NOVI FAVORIT ZA PREDSJEDNIČKU KANDIDATURU: Kerry ne može do novca svoje žene, nasljednice kečapa Heinz

Objavljeno u Nacionalu br. 429, 2004-02-03

Nakon prvih preliminarnih izbora za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke u prvi plan je izbio senator John Kerry: iako su im drugi kandidati politički bliži, demokrati glasuju za njega, jer smatraju da ima šanse poraziti Busha, a on se bori za opstanak kampanje

Američka predsjednička predizborna kampanja sve je zanimljivija, jer je u utrci za demokratsku nominaciju došlo do velikog obrata. U samo osam dana uvelike se razbistrila situacija među demokratskim predsjedničkim kandidatima, aspirantima za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke za američke izbore u studenom ove godine: održani su preliminarni izbori u dvije savezne države, Iowi i New Hampshireu, a na opće iznenađenje kao veliki favorit ove utrke za demokratsku nominaciju iskrsnuo je senator iz Massachusettsa John Kerry, kojem su još do prije nekoliko tjedana svu davali male šanse. Nakon iznenađujuće pobjede u Iowi, gdje je neznatno nadmašio senatora iz Južne Caroline Johna Edwardsa i bivšeg guvernera Vermonta Howarda Deana, pobijedio je i u New Hampshireu, gdje je još prije nekoliko tjedana jako loše stajao u ispitivanjima javnog mnijenja, koja su predviđala Deanovu prednost od najmanje 15 posto ispred umirovljenog generala Wesleyja Clarka. No Kerry je uvjerljivo pobijedio u New Hamsphireu dobivši 39 posto glasova, ispred Deana s 26, Clarka i Edwardsa s po 13 te senatora Josepha Liebermana, koji je kampanju počeo tek u New Hamsphireu, s 9 posto.

John Kerry rodio se 11. prosinca 1943. u Denveru u Coloradu, gdje je njegov otac bio stacioniran kao dobrovoljac u ratnom zrakoplovstvu, ali je mladost proveo u Massachusettsu. Diplomirao je pravo na sveučilištu Yale i potom u ratnoj mornarici služio na topovnjači u delti Mekonga u Vijetnamskom ratu. Nekoliko je puta ranjen, dobio je neka od najvećih američkih ratnih odlikovanja, no sumnjao je u opravdanost rata te je, otišavši iz mornarice, osnovao organizaciju Vijetnamski veterani protiv rata. Govorio je protiv rata i tako pokazivao da protiv rata nisu samo ljevičari i dezerteri nego i mnogi od onih koji su bili u Vijetnamu. S 26 godina čak je svjedočio protiv rata u Senatu.

Kao državni tužitelj u Massachusettsu iza rešetaka je strpao moćne mafijaše, a posebno se okomio na silovatelje. Potom je bio uspješan privatni odvjetnik, 1982. je postao zamjenik guvernera Massachuettsa a 1984. je izabran u Senat, kao i 1990., 1996. i 2002.

Kerry je tipičan liberal, veliki protivnik smrtne kazne, zagovornik liberalnog odnosa prema homoseksualcima, pobornik većih davanja za socijalne, ekološke i obrazovne potrebe. Protivnik je američkog ratnog angažmana u svijetu, ali je podržao sadašnju američku akciju protiv terorizma. Kritičan je prema Bushovoj politici, smatra da akcija u Afganistanu nije bila uspješna jer glavni vođe Al Qaede nisu uhvaćeni, a i prema ratu u Iraku i Bushovoj politici na Bliskom istoku, jer smatra da bi SAD morao kudikamo oštrije osuditi palestinski terorizam. Kerry je efektan i oštar govornik, neokaljan skandalima, s kennedyjevskom frizurom kojom pokazuje da je sljedbenik ubijenog predsjednika Johna Kennedyja i istomišljenik njegova brata, utjecajnog demokratskog senatora Edwarda Kennedyja, koji su obojica također bili iz Massachusettsa. Neki demokrati čak misle da bi se na kennedyjevskoj tradiciji mogla stvoriti pobjednička platforma za predsjedničke izbore.

