DORH se još pismeno nije očitovao, nasilnik je trenutno slobodan, a brutalno napadnute Anamarija Stanić i Marija Divić ne znaju koliko su sigurne

‘Doživjele smo divljački napad u Splitu na Rivi, nepoznat muškarac na nas je nasrnuo s leđa. Bilo je to 13. travnja i do danas DORH nas još nije pozvao na ispitivanje, niti nam je išta pismeno odgovorio. Je li sutkinja barem donijela odluku, na preporuku policije, o zabrani približavanja na udaljenosti ne bližoj od sto metara? Ne znamo. Ako nije na naše naknadne zamolbe, koje je policija unijela u zapisnike, onda barem kao pismeni odgovor na upit našeg odvjetnika? Ništa ne znamo. Bojimo se recidiva koji je uvijek lakše odraditi i u jačem intenzitetu, struka i iskustvo su to dokazali”.

Tako je za nacional.hr trenutnu situaciju opisala Marija Divić, ginekologinja i predsjednica Udruge Zviždač RH iz Splita, koja je, zajedno s nećakinjom Anamarijom Stanić, doživjela teški napad.

Podsjetimo, prije dva i pol tjedna na splitskoj Rivi dogodio se nevjerojatan čin nasilja usred bijela dana. Na terasi kafića sjedile su Marija Divić i njezina nećakinja Anamarija Stanić.

Za visoki stol do njihovog sjeo je njima nepoznat muškarac. Kasnije će se ispostaviti da je to Tomislav Lozo, 66-godišnji umirovljeni profesor hrvatskog jezika, pričuvni policajac i jedan od osnivača splitskog HDZ-a, koji odavno nije aktivan u stranci, prenijeli su mediji. S njim u društvu bila su još dvojica. Dvije žene pile su sokove, limunadu i narančadu, ispred njih su, kažu, stajale samo čaše. Najednom, došlo je do verbalnog, a ubrzo i do fizičkog sukoba. Kako kažu žrtve, ničim izazvan, nepoznat muškarac agresivno im se obratio.

“Nešto je dobacio, rekla sam mu da nema pravo petljati se u naš razgovor. Dojurio je do našeg stola, unio mi se u lice,
šakom me direktnim kroše udarcem silovito udario u bradu. U nesvjestici, bacila sam čašu o pod, pod noge, da obavijestim okolinu”, rekla je Anamarija Stanić, specijalistica nacionalne sigurnosti i trenutno nezaposlena novinarka.

NAPAD NA SPLITSKOJ RIVI Nasrnuo na žene dok su pile kavu, policija podnijela kaznenu prijavu

Brutalno premlaćivanje

Poletjele su šake, jedna od žena pala je na tlo. Od siline udarca Anamarija Stanić je umalo ostala bez svijesti, a nije bolje prošla ni njezina teta, Marija Divić, koju je muškarac odvalio udarcem s leđa.

“Sve se odigralo u sekundi. Nasilnik nas je vrijeđao, a onda naglim krošeom u lice i čeljust rasjekao usnu mojoj nećakinji Anamariji. Tragovi njene krvi ostali su mu na ruci. Anamariji je zakrenuo glavom tako da je zadobila tešku trzajnu ozljedu. Ostala je potpuno zamantana. Rekla sam mu da se makne, krenuo je prema meni šakom u bradu. Namjestio mi je glavu na stol, onako kao za giljotinu, i punom snagom me udario u zatiljak i tjeme. Zamantalo mi se u glavi, posjeli su me na stolicu”, opisala je Marija Divić, kojoj je ubrzo ustanovljena trzajna ozljeda, hematom glave i potres mozga.

Neočekivani događaj odvio se brzo, nitko od ljudi u blizini nije uspio reagirati. Nasilnik je pobjegao, a dvojica muškaraca koja su s njim sjedila na barskim stolcima naprosto su nestala. Nasilnika su krenuli loviti gosti kafića i konobar, a policajac s obližnjeg predizbornog skupa uspio ga je slikati u bijegu. Ubrzo ga je policija identificirala kao Tomislava Lozu. Rečeno je da je umirovljeni profesor, pričuvni policajac, jedan od osnivača stranačkog ogranka HDZ-a u Splitu, ali, odavno nije u stranci.

“Meni i nećakinji Anamariji to je nepoznat čovjek“, odmah je naglasila Marija Divić.

