NEMIRI&NESANICE: Obnova crkava mora čekati sve dok žrtve naših potresa ne dobiju krov nad glavom

Badava će nam biti i obnovljene crkve ako u njima ne budu zajednice onih koji se prihvaćaju vodeći brigu jedni o drugima. Nitko ne smije biti zapostavljen ili diskriminiran!

Ako se dvojilo oko toga treba li nakon potresa prionuti obnovi sakralnih objekata (sasvim je razumno i potrebno bilo osigurati oštećene objekte skelama i drugačije), potresi koji su pogodili prostor Banije i Korduna, osobito onaj izuzetno razoran koji se dogodio u utorak, 29. prosinca, ne ostavljaju dileme: sada je prioritetno osigurati beskućnicima krov nad glavom, što je ključno za one obitelji koje će – jer to žele i jer je to jako važno – nastaviti živjeti od stočarstva i drugih oblika seoskog gospodarstva. Ali krov nad glavom je samo jedno od pitanja. Ima ih more. Na primjer, kako će ljudi hodati po blatu kojeg na Baniji ima kamo god se okrenete?

I upravo kod tih “manje važnih pitanja” u odnosu na potrebu da se hitno dopreme stambeni kontejneri, valja djelovati i konkretno i hitro. Stoga ističem djelovanje Srpskog narodnog vijeća (SNV) koje je u petak, 15. siječnja, uručilo Crvenom križu donaciju od 500 pari gumenih čizama proizvedenih u pirotskom Tigru, koje će biti podijeljene stanovništvu na potresu pogođenim područjima. Predaji čizama prisustvovao je i Milorad Pupovac. “SNV, koji je partner s Crvenim križem i drugim nevladinim organizacijama poput zaklade Solidarna i inicijative Sloga kao dio onih koji prihvaćaju koordinaciju Crvenog križa kao glavnog u aktivnostima i podijeli humanitarne pomoći, donirat će idućeg tjedna još 500 pari gumenih čizama koje su ovdašnjem stanovništvu iznimno potrebne”, kazao je Pupovac.

Pa valja postaviti, opet, ovo važno pitanje: smiju li se graditi/obnavljati crkve dok narod spava u autima ili šatorima (jako puno ljudi još čeka na kontejner) ili ako nemaju elementarne gumene čizme, bez kojih se u tom kraju ne može, posebno u ovim zimskim vremenima? Odgovor se nameće sam po sebi, ali je važno da su čelni ljudi u Katoličkoj Crkvi i u Srpskoj pravoslavnoj Crkvi to izgovorili.

Zagrebački nadbiskup i metropolit, kardinal Josip Bozanić primio je u posjet u utorak, 12. siječnja, zagrebačko-ljubljanskog mitropolita Porfirija Perića u zamjenskom Uredu zagrebačkog nadbiskupa u zgradi bogoslovije, Kaptol 29. Kardinal i mitropolit razgovarali su o aktualnoj situaciji u kojoj žive vjernici obiju Crkava, obilježenoj pandemijom i potresima koji su pogodili Zagreb i širu okolicu te sisačko, petrinjsko, glinsko i pokupsko područje. Nakon razgovora razgledali su zagrebačku katedralu. Bozanić je Perića upoznao s razmjerima šteta koje su se u potresima dogodile na katedrali te predstojećim koracima u sanaciji. Po obilasku katedrale mitropolit je obišao i u potresu teško oštećen Nadbiskupski dvor.

Mitropolit je okupljenim predstavnicima medija rekao da je ostao iznenađen razmjerima šteta na katedrali i Nadbiskupskom dvoru, istaknuvši kako je “šteta tolika da se ljudi trebaju angažirati, ne samo oni koji su vjernici, nego i država mora obratiti pažnju na takav velebni hram i spomenik od nacionalnog značaja. Rekao bih i spomenik kulture koji nadilazi granice Hrvatske”.

Kardinal je istaknuo da je susret “ekumensko hodočašće” od zagrebačke katedrale do pravoslavnog hrama, i to uoči Molitvene osmine za jedinstvo kršćana (koja je počela u ponedjeljak, 18. siječnja, i traje do idućega ponedjeljka). Nadbiskup je kazao da su u prvom planu ljudi, njihovo zbrinjavanje, apeliravši da “učinimo sve što se može, posebno za one koji nemaju krov nad glavom”. Mitropolit Porfirije je također naglasio da su ljudi i njihove konkretne potrebe sada prioritet te da će se o obnovi crkava moći govoriti kada se napravi ono najvažnije, a to je da svi dobiju što im treba za život i to tako da nitko ne bude zapostavljen ili diskriminiran. Nadbiskup i mitropolit nastavili su svoje hodočašće preko Trga bana Josipa Jelačića i Ilicom prema sabornoj crkvi Preobraženja Gospodnjega. Mitropolit je upoznao kardinala sa štetama koje su pogodile sabornu crkvu i eparhijski centar. Po završetku “hodočašća” kardinal i mitropolit zadržali su se u razgovoru u prostorima sjedišta Eparhije.

Prema dosad pristiglim izvještajima, u potresima na području Zagrebačke nadbiskupije stradalo je više od osamdeset crkava, dok je na području Sisačke biskupije, prema dosadašnjim izvješćima, stradalo oko trideset crkava. Prema riječima mitropolita Perića, u potresima je stradalo mnogo pravoslavnih hramova od kojih je nekoliko potpuno srušeno. Oštećen je veliki broj sakralnih objekata obiju Crkava, ali i drugih vjerskih zajednica.

Dakle, obnova će čekati. Mora čekati! I potrebno je, tako mi se čini, još jednom istaknuti ključnu poruku pape Franje: “Kultura skrbi kao put mira”. Kultura skrbi, o kojoj papa Franjo govori tijekom cijelog pontifikata – kao zajednička, solidarna obveza koja se ostvaruje sudjelovanjem kako bi se zaštitili i promicali dostojanstvo i dobro svih ljudi, kao i spremnost za interes, posvećivanje pozornosti, samilost, pomirenje i ozdravljenje, za međusobno poštovanje i uzajamni prihvat – povlašteni je put u izgradnji mira kako bi se suzbila kultura ravnodušja i odbacivanja.

Pred nama je, ponajprije na desetljećima zapostavljanom području Banije, hitna zadaća ispravljanja brojnih društvenih nejednakosti. Pozvani smo prihvatiti i naučiti “gramatiku skrbi” koja obuhvaća promicanje dostojanstva svake ljudske osobe, solidarnost sa siromašnima i slabima, brigu o općem dobru te očuvanje svega stvorenoga. Badava će nam biti i obnovljene crkve ako u njima ne budu zajednice braće i sestara koji se međusobno prihvaćaju vodeći brigu jedni o drugima.

Komentiraj