Skandal na HRT-u: Prikazani film ‘Antifašisti’ je provokacija

Na Drugom programu HRT-a u udarnom terminu na Dan antifašističke borbe prikazan je provokatorski film ‘Antifašisti’, a javna televizija odriče se odgovornosti iako je film plaćen i s 213 tisuća kuna javnog novca

Na Hrvatskoj radio televiziji u subotu, 22. lipnja, na Dan antifašističke borbe, u 20 sati na Drugom programu, u prime timeu, premijerno je prikazan 60-minutni dokumentarni film “Antifašisti”. Riječ je o filmu u kojem je deset hrvatskih povjesničara dalo svoje viđenje povijesti, ponajviše povijesnih zbivanja između dvaju svjetskih ratova i tijekom Drugog svjetskog rata. Film je na HRT-u ovako opisan:

“ANTIFAŠIZAM U HRVATSKOJ POVIJESTI zauzima značajno mjesto. Prvi antifašistički pokreti u svijetu javljaju se upravo u hrvatskim krajevima koji su se raspadom Austro-Ugarske našli pod talijanskom vlašću. Mnogi su se Hrvati istaknuli u borbi protiv fašizma i u narednim godinama, a u njega su se uključili pripadnici raznih društvenih i političkih slojeva. Zahvaljujući mnogima od njih Hrvatska se kao dio Jugoslavije našla na pobjedničkoj strani završetkom II. svjetskog rata. Saznajemo tko su ti ljudi i koji su ih motivi pokretali, kako se antifašistički pokret tijekom II. svjetskog rata razvijao na području Hrvatske i koji su to događaji odredili ishod rata. U ovom filmu desetero povjesničara dalo je svoje poglede na definiciju antifašizma i njegovu ulogu u hrvatskoj povijesti te odgovor na pitanje koja je uloga antifašizma danas”. Ovako predstavljen, film odaje dojam objektivnog prikaza važnog razdoblja, u Hrvatskoj iznimno važnog zbog činjenice da još uvijek nisu prestale revizionističke priče o karakteru Nezavisne Države Hrvatske koja bi se trebala smatrati najsramotnijim razdobljem u hrvatskoj povijesti. No ne misle svi tako, a ne misle tako očito ni svi povjesničari koji su sugovornici u ovom dokumentarcu. Naime, neki u filmu su dali problematične stavove.

Film, nakon što se odgleda, odaje dojam neobjektivnog i tendencioznog, a scenarij je napisan tako da se neke stvari prešućuju, pa se tako mogu čuti primjerice izjave kao što je “sve ono što se događalo u NDH“, ne navodeći pritom što se događalo. U filmu nekoliko povjesničara tvrdi da hrvatski antifašisti u velikoj većini nisu željeli stvaranje Jugoslavije ali kad su, eto, vidjeli da je NDH pred krahom, priklonili su se pobjedničkoj strani. Može se i čuti konstantno umanjivanje značaja antifašističkog pokreta i partizana, a komunistička Hrvatska, u sklopu SFRJ, prikazana je u najgorem mogućem svjetlu. Ivo Banac, primjerice, navodi da se pod antifašizmom krije rehabilitacija Titova režima. Takvih rečenica ima mnogo, iako se u filmu one prilično vješto skrivaju i “zamaskiraju” pa prosječni gledatelj “na prvo gledanje” ne primjećuje takvo iskrivljavanje povijesnih činjenica.

NEKI OD PRIMJERA VRLO TENDENCIOZNO “sklopljenog” filma je, primjerice, izjava zadarskog povjesničara Zlatka Begonje. On je rekao da je “lijepo što se Hrvatska našla na pobjedničkoj strani, ali bez onog što je bilo u Domovinskom ratu i vojnih pobjeda i diplomacije ne bi bilo Hrvatske ni spomena onog što se dogodilo prije”. Postavlja se pitanje kakve veze Domovinski rat ima s temom antifašizma i zašto bi se o njemu razgovaralo u kontekstu koji treba pratiti ovaj film. Taj povjesničar u filmu je izjavio i da je “vojni slom nacizma i fašizma doveo do toga da pojam antifašizma nije bio potreban pa taj pojam zapadne zemlje ne koriste”. Ta rečenica ne samo da nije korektna prema značenju antifašističkog pokreta i oslobođenju od fašizma i nacizma, već je i netočna, tvrde Nacionalovi sugovornici. Ovaj povjesničar, u tijeku prijepora povezanih s micanjem ploče s natpisom ‘za dom spremni’ iz Jasenovca u Novsku, izjavio je da on u tom pozdravu ne vidi ništa sporno.

