NACIONALNA GROUPIE Zagreb, tak imam te jad

Iza Brune Esih stajao je Hasanbegović u fensi jakni s krznom obrubljenim ovratnikom. IMAO JE IZRAZ pakosnog dječaka i pomislio sam, on je slika i prilika Zagreba. Zagreb je poput papka koji isprovocira makljažu pa se drugi zbog njega moraju tući, a on stoji i gleda sa strane, gladeći krzno na ovratniku

U subotu sam pohrlio na Špicu u nadi da bi kakav usahli paparazzi u nedostatku celebova mogao i prema meni škljocnuti fotoaparatom: uskoro mi izlazi nova knjiga, pa sam htio biti viđen, porazgovarati s novinarima i javnim osobama na koje naiđem, pozvati ih na promociju. Ali do Trga se nije moglo, tramvaji nisu vozili zbog prosvjeda protiv Istambulske ili Istanbulske konvencije. Sišao sam na Kvatriću i pješke otišao do Trga žrtava fašizma… A tamo hrpetina ljudi, mašu trobojnicama, časne sestre i mladi fratri sa smiješkom na licu pjevaju “Zovi, samo zovi”.

Uletio sam ravno u povorku koja je poput prejedene gusjenice tromo gmizala prema Trgu bana Jelačića. Osjetio sam moć mase. To kako te ponese… Tamo kod Trga burze počeo sam i ja glasno skandirat:

“IZDAJA! IZDAJA! Ovo je Hrvatska!”…

Više pročitajte u novom broju Nacionala…

Komentiraj