Nakon što je Kerry tako uvjerljivo pobijedio na prvim preliminarnim izborima u Iowi i New Hampshireu i od autsajdera se pretvorio u demokratskog favorita, američki mediji utvrdili su da on među demokratskim biračima ima dobre izglede zbog fleksibilnih stavova o mnogim pitanjima, a predstavio je svoj socijalni program i snažno kritizirao Busha zbog Iraka, što je u ovoj predizbornoj kampanji jako važno. Zbog svog djelovanja u Senatu poznat je diljem SAD-a te je uvjerljiv kandidat i s obzirom na vanjskopolitičke, vojne i sigurnosne teme kao vijetnamski veteran i oštar kritičar Vijetnamskog rata.

Dosadašnja predsjednička kampanja unutar Demokratske stranke pokazala je da ove godine na birače najviše utječe “electability”, sposobnost kandidata da bude izabran. Iako se, na primjer, mnogi demokratski birači slažu s većinom stavova koje iznosi kongresmen iz Ohia Dennis Kucinich, za njega se smatra da bi imao najmanje šanse da na izborima u studenome pobijedi Busha pa dobiva minimalan broj glasova. Demokratski birači spremni su podržati onoga za koga vjeruju da može pobijediti Busha, a njegovi stavovi i program manje su važni.

To je glavni razlog zašto je splasnula kampanja Howarda Deana, bivšeg guvernera Vermonta, koji je još prije nekoliko tjedana bio veliki favorit. Vodio je izvrsnu kampanju uz pomoć brojnih mladih ljudi, djelotvorno se služio Internetom za animiranje pristaša i skupljanje novca i u svim anketama bio prvi. No njegovi su stavovi bili odviše lijevi a demokratski birači znaju da se republikanski protukandidat može poraziti samo ako demokratski kandidat pridobije i glasove birača koji ne pripadaju ni jednoj stranci. To uspijevaju samo umjereni kandidati.

Demokratski birači rezoniraju ovako: kakva smisla ima glasovati za čovjeka koji ima malo izgleda da pobijedi Busha, bolje je glasovati za nekoga tko ima izgleda da ga pobijedi, jer se jedino tako može promijeniti sadašnja politička orijentacija SAD-a. Zaključili su da je najbolje glasovati za kandidate s većim iskustvom u politici, a to su senatori Kerry i Lieberman te kongresmen Richard Gephardt. Lieberman je jako pogriješio što se nije natjecao u Iowi, gdje je premoćno pobijedio Kerry, dok je Gephardt nakon tamošnjeg poraza ispao iz trke. Kerry je tako iskočio kao favorit i u New Hampshireu i začas nadoknadio zaostatak za Deanom a u New Hampshireu ga drastično porazio.

Kerry je nakon toga postao favorit za demokratsku nominaciju, no politički analitičari uočili su i njegovu neočekivanu slabost, financijsku. Za svakog kandidata jako je važno koliko će novca skupiti od svojih pristaša, jer tako financira svoju kampanju. Posebno su skupi televizijski spotovi koji mogu biti presudni za kampanju. On je veći dio prošle godine vrlo uspješno skupljao novac bio, čak je ? skupivši 20 milijuna dolara ? obznanio da ne želi primiti državni novac za kampanju, na koji kandidati imaju pravo, ali im on donosi restrikcije u skupljanju privatnog novca. No posljednjih mjeseci prošle godine financijska podrška Kerryju počela je kopnjeti, djelomice i stoga što su financijeri u većem broju počeli novac davati njegovu konkurentu Deanu. Od listopada do prosinca Kerry je skupio samo 4 milijuna dolara.

Kerryjevi novčani problemi začudili su političke analitičare jer je on ? barem naoko ? najbogatiji kandidat: njegova druga supruga Teresa Heinz nasljednica je golemog obiteljskog bogatstva, koje se procjenjuje na oko milijardu dolara. Njezin prvi suprug, senator John Heinz, poginuo je 1991. kad se njegov mali avion zabio u helikopter a bio je vlasnik prehrambenoindustrijske tvrtke “Heinz”, najpoznatije po proizvodnji kečapa, koju je još 1869. u Pittsburgu osnovao Henry John Heinz, “kralj krastavaca”, njegov pradjed.