Povjesničar Mario Jareb s Hrvatskog instituta za povijest u filmu “Antifašisti” kaže: “Njemačka i Italija kao i neke zemlje koje su bile na strani Osovine kao Slovačka koja je bila satelitska država, sve te države postoje bez da se formalno vežu uz pojam antifašizam”. Takve i slične rečenice odaju dojam neobjektivnosti scenarija, za koji je inače odgovoran Borna Marinić, a redatelj filma je Srđan Segarić. Producent je Val Kurtin, a produkciju je radila tvrtka MEDIA M-DIRECT, dok su tehnički suradnici tvrtke Colloco i Intermedia Grupa, tvrtka u vlasništvu Miljenka Manjkasa koji je i suradnik na scenariju za dokumentarni film “Antifašisti”. Manjkas je bivši posebni savjetnik za medije Tomislava Karamarka, no nakon ostavke Karamarka zbog “afere konzultantica” Manjkas se posvetio producentskoj kući. Manjkas je od 1994. do 1996. bio analitičar predsjednika Franje Tuđmana. Na HTV-u bio je urednik redakcije unutarnje politike, urednik Informativnoga pa zatim i Informativno-dokumentarnoga programa. Bio je autor i urednik Motrišta, urednik središnjega Dnevnika, glavni urednik Plavoga radija, zamjenik direktora programa Nove TV, zatim direktor brenda i član uprave NK Dinamo, pa glavni urednik Večernjega lista, utemeljitelj Soundset radijske mreže, portala direktno.hr te napokon spomenute producentske tvrtke Intermedia grupa, koje je vlasnik i direktor. Osim što je sudjelovao u stvaranju dokumentarca “Antifašisti”, Manjkas je i autor igrano-dokumentarnoga serijala “Jugoslavenske tajne službe” koji se isto tako prikazuje u sklopu ljetne sheme na HRT-u te dokumentaraca “Sasvim nepoznati Tuđman”, “Domovinski rat – laž i istina”, “Domovinski rat je počeo na Maksimiru”, “Hrvatska šutnja i izdaja”, “Lex Perković – tajna udbaškog ubojstva”.

‘HRT SE NE MOŽE ispričavati za nečije tvrdnje u filmu jer se smatra odgovornim za slobodu izražavanja bez nametanja stavova, kao i za emitiranje prigodnih sadržaja’, odgovorili su s HRT-a

NACIONAL JE ZA KOMENTAR O SPORNIM IZJAVAMA u filmu “Antifašisti” upitao producenta Vala Kurtina, ali se nije javio.

Budući da je film “Antifašisti” prikazan na HRT-u, Nacional je na upite odgovore dobio iz Radne jedinice Marketing i komunikacije HRT-a, u kojima stoji da je HRT novcem poreznih obveznika ovaj film platio 212.981 kuna:

HRT je prošle subote u 20. 5 premijerno prikazao dokumentarni film ‘Antifašisti’ na Drugom programu. Dokumentarni film djelo je neovisnog proizvođača, nabavljeno na Javnom pozivu objavljenom 2018. godine. HRT je u proizvodnju djela i za prava stečena na djelu uložio 170.385 kuna plus PDV. Podaci o nabavljenim djelima europskih neovisnih proizvođača javno su objavljeni u sklopu Izvješća o provedbi članka 11. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji. Djelo je odabrano te emitirano na datum koji prigodno odgovara tematici, kako bi se podsjetilo na važne događaje iz hrvatske povijesti, u ovom slučaju vezane uz obilježavanje državnog praznika Dana antifašističke borbe, 22. lipnja”.

