenim pritiscima Željke Pokupec, tvrdi više njihovih kolega s posla. Jedno je vrijeme zbog toga provela na bolovanju, ali je razriješena dužnosti nakon što su joj počeli zamjerati što jedno vrijeme nije ispunjavala propisane norme. Draženka Grubišić pokrenula je upravni spor, dobila ga, ali su tu odluku upravnog suda u županijskom državnom odvjetništvu naprosto ignorirali, na nju se oglušili i ponovo je udaljili s dužnosti. Draženka Grubišić potom je ponovo pokrenula upravni spor kako bi se izborila za povratak na posao.

Upućeni pravosudni izvori tvrde da je Željka Pokupec u gotovo svim tim situacijama uživala podršku glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Tvrdi se da je Bajić podržavao Željku Pokupec jer je s njom jako dobro surađivao i jer se nije previše želio upuštati u trzavice koje su se događale na nižim razinama, što je Željka Pokupec navodno znala jako dobro iskoristiti.

Zato se sada među jednim dijelom pravosudnih dužnosnika vjeruje da bi se međuljudski odnosi unutar zagrebačkog županijskog državnog odvjetništva mogli početi mijenjati nabolje.

Željka Pokupec našla se i na udaru više osoba koje tvrde da se ona u obavljanju svoje dužnosti znala ponašati neprimjereno. Željku Pokupec nekoliko je znanstvenika s Instituta Ruđer Bošković teretilo zbog prijetnji prilikom ispitivanja u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva, kada se istraživalo je li bilo izvlačenja novca s Instituta putem fiktivnih studentskih ugovora. Ti znanstvenici tvrde da je spornom ispitivanju prisustvovala i Danica Ramljak, bivša ravnateljica Instituta, inače prijateljica Željke Pokupec. Znanstvenici su također tvrdili da su na njih rađeni neprimjereni pritisci.

Drugi slučaj u kojem se Željku Pokupec teretilo da prisiljava svjedoke da daju lažne izjave je slučaj bivšeg ministra znanosti, obrazovanja i sporta Dragana Primorac koji je protiv nje podnio i kaznenu prijavu zbog zloporabe položaja i ovlasti u slučaju istrage protiv njega zbog nabavke vozila Touareg.

Protiv Željke Pokupec prijavu su podnijela i dva policijska službenika, Miroslav Ribić i Nikola Osmakčić. Oni tvrde da je Željka Pokupec u kolovozu 2011. do funkcije županijske državne odvjetnice u Zagrebu došla ponajprije zato štoje napravila prvorazrednu predstavu kada je njih, prema njihovim tvrdnjama, posve neosnovano počela progoniti. Tvrde i da su zbog nje potpuno nevini proveli 40 dana u pritvoru te su podnijeli kaznenu prijavu protiv Željke Pokupec.

U toj prijavi Ribić i Osmakčić tvrde da su uhićeni bez ikakvih dokaza, samo na temelju usmenog naloga koji je dala Željka Pokupec. Njezinoj izjavi, tvrde u prijavi, nije prethodilo kriminalističko istraživanje ili bilo kakvo drugo vještačenje kako bi se utvrdile okolnosti bitne za taj slučaj.

U PRIJAVI SE NAVODI I DA JE ŽELJKA POKUPEC DE FACTO POKUŠALA od Nikole Osmakčića ishoditi priznanje i to tako što mu je na ispitivanju puštala snimku ispitivanja drugooptuženog kolege Miroslava Ribića. Istovremeno, optuženim policajcima nije odobren zahtjev da se dobrovoljno podvrgnu poligrafskom ispitivanju. Oni su proveli 40 dana u istražnom zatvoru te su suspendirani s posla. No, nakon njihova izlaska iz Remetinca Disciplinski sud MUP-a utvrdio je da ne postoji nikakva osnovana sumnja da su njih dvojica počinila kazneno djelo za koje ih se tereti te su vraćeni na posao. Protiv njih se kasnije poveo i sudski postupak na Županijskom sudu u Zagrebu. Oni tvrde da su cijeli svoj život živjeli i radili časno. Uvjereni su da je jedini motiv njihova uhićenja bila ambicija tadašnje Općinske državne odvjetnice Željke Pokupec kojoj je za daljnje napredovanje u karijeri bio potreban neki zvučni slučaj poput uhićenja policijskih službenika. Neposredno nakon toga Željka Pokupec imenovana je za županijsku državnu odvjetnicu.