Terese Heinz rodila se 1939. u Mozambiku, tadašnjoj portugalskoj koloniji. Njeno je djevojačko prezime Simoes-Ferreira, otac joj je bio portugalski liječnik, a cijelu svoju mladost provela je u Africi, u Mozambiku i Južnoj Africi, gdje je studirala jezike. Govori pet jezika. Specijalizirala se za simultano prevođenje i počela raditi u UN-u u New Yorku, gdje je upoznala Johna Heinza i za njega se udala 1966. Dobili su troje djece. Obitelj Heinz uvijek je bila filantropski nastrojena pa se i Teresa Heinz posvetila humanitarnom radu.

Kad je njen muž 1991. poginuo, neki republikanski političari predlagali su joj da se kandidira za njegovo mjesto senatora iz Pennsylvanije, ali je ona to odbila rekavši da će se radije baviti upravljanjem poduzećem koje je naslijedila i humanitarnim radom. Humanitarni fondovi u koje je uložila novac dvostruko su veći od njenog osobnog bogatstva. Ona je 1992. u Brazilu, na Summitu Zemlje, konferenciji UN-a o okolišu, upoznala senatora Kerryja i oni su se 1995. vjenčali. Prije toga su potpisali predbračni ugovor po kojem ona zadržava potpuno kontrolu nad svojim imutkom, a tek manji novac prebačen je u fond za financiranje kućanstva. Ta odluka sada Kerryju stvara velike probleme.

On je već i prije pokazivao namjeru da se kandidira za predsjednika, a njegova je supruga bila protiv toga pa sada politički analitičari tvrde da je ona inzistirala na predbračnom ugovoru baš zato da ga obeshrabri za predizbornu kampanju, jer neće moći računati na njen novac. Poslije se predomislila pa sad podržava njegovu odluku da se kandidira za predsjednika, agitira za njega i pojavljuje se s njim na izbornim skupovima.

Ali ne može riješiti i njegove financijske probleme. Problem je u američkom zakonu. Naravno, predsjednički kandidat može trošiti i imovinu svoje supruge, ali samo pod uvjetom da on osobno u trenutku isticanja svoje kandidature ima, kao zakoniti suprug, pravo raspolagati i njenom imovinom i bankovnim računima. Kerry zbog predbračnog ugovora na to u trenutku isticanja svoje kandidature nije imao pravo, pa njegova supruga sada ne može naknadno odlučiti da mu da novac. Kako je primijetio politički komentator Timothy Noah, jedini način da Kerry legalno već u ovoj kampanji dođe do novca svoje supruge jest da ona podere predbračni ugovor i ubije se a on postane njen nasljednik.

Posljednjih dana John Kerry našao se u žarištu zanimanja i zbog svog izgleda. Matt Drudge, najpoznatiji svjetski Internet novinar, znan po svojim desničarskim stavovima i simpatijama za Republikansku stranku, mržnji prema demokratima i ljevičarima, objavio je ovih dana na svom siteu Kerryjeve fotografije iz posljednjih šest mjeseci kako bi dokazao da se Kerry podvrgnuo plastičnoj operaciji lica. Na fotografijama se vidi da je Kerry sve do kraja prošle godine imao izrazito naborano lice, posebno čelo, a da su bore posljednjih tjedana nestale. Već su i prije lokalni novinari, koji prate predizbornu predsjedničku kampanju pa Kerryja često vide izbliza, zamijetili da on u posljednje doba izgleda mnogo mlađahnije. Drudge i drugi novinari obratili su se stručnjacima za plastičnu kirurgiju, od kojih je većina zaključila da je Kerryjevo lice pretrpjelo neku intervenciju. Duboke brazde na čelu koje su nestale mogao je ukloniti samo na dva načina, plastičnom kirurškom intervencijom, kojom mu je nategnuta koža, ili novom metodom s injekcijama preparata Botox, koji se injekcijom uštrca ispod kože, napne mišiće lica i tako nestanu bore. Botox često treba uštrcati na mnogo mjesta a prestane djelovati nakon nekoliko mjeseci pa su potrebne nove injekcije. Većina anketiranih plastičnih kirurga zaključila je da je Kerry bio podvrgnut terapiji Botoxom, da je za 40 injekcija platio 600 dolara.