S OBZIROM NA TO DA JE NA ODJAVNOJ ŠPICI “Antifašista” potpisan “urednik za HRT: Vladimir Brnardić”, iz HRT-a su potvrdili da je potpisani urednik pregledao sadržaj filma prije emitiranja. Potrebno je pojasniti o kojem se uredniku radi. Brnardić je urednik zbog čije se pogreške HRT jedini put ispričao gledateljima zbog objavljenog sadržaja. Naime, u prosincu 2016., na 25. godišnjicu smrti obitelji Zec, u TV kalendaru, čiji je Brnardić urednik, iznesena je teza da je “ubojstvo Aleksandre Zec medijski predimenzionirano”.

Uredništvo TV kalendara sklono je sličnim ispadima. Zbog relativiziranja ustaštva, obračunavanja s homoseksualcima i iskrivljivanja povijesnih činjenica, poput oslobađanja Zagreba, nekoliko su puta najavljivane smjene, ali ništa nije poduzeto. Tako je krajem 2012., primjerice, TV kalendar emitirao sramotni prilog o zapovjedniku ustaške Crne legije, Juri Francetiću. Opisali su ga kao “kontroverznu ličnost koju dio javnosti percipira kao ratnog zločinca, a drugi dio kao nacionalnog heroja”.

UPRAVO JE BRNARDIĆ UREDNIK koji je u ime HRT-a potpisan na odjavnoj špici “Antifašista”, pa ne treba čuditi da su problematične izjave nekih povjesničara u filmu “prošle” kroz njegove ruke kao “uredne”.

Na Nacionalovo pitanje HRT-u tko je odgovoran za nabavu tog filma i dokumentarnog serijala “Jugoslavenske tajne službe”, “Zločini komunizma” i “Tito” koji će se prikazivati ili se već prikazuju u sklopu ljetne sheme te koliko su ti proizvodi koštali i kad su kupljeni, s HRT-a odgovaraju:

“Navedeno djelo ‘Antifašisti’ dobilo je preporuku Povjerenstva te ga je odabrao Bruno Kovačević, glavni urednik HTV 1, 2, 3 i 4 i međunarodnog programskog kanala, uz suglasnost Renata Kunića, ravnatelja PJ Program. Dokumentarnu seriju ‘Jugoslavenske tajne službe’ prema preporuci Povjerenstva odabrao je v.d. direktor programa uz suglasnost v.d. ravnatelja HTV-a, a premijerno je prikazano 2012. ‘Zločine komunizma u Hrvatskoj’ proizveo je HRT, scenarist i redatelj Krešimir Čokolić, a djelo je premijerno emitirano u proljeće 2014. godine. Dokumentarno – igrani serijal ‘Tito’, redatelja i scenarista, autora Antuna Vrdoljaka, za HRT je napravljen u koprodukciji s Mediteran filmom, a koprodukcija je ugovorena 2006. godine, a premijerno prikazana 2010. Autor ljetne sheme je glavni urednik HTV-Bruno Kovačević”.

Na pitanje zašto se takav “težak” sadržaj koji nije uobičajen za ljetne mjesece, emitira u prime timeu jer se u prikazivanju tih emisija može vidjeti tendenciozno emitiranje samo jedne vrste sadržaja, s HRT-a su rekli:

“PREDMETNI FILM ‘ANTIFAŠISTI’ emitiran je 22. lipnja. No, 25. lipnja na Prvom programu emitiran je prvi od 12 nastavaka dokumentarnog serijala ‘Jugoslavenske tajne službe’ te ostvario vrlo visoku gledanost od gotovo 163 tisuće gledatelja – u odnosu na isti termin i program prije godinu dana. Kad je u pitanju sadržaj filma ‘Antifašisti’, HRT ne namjerava ulaziti u sadržaj ili autorski pristup, te moli da se po tom pitanju obratite autorima filma. HRT smatra da svatko ima pravo na svoje stavove te da ih može slobodno i argumentirano iznijeti te ih HRT ima pravo objaviti ukoliko ne krše zakon ili nekoga vrijeđaju”.

