Dana 25. studenog 1952. kad je detektivski triler “Mišolovka” Agathe Christie premijerno izveden u kazalištu “Ambassadors” na londonskom West Endu, Winstonu Churchillu tekao je drugi premijerski mandat, a general Eisenhower bio je predsjednik SAD-a. Otad se izmijenilo desetak britanskih premijera i američkih predsjednika, a “Mišolovka” je ostala i već davno ušla u Guinnessovu knjigu rekorda, kao najdulje prikazivan kazališni komad na svijetu. Ni redatelj ni osam glumaca aktualne “Mišolovke” nisu se ni rodili kad je predstava premijerno izvedena.

Što komad koji je svoju londonsku premijeru doživio 1952. i otad do danas neprekidno igra – čini rekordom svih vremena? Na to pitanje nije znala odgovoriti ni sama Agatha Christie. “Nemam recepta za uspjeh komada, a napisala sam i bolje stvari”, priznala je. Ta “vojvotkinja smrti”, kako su je nazivali, dobila je titulu vojvotkinje od kraljice, upozorila je na svoju osobnu nelagodu pred izmrcvarenim tjelesima i fizičkim nasiljem svih vrsta. Priznala je da svoje žrtve najradije truje, a kad to nije moguće, detaljima njihova kraja bavi se što manje.

Ako bi pokušali objasniti fenomen uspjeha i dugovječnost predstave, rekli bi da je to dobar triler i da kod Agathe Christie nikad sam zločin nije bio najvažniji, nego rješavanje zločina. Ubojstvo je čisto i brzo i ostatak vremena bavimo se traženjem ubojice. Dobra priča i odsutnost krvoprolića dovoljno su privlačni gledateljima svih dobi da na “Mišolovku” mirno dovode djecu i osobe slabijih živaca.