Američki pisac William Faulkner rođen je 1897. godine u ruralnome provincijskom kraju na sjeveru države Mississippija u kojem su proživjela četiri naraštaja njegove obitelji. Taj kraj i ljudi ostavili su neizbrisiv trag u njegovoj prozi. Faulkner nije maturirao, ali je mnogo čitao – od svjetskih klasika do francuskih simbolista: Paula Verlaine, Oscara Wildea, Dostojevskog, Flauberta, Rimbauda, Shakespearea, Cervantessa.

Spojivši provincijalnu zavičajnost američkoga Juga s modernim eksperimentalnim stilskim postupcima, Faulkner se potvrdio kao jedan od najznačajnijih američkih i svjetskih pripovjedača XX. stoljeća, s opusom u samom vrhu moderne i modernističke književnosti. Njegovo djelo, koje istražuje ponore zla i infernalne situacije (ludilo, incest, umorstvo, masakriranje, silovanje, linč, bratoubojstvo, čedomorstvo), istodobno je afirmacija ljudskosti i stoičkoga humanizma izraženoga u kršćanskoj ikonografiji i naglasku na vrlinama koje je Faulkner istaknuo u svojem nezaboravnom govoru pri dodjeli Nobelove nagrade: hrabrost, sućut, ponos, ljubav, čast i žrtvu.

Faulknerov je utjecaj na svjetsku književnost golem: dovoljno je reći da su poslijeratne američka, zapadnoeuropska i latinoamerička literatura nezamislive bez njega, od Camusa do Marqueza, od Vargasa Llose do Toni Morrison.

William Faulkner je umro 6. srpnja 1962. godine.