‘HDZ JE POČEO sa starčevićevskom politikom, ali danas je daleko od toga jer njegovi birači to ne prihvaćaju. Smatraju da je sve ono nakon 1991. konačni obračun s antifašistima’, kaže Dragan Markovina

Na pitanje hoće li se HRT ispričati gledateljima zbog nekih tvrdnji iz filma “Antifašisti” te smatra li se odgovornim za emitiranje ovakvog sadržaja, odgovorili su: “HRT se ne može ispričavati za tvrdnje drugih iznesene u ovom filmu, zbog toga što se smatra odgovornim za slobodu izražavanja bez nametanja stavova kao i odgovornim za emitiranje prigodnih sadržaja te objektivno i nepristrano informiranje javnosti sukladno svojim obvezama kao javne televizije. Uz navedeno, Služba gledatelja HRT-a nije zaprimila nijedan negativan komentar za navedeni film”.

NACIONAL JE NAKON TOGA KONTAKTIRAO Agenciju za elektroničke medije, a Sanja Pančić, savjetnica ravnatelja za međunarodnu suradnju i odnose s javnošću, potvrdila je da Agencija za elektroničke medije nije primila nijednu pritužbu na emisiju. Međutim, predmet je, temeljem Nacionalova novinarskog upita, u obradi. O rezultatima obrade Agencija će obavijestiti Nacional, čim proces obrade bude završen, odnosno nakon što Vijeće za elektroničke medije donese odluku o ovom predmetu na jednoj od svojih sljedećih sjednica.

Da su spomenute izjave nekih povjesničara u dokumentarcu “Antifašisti” sporne potvrđuje i povjesničar Vjeran Pavlaković, izvanredni profesor na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. On je ujedno i jedan od desetorice povjesničara koje su autori dokumentarca odabrali za sudjelovanje u filmu, kao sugovornika. Iako je dio koji se u filmu odnosi na njegove izjave korektno prenesen i malo toga je, kaže, “izrezano”, Pavlaković smatra da je film “Antifašizam” prilično jednodimenzionalan te da se u njemu mogu prepoznati određene interpretacije povijesnih događaja koje film obrađuje:

ODMAH NAKON EMITIRANJA FILMA od kolega sam čuo da postoje neki sporni dijelovi, posebice pred kraj filma kad se može govoriti i o ‘raspadu sistema’. Film se fokusira više na vojnu povijest, a prema profilima povjesničara daje se naslutiti da je to jedna verzija događaja. Ne želim reći ništa negativno, autor je bio korektan, ali ja bih drugačije to napravio. Nisam vidio otvoreni revizionizam u filmu, ali vidi se određena interpretacija nekih povijesnih događaja. Da je autor za sugovornike odabrao neke druge povjesničare možda bi prikaz tog razdoblja bio pozitivniji, sve je stvar interpretacije – povijest bi trebala biti objektivna, ali nikad nije. U filmu je doista nekoliko detalja koji ondje ne bi trebali biti, ja sigurno ne bih na taj način pisao članak ili radio film o antifašizmu. Posebno je problematičan zadnji dio filma, u kojem se spominje Domovinski rat jer to zaista nije tema i na taj način se umanjuje antifašizam i njegov značaj”.

Pavlaković je demantirao tvrdnje svog kolege Zlatka Begonje, kad je spomenuo da se u zapadnim zemljama ne koristi pojam antifašizam. Kaže da to jednostavno nije istina:

“To je bilo pitanje koje su i meni postavili autori filma, ali sam im ja rekao da to nije istina te da se pojam antifašizam koristi u zapadnim zemljama. Radio sam i u Njemačkoj i Španjolskoj, imam tamo dobre prijatelje i oni, naravno, koriste taj pojam. Ako smatramo da 22. lipnja jest Dan antifašističke borbe koji se slavi a ne samo obilježava, onda bi trebalo imati pozitivan odnos prema njemu. Neće se na 5. kolovoza, dan kad se slavi pobjeda u Domovinskom ratu, na televiziji pustiti film o zločinima u Oluji. Pustit će se, naravno, film koji će promovirati slavne dijelove Domovinskog rata ,a neće se dekonstruirati ti događaji. Tako se trebalo dogoditi i s Danom antifašističke borbe”.