Kerryjev predstavnik za tisak to je oštro demantirao: “John Kerry nije se podvrgnuo tretmanu Botoxom. Osim toga, otkad to plastični kirurzi daju dijagnoze samo na temelju fotografija objavljenih na Internet siteu Matta Drudgea? Kao što Kerryjeve fantastične pobjede u Iowi i New Hampshireu izazivaju radost njegovih pristaša, one su očito izazvale strah njegovih protivnika, koji stoga izmišljaju ove laži. Budući da se oni ne mogu boriti protiv Kerryja u pitanjima školstva, zdravstva, nacionalne sigurnosti, pokušavaju skrenuti pozornost i difamirati ga zbog njegova izgleda.”

I sam Kerry je u predizbornoj radijskoj debati 28. siječnja u Bostonu morao odgovoriti na pitanje: “Možete li kategorički demantirati tvrdnje da ste upotrebljavali Botox ili neke druge metode plastične intervencije kako biste poboljšali svoj izgled?” Kerry je odgovorio: “Ja za to nikad nisam čuo!” Političkim komentatorima nije bilo jasno za što to Kerry nikad nije čuo. Bilo bi čudno da nikad nije čuo za Botox kad je njegova supruga Teresa Heinz Kerry svojedobno javno priznala da se uljepšava Botoxom. Možda je htio reći da nije nikad čuo za takve tvrdnje na svoj račun.

Cijela ova priča prilično mu je naškodila, jer dosad nije poznato da je ijedan američki političar takvo što poduzeo pa je Kerry ispao tašt na svoj izgled. Dosad su političari bojili kosu i šminkali se prije televizijskih nastupa. Make-up je u politiku uveo John Kennedy: u televizijskim debatama s Richardom Nixonom prije predsjedničkih izbora 1960. mladenački izgled potenciran šminkom jako mu je pomogao.

Prošlog ljeta, u predizbornoj kampanji prije izbora za guvernera Kalifornije, čule su se optužbe na račun tadašnjeg vodećeg republikanskog kandidata, sadašnjeg guvernera Kalifornije, filmskog glumca Arnolda Schwarzeneggera, da se podvrgnuo plastičnoj operaciji. No ne samo da je on to zanijekao, nego su i vodeći kalifornijski plastični kirurzi ocijenili da nije bio ni na kakvoj plastičnoj intervenciji, jer mu to nije ni trebalo budući da je njegovo napeto lice logična posljedica njegova zdravog načina života i višegodišnjeg bavljenjem vrhunskim sportom.

Ako je Kerry stvarno intervenirao na svojem licu, on će biti prvi američki političar koji je to učinio, ali nije i prvi na svijetu, jer je upravo ovih dana talijanski premijer Silvio Berlusconi priznao da je bio na plastičnoj operaciji lica. Face liftingom uklonjene su mu bore oko očiju.

O političkom značenju Kerryjeva eventualnog uljepšavanja već se javno raspravlja. Dio komentatora tvrdi da je logično da je to učinio, jer i ova predizborna kampanja pokazuje da izgled znatno utječe na izbore, što se vidi i po dobrom rezultatu što ga postiže neiskusni, ali mladoliki senator John Edwards. Jedan je komentator ustvrdio da je to “najbolje uloženih 600 dolara u njegovu predsjedničku kampanju”. Drugi smatraju da bi, potvrdi li se da se Kerry zaista podvrgnuo plastičnoj intervenciji, to Kerryju moglo jako štetiti jer bi birači to mogli shvatiti kao prijevaru i zaključiti da je Kerry neiskren. A neki birači sigurno će smatrati neprimjerenim da čovjek koji želi kao predsjednik voditi najveću silu svijeta nalazi vremena da si uljepšava lice injekcijama.

Utrka za demokratsku nominaciju nastavlja se preliminarnim izborima u preostalim saveznim državama. Preliminarni izbori sad će se prvi put održati i u nekim južnim državama. Dvojica od petorice demokratskih predsjedničkih kandidata ? Edwards i Clark ? potječu s juga i tvrde da će se njihova snaga pokazati tek kad preliminarni izbori budu ondje. Ako ne postignu uvjerljiv uspjeh u većini južnih država, gdje se sljedećih tjedana održavaju preliminarni izbori, neće više imati nikakvih izgleda za nominaciju. S druge strane, ako Kerry ondje postigne pristojan rezultat, jako će se približiti nominaciji.

Komentiraj

Source:Maroje Mihovilović