“Muškarac je pobjegao. Imao je vremena osmisliti svoju obranu. Policija nam rekla da su ga zvali telefonom na kućni broj i njegovoj ženi su rekli da se javi u policiju, jer su ga identificirali”, dodala je Divić.

Provedeno je kriminalističko istraživanje te je, uz kaznenu prijavu zbog nanošenja ozljeda ženama, doveden pritvorskom nadzorniku. Potom je na Općinskom državnom odvjetništvu iznio obranu. Dakle, priveden je i pušten. Prema njegovim navodima, pisali su mediji, bio je isprovociran jer su ga napale bocom. Taj je sadržaj dodatno uznemirio žrtve, koje ga, kako ponavljaju, nisu ni takle.

Ispitivanje žrtava na policiji trajalo je gotovo tri sata, da se doznaju sve okolnosti slučaja. Žene su zatražile liječničku pomoć te su im utvrđene lakše tjelesne ozljede.

Photo: Ivana Ivanovic/PIXSELL, ilustracija

Udarci i jeziv cerek

“Sve je filmski, samo na filmovima ne boli”, pomalo ironično komentirala je Anamarija Stanić za nacional.hr.

“Udarac je došao naglo, glava mi je odletjela, nisam ni vidjela da je i teta pognuta od udarca. Čeljust mi je razvalio, šivali su mi rasječenu usnu, cijela desna strana lica i vrata je ukočena, suze mi oči, imam trzajnu ozljedu vrata, nemam pokretljivost. Povremeno mi se mrači pred očima, bojim se trajnih posljedica”, rekla je Anamarija Stanić.

U sjećanju su joj, kaže, ostala dvojica muškaraca koji su sjedili s napadačem.

“Njihov cerek mi je ostao u glavi. Taj cerek, to nije zdrav smijeh”, rekla je.

Brzi izlazak napadača iz pritvora prilično ih je uznemirio.

“Plakala sam, jecala u strahu, pa sam u večernje sate ponovno otišla na policiju. Htjela sam provjeriti je li sigurno da on ima zabranu prilaska meni. Policija je usmeno potvrdila. Zabrana prilaska, istraga u tijeku, to je nam je rečeno. Uplašila sam se kako je profesionalno izveo pokret rukom. Informacija da je neki pričuvni policajac još više mi je unijela paniku”, rekla je Anamarija Stanić.

Posebno ju je, kaže, uznemirila situacija ispred splitske bolnice koja se odvila isti dan, nakon napada. Ispred bolnice ju je čekala majka, nedaleko je stajao čovjek i telefonirao, ispričale su žene.

“Anamarijina majka je čula tog čovjeka kako govori ‘ona luda ga je opalila bocom’. A na našem stolu su stajale samo dvije čaše cijeđenog soka, nigdje boce! Bio je to netko blizak počinitelju, čule su ga kako na mobitel govori da će stvar pokušati izvući preko veze na psihijatriji. I on je bio verbalno agresivan prema nećakinji. Vikao je da je počinitelj žrtva, zamislite, žrtva je on koji nas je profesionalno pretukao. Ne znamo što sve spremaju”, rekla je Marija Divić.

Nepoznati motivi

Motivi nasilnika ni danas im nisu jasni. Ti muškarci u kafić su došli nakon njih dvije, prisjećaju se. No, jesu li ih pratili, je li naručeno, ništa ne znaju, ponavljaju s nelagodom. Dani prolaze, ali nemir ih ne napušta.

“Teta i ja, uz suradnike, prije nekoliko godina smo osnovale Udrugu Zviždača RH. Činjenica je da se bavimo antikorupcijskim temama”, rekla je Anamarija Stanić, televizijska i radijska novinarka. Inače živi u Zagrebu, a otkako je nezaposlena više vremena je u Omišu. Vrlo je aktivna preko udruge, radila je sa žrtvama nasilja, surađivala je i s udrugom Bijeli krug iz Splita. Imala je neugodnih iskustava zbog svojih razmišljanja i antikorupcijskog djelovanja, potvrdila je Stanić.

Njezina teta, doktorica Marija Divić, inače je preko udruge javno prozivala Splitsko-dalmatinsku županiju zbog manjka liječnika i specijalizacija, kao i rad nekih lokalnih političara u gradu i županiji. Kao aktivistica, kaže, provodila je akcije koje se tiču netransparentnog trošenja novca i nepotizma u strukturama vlasti, što nekima nije odgovaralo.