U filmu se konstantno umanjuje značaj antifašizma i partizanskog pokreta, s čime se slaže i Pavlaković. On smatra da bi se to možda, uz ove sugovornike, moglo izbjeći da se malo više pozornosti dalo društvenom aspektu antifašizma, a ne samo vojnom, primjerice frontu žena ili kulturi. Partizani su u filmu prikazani, smatra Pavlaković, isključivo kao vojna sila koja je željela preuzeti vlast:

“To je bila jedna od glavnih zadaća tog pokreta, naravno, ali bilo je puno antifašista koji su izvrsno funkcionirali i na društvenom, kulturnom polju. To bi možda moglo dublje govoriti o antifašizmu. Ono što je dobro prikazano jest da je zaista bilo puno sudbina, i onih koji su podržavali režim NDH i antifašista. Mislim da je većina ljudi željela samo preživjeti”.

Pavlaković smatra spornim tezu koja se može čuti u filmu, a ta je da je većina hrvatskih antifašista pokretu pristupila jer je shvatila da se režim u NDH bliži kraju:

“TO SE MOŽE ZAKLJUČITI IZ NEKIH IZJAVA, slažem se, kao da taj pokret nije bio nešto autentično, nešto što Hrvati nisu željeli. Umjesto da se reklo da je, primjerice, Hrvatski radnički pokret podržavao i komuniste i antifašizam, a to u filmu nije rečeno”.

Goran Hutinec, još jedan povjesničar koji je sugovornik u filmu, Nacionalu se nije javio, ali Nacional neslužbeno saznaje da je jako razočaran te da “nikad više neće surađivati s autorima filma”.

Povjesničar Dragan Markovina nije iznenađen činjenicom da je film “Antifašizam” napravljen na ovaj način, s obzirom na sugovornike u njemu. Kaže da mnogi u hrvatskoj javnoj i političkoj sceni žale što je Komunistička partija pokrenula otpor fašizmu u Drugom svjetskom ratu:

“To nitko drugi nije pokrenuo. Maček i HSS imali su veliku podršku naroda, ali nisu to napravili. Maček nije želio postati ono što je postao Pavelić i to je apsolutno plus za njega, ali da nije Komunistička partija pokrenula otpor, to ne bi nitko napravio. Jasno je da je na kraju unutar te borbe bilo puno više ljudi koji nisu bili komunisti od onih koji to jesu bili, što je logično ako je pola društva pristalo uz antifašizam, a cijela Jugoslavija imala je oko 12.000 članova Partije. Oni su bili manjina, međutim oni su tu borbu usmjeravali prema tome da stvore vlast, što se na kraju i dogodilo. To što se u filmu govori o tome da većina hrvatskih antifašista nije željela biti u partizanskom pokretu, ali su mu se priklonili jer je NDH bila na izdisaju, to naprosto nije točno. Ustanak je 1941. pokrenut puno prije napada Njemačke na SSSR, kao i pripreme za ustanak. U samom Splitu 7. svibnja, na dan svetog Duje, osnovan je Prvi splitski partizanski odred koji je trebao raditi akcije po gradu. Dakle, mjesec i pol dana prije 22. lipnja”.