Bilo je i drugih pritužbi na ponašanje Željke Pokupec. Na nju se žalio i poduzetnik Slaven Čolak, jedan od protagonista afere Bankomat, povezane s Hrvatskom poštanskom bankom. Njega je Uskok teretio da je 2006. od Hrvatske poštanske banke primio neosigurane kredite od približno 43 milijuna kuna, čime je nanesena šteta banci. Čolak je u rujnu 2014. uputio Željki Pokupec dopis u kojem je optužuje da mu pet mjeseci bez ikakve zakonske osnove uskraćuje pravo uvida u spis kojim ga se tereti, čime po njegovom viđenju zloporabljuje položaj i ovlasti i krši ravnopravnost stranaka u postupku.

U tijeku svoje karijere Željka Pokupec sudjelovala je u brojnim javnosti izuzetno zanimljivim slučajevima, zbog čega je i ranije privlačila pozornost javnosti. Među njima je i slučaj u komu je Saša Burušić, sin šefa zagrebačke policije Gorana Burušića, osumnjičen za prijevaru i krivotvorenje dokumenata zbog čega su neke osobe dobile kredite iako nisu kreditno sposobne. Saša Burušić je zbog toga neko vrijeme proveo u pritvoru, a potom je na zahtjev Državnog odvjetništva pušten iz pritvora, navodno jer je bio izuzetno sklon suradnji s istražiteljima. Bio je to slučaj koji je doveo u iznimno neugodnu situaciju njegovog oca, on je zbog toga ponudio ostavku, ali nije napustio svoje radno mjesto. Neki njegovi kolege sumnjaju da je Željka Pokupec bila u tom slučaju uviđavnija nego obično jer je u profesionalno iznimno korektnim odnosima s Goranom Burušićem.

SREDINOM PROSINCA 2014. ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU je zbog isteka roka za njeno podizanje odbacio optužnicu protiv Vinka Mladinea, bivšeg direktora Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i vlasnika tvrtke Odlagalište sirovina Mihe Zrnića Marinovića. Bio je to propust za koga je po tzv. zapovjednoj odgovornosti bila odgovorna upravo Željka Pokupec, iako su zbog tog propusta već odgovarali neki njeni podređeni suradnici.

Upućeni pravosudni izvori tvrde da postoje još neke slične primjedbe na rad Željke Pokupec, ali već navedeno pokazuje zašto je Dinko Cvitan mogao imati razloga smijeniti je bez puno razmišljanja.

Njenom smjenom Cvitan zapravo otvara novo poglavlje u radu zagrebačkog županijskog državnog odvjetništva. Kako je Željka Pokupec blisko surađivala s Mladenom Bajićem, njena se smjena počela dovoditi u vezu s navodno napetim odnosima između Bajića i Cvitana. Cvitan i Bajić godinama su blisko surađivali, ali se po temperamentu i načinu funkcioniranja zapravo dosta razlikuju. Za razliku od Bajića, koji je godinama razvijao istančane odnose s raznim visokim državnim dužnosnicima i utjecajnim pojedincima, Cvitan nije naročito sklon niti javnim istupima, niti bilo kakvom vidu samopromocije.

On za dolazak na funkciju glavnog državnog odvjetnika uopće nije lobirao. Da ga se spominje kao kandidata doznao je upravo od svog tadašnjeg šefa Bajića. Potom je bio pozvan na kratke razgovore u Vladu, ali ni otamo nije otišao u uvjerenju da će upravo on biti odabran na tu funkciju. O tomu su ga naknadno informirali, a neki njegovi kolege tvrde da je za tu informaciju praktično doznao iz medija. Cvitan živi skromnim povučenim životom, vozi polovni automobil i odahnuo je nakon što ga je otplatio. Vodi računa s kim se sastaje na javnim mjestima. Nije sklon kompromisima, niti podliježe političkim pritiscima. Zbog toga se već žestoko sukobio s policijom koja je insistirala na požurivanju u radu u nekim predmetima. S političarima se ne druži.

Rodio se 27. studenoga 1958. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu, te 1982. diplomirao na Pravnom fakultetu.

Godinu dana poslije zaposlio se kao pripravnik na Općinskom sudu u Zagrebu, a 1985. položio je pravosudni ispit. Do kraja 1985. radio je u zagrebačkom Općinskom državnom odvjetništvu. U veljači 1986. postao je zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu, a radio je u odjelu za gospodarstveni kriminalitet. Ondje je ostao do 1991. Niska primanja od samo 350 DEM u državnoj službi navela su ga na razmišljanje da promijeni posao pa je 1991. u Daruvaru odlučio otvoriti odvjetnički ured.