“Zato se sve ovo meni ne čini slučajnim događajem. Za stolom su sjedila trojica, pitanje je zašto ga ova dvojica nisu spriječila”, kaže Divić. “Kao predsjednica udruge Zviždač, već sam primala prijetnje, no nikad šakama. Bojim se da nije slučajno. Ne znamo, možemo samo nagađati”, rekla je.

Napadača opisuje kao vrlo opasnog čovjeka, koji trenutno slobodno šeće.

“Ako je po svom nahođenju zatukao nas dvije, usred dana, u centru grada, vrlo je opasan. Ako je naručeno, ako je došao po zadatku, onda je još više opasan čovjek, divljak. Rezultat je porazan, isti. Zapitam se kako je njegovoj obitelji, jer takva agresija nije trenutna reakcija. Ovakvi oblici nasilja ne smiju pasti u zaborav. Po meni, nije smio izaći iz pritvora”, kaže Divić.

Žrtve trpe sekundarnu viktimizaciju

Obje žene tvrde kako u Hrvatskoj žrtve nasilja trpe sekundarnu viktimizaciju. Čitale su, kažu, dosta ružnih komentara na mrežama.

“Svašta pišu, kao, ‘što te ženske sad hoće…, tražile su šake’… Vidjele smo jako ružne komentare na naš račun. Legitimno je propitivati stvari i imati različito mišljenje, ali stoji činjenica da je meni čeljust zašivena, da ne mogu jesti i sve radim na slamku i da možda ovdje postoji namjera. Uplašili su me neki novinski naslovi da će nasilnik proći samo s prekršajem. Ne volim biti u kontekstu žrtve, niti volim osjećaj žrtve. Htjela bih biti ne-žrtva, važno je da se počinju mijenjati stvari u društvu”, kaže Anamarija Stanić.

“Počinitelj nije još iskazao žaljenje za počinjenje djela”, naglasila je Stanić.

Muči ih, dodaje Divić, i propust službi, omogućeno mu je slobodno kretanje prije pritvora. Osim psihičkih i tjelesnih ozljeda, muči ih i pitanje – zašto napad na njih dvije?

“Mržnja prema ženama, šake u usta i zatiljak, maksimalan kroše iz ramena. Potom bijeg. Je li to pokušaj femicida nepoznatih žena ili poruka upozorenja, ne znamo. Ali, govori o bolestima više segmenata društva. Moramo reći ‘ne’ nasilju”, kaže Divić.

Kako nastaviti s poslom, životom…

Od tog nesretnog 13. travnja ginekologinja je na bolovanju.

“Mijenjaju me kolege i hvala im na tome. Ali, što će biti kad se uskoro vratim na posao i dođem u ambulantu gdje dnevno prođe 30 žena uz pratnju sinova ili muževa. Hoće li neprepoznat nasilnik s Rive ući pod krinkom da je muž, brat ili otac neke pacijentice? Kako ću raditi odgovoran posao dijagnostike i liječenja žena i trudnica pod stresom da mi se može pojaviti u ambulanti nasilnik ili čak netko koga je on uputio?”, kaže Marija Divić.

“Ja ne mogu danas u miru za Prvi maj otići na fažol na Marjan. Kako mogu znati je li nasilnik ondje!“, dodala je.

Divljački čin, nasumičan ili namjeran, kriminalistička policija klasificirala je po kaznenom zakonu kao tešku tjelesnu ozljedu u pokušaju. DORH progoni nasilnika po službenoj dužnosti, s pravom da žrtve sudjeluju u postupku. Međutim, DORH im, kažu žene, još ništa službeno nije dostavio. Ni poziv, ni odgovor.

“Pitanje je je li DORH automatski trebao izdati zabranu približavanja na sto metara, kao što su me prvi dan smirili tom informacijom na policiji. Nije nam drago što još uvijek nemamo pismeno očitovanje sutkinje. Naravno da ćemo i osobno pokrenuti parnice, da naučimo žene i ranjive skupine da nije kraj, kad nasilnik šakom začepi usta žrtvama. To je tek početak!

Aktivirat ću sve ženske udruge, taj nasilnik ne može samo tako slobodno okolo hodati. Ipak smo mi članice Udruge zviždača Republike Hrvatske koja će surađivati po ovakvim pitanjima i s međunarodnim institucijama”, poručila je Marija Divić.