‘FILM SE FOKUSIRA na vojnu povijest, a prema profilima povjesničara daje se naslutiti da je to jedna verzija događaja. Nema revizionizma, ali vidi se interpretacija povijesnih događaja’, kaže Vjeran Pavlaković

PROBLEM POČINJE, KAŽE MARKOVINA, već činjenicom da se takav film na HRT-u pušta na Dan antifašističke borbe. To je nešto što traje godinama kao i činjenica da se, kaže Markovina, na isti dan obilazi Jazovka i Sisak, iako ta dva događaja nemaju veze jedan s drugim:

“Hrvatska se mora, ili bi se trebala, opredijeliti što želi s antifašističkom borbom. Ako to stoji u Ustavu, a stoji, ako je Hrvatska pravna i svaka druga sljednica Socijalističke Republike Hrvatske, onda to treba biti neupitna vrijednost. Možemo pričati o svemu drugome, primjerice o tome kakva je bila socijalistička vlast punih 45 godina. Ali o karakteru NDH i antifašističkoj borbi nema se što raspravljati, to je toliko jasno. Monsinjor Bozanić je prije koji dan rekao da se sve to treba istražiti, pa to je istraženo do u detalje, nema se tu što više istraživati. NDH je u ideji zločinačka, ustaška ideologija u ideji je zločinačka. S druge strane, ideja antifašizma je humanistička, iako se tu mora govoriti o devijacijama kojih je bilo. Ali to dvoje se ne može staviti u istu rečenicu”.

Markovinu ne iznenađuje činjenica da se ovakav film prikazao na HRT-u i podsjetio je na serijal o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj koji je, prema scenariju povjesničara Hrvoja Klasića, umjesto u šest, snimljen u 12 epizoda. Ali HRT ga ne želi prikazati:

“Sugovornici u toj seriji su svih svjetonazora, da se razumijemo. HRT ne želi emitirati seriju u njihovoj produkciji, ali stvari postaju jasnije kad se zna da je tu seriju naručila uprava prije ove. Problem na HRT-u je dublji od emitiranja filma ‘Antifašisti’, to je svakome jasno. HRT je izgubio ulogu javnog servisa koju mora imati, a putem vanjskih produkcija nabavlja vrlo suspektne uratke koji su čak – da zanemarimo sadržaj – napravljene diletantski te koji služe isključivo kao propagandni sustav jedne politike, kao što je HRT radio i 90-ih. To je razlog zbog kojeg su mnogi gledatelji odustali od HRT-a i ne gledaju tu televiziju. To nije samo jedan film, to je pravilo, politika već nekoliko godina. Da ne kažem da HDZ i Katolička Crkva imaju ozbiljan problem s Drugim svjetskim ratom i odnosom prema njemu. A puno je svećenika sudjelovalo u antifašističkoj borbi, puno. Nikad, primjerice, povodom Dana antifašističke borbe nismo iz Crkve čuli ništa pozitivno o tim ljudima, a neki su teško stradali jer su bili uz svoj narod koji je pružao otpor fašizmu. Zašto nemamo nijedan dokumentarac o njima? Dakle, imamo jednu vrlo jednostranu sliku o tome kakvu budućnost želimo. Jednom se Slavko Goldstein upitao zašto državni vrh ima potrebu istog dana otići i na Jazovku i u Brezovicu, zašto to ne bude sutradan? Ne možemo državni praznik obilježiti pravedno ako ćemo to raditi na taj način. Ako je nešto državni praznik onda se prema tome treba tako i ponašati”.

MARKOVINA JE POJASNIO KOME BI MOGLO biti u interesu prešućivanje događanja iz NDH ili umanjivanje važnosti partizanskog pokreta. To je, kaže, u interesu vladajuće stranke i Katoličke Crkve:

“Dvije najmoćnije institucije u hrvatskom društvu su HDZ i Katolička Crkva, to je svima jasno. Te dvije institucije imaju vrlo nerazjašnjene odnose prema Drugom svjetskom ratu. Iako je HDZ počeo sa starčevićevskom politikom, danas je to daleko od toga jer velik dio njihovih birača takvu politiku ne prihvaća. Smatraju da je sve ono što se dogodilo nakon 1991. konačni obračun s antifašistima. I Kolinda Grabar-Kitarović i Andrej Plenković iz partizanskih su familija i intimno ne misle u revizionističkom sklopu. Ali naprosto se ponašaju onako kako većina u stranci i većina njihovih birača misli. To ne može izaći na dobro”.

Komentiraj