Njegova obitelj ostala je u Zagrebu, a on je od ponedjeljka do petka radio u Daruvaru, u uredu u blizini tamošnjih općinskih vlasti. Isprva mu posao nije nikako išao, iako su u Daruvaru postojala samo dva odvjetnika. Nakon više od šezdeset dana došla su mu prva dva klijenta koja su tražila da im napiše neke žalbe. Ta dva mjeseca praktično je jedva preživljavao, živio pod stresom i nekvalitetno se hranio. Vikendom bi sa suprugom u Zagrebu preispitivao je li pogriješio što je odlučio otići u odvjetništvo. Potom su se okolnosti počele mijenjati nabolje. Život u Daruvaru počeo mu se sve više sviđati. Cvitan je čak počeo razmišljati o kupnji kuće u Daruvaru, kako bi se onamo preselila cijela obitelj. Međutim, ratne okolnosti poremetile su te planove. U rujnu 1991., kad mu je posao krenuo, dvije rakete iz ratnih zrakoplova JNA pogodile su njegov ured, sravnile ga sa zemljom i uništile njegove ambicije vezane uz život i rad u Daruvaru.

TADA JE CVITAN ODLUČIO ZAMOLITI ODVJETNIČKU KOMORU da mu odobri da kao odvjetnik radi u Zagrebu te da mu se odobri da ne plati godišnju članarinu u Odvjetničkoj komori jer nije imao novca. Zajedno s odobrenjem za rad Cvitan je dobio uplatnicu za plaćanje godišnje članarine u Odvjetničkoj komori. U vrijeme kada nije znao niti kako će platiti godišnju članarinu dobio je poziv za odlazak na stručno usavršavanje u Meksiko, koje je trebao platiti oko 7300 dolara, a on u životu nije vidio toliko novca na jednome mjestu.

U Zagrebu je Cvitan kao odvjetnik radio do 1999. Da bi poboljšao zaradu, jedno je vrijeme u fušu prodavao i deterdžente za pranje prozora. Ni kao odvjetnik nije se volio javno eksponirati. Godine 1999. postao je direktor za pravne poslove u Sunce osiguranju Jake Andabaka, gdje je ostao do kolovoza 2003., kada je postao zamjenik Višnje Lončar, tadašnje županijske državne odvjetnice u Zagrebu. Dana 6. kolovoza 2003. premješten je u USKOK, isprva na godinu dana.

U veljači 2004. na prijedlog Željka Žganjera, tada šefa Uskoka, Mladen Bajić ga je postavio za jednog od Žganjerovih zamjenika. Kada je potom čuo da će preuzeti USKOK Cvitan je dva dana bio loše volje, jer je bio svjestan svih izazova koji ga očekuju. Potom se pribrao i odlučio pokušati popraviti imidž USKOK-a u javnosti. Može se tvrditi da je u tomu i uspio. Godinama je usko surađivao s Bajićem, ali su se njihovi odnosi počeli mijenjati nakon što je Cvitan Bajiću postao šef. Zato se i nedavni kadrovski potezi koje je Cvitan počeo vući tumače u svjetlu njegovih odnosa s Bajićem. Kako bilo, u Državnom odvjetništvu zavladalo je novo doba, što je najavila i smjena Željke Pokupec.

Komentiraj

PODIJELI
Berislav Jelinić je istraživački novinar sa više od dvadeset godina radnog iskustva u vodećim hrvatskim tiskanim i elektroničkim medijima. Diplomirani je kriminalist sa apsolviranim studijem novinarstva, te stečenim zvanjem EMBA nakon završene Cotrugli Business School. Radio je kao novinar i urednik u tjednicima Globus, Studio, Arena, Aktual, dnevnim novinama Jutarnji list, na OTV-u, te autorski surađivao na projektima emitiranim na HTV-u i TV Mreži, ali najveći dio profesionalnog angažmana aktivan je u Nacionalu. Početkom 2014. izdao je knjigu pod naslovom Zašto je ubijen Ivo Pukanić. Godinama je aktivan u nevladinom sektoru vezanom uz razvoj transparentnosti pravosuđa. Tijekom posljednjih pet godina aktivan je član Rotary kluba Zagreb Medvedgrad, gdje je odradio i jednogodišnji predsjednički mandat.