MAGUY MARIN: ‘Umjetnost mora igrati važnu ulogu u onome što nas dijeli’

U Histrionskom domu predstava ‘May B’ francuske koreografkinje Maguy Marin

Prvi put u Hrvatskoj, u sklopu Tjedna suvremenog plesa, 2. lipnja u zagrebačkom Histrionskom domu predstavit će se francuska koreografkinja Maguy Marin s predstavom „May B“, nastalom davne 1981. godine. Nekoliko desetljeća od premijere Maguy Marin sada radi inventuru vlastitih radova i sposobnosti. „May B“ je predstava inspirirana djelima Samuela Becketta, a namjera je razotkriti gestu. Izvode je plesači ansambla Compagnie Maguy Marin.

NACIONAL: Vaš ansambl izvest će „May B“ na Zagreb Dance Week Festivalu, kakvo je vaše iskustvo s hrvatskom publikom, što očekujete?

Nemam puno iskustva s hrvatskom publikom, ali „May B“ je komad koji je proputovao cijeli svijet i uvijek je bio jako dobro primljen, posebno u inozemstvu.

NACIONAL: Zagrebački je jedan od najstarijih plesnih festivala u Europi i uspio je zadržati dobru plesnu kvalitetu. No hrvatska publika tek treba shvatiti umjetničko značenje plesa, s obzirom na to da tu nije visoko na listi prioriteta. Kako vidite umjetnost plesa u Europi? U Francuskoj je jaka scena, duboki su korijeni.

Mislim da u svakoj zemlji postoje umjetnici koji mogu izmisliti nove plesove. U Francuskoj prije više od 40 godina nije bilo uvjeta za koreografska djela. Ali kada je politika odlučila pomoći, pojavilo se puno umjetnika. Ono što nedostaje su novac i struktura koja bi to omogućila: jedi i živi plešući cijeli dan.

NACIONAL: Organizatori Festivala ove godine pozivaju na empatiju prema drugačijima, drugima, apeliraju na korištenje volje i snage za pozitivne promjene u svijetu, jer jedino tako možemo izbaciti mračnu silu iz svojih života koja se opasno približava zbog ruske invazije na Ukrajinu. Kako smatrate da ples i umjetnost mogu pomoći, može li umjetnost izliječiti?

Ples i umjetnost moraju odigrati važnu ulogu u onome što nas dijeli jedne od drugih, ne nužno u smislu konsenzusa, već u otvaranju složenih dijaloga koji ne zatvaraju vrata naše zajedničke pripadnosti ovome svijetu. Naša osvetoljubiva priroda želi uvijek biti pobjednik i ples je vrlo slabo oružje protiv rata, ali moramo biti vrlo zahtjevni prema točkama koje branimo u svom radu i nepotkupljivi prema našim načinima proizvodnje. Vrlo je lako kada doživite uspjeh uz subvenciju da biste postali javni zabavljač.

O važnosti predstave ‘May B’ govori činjenica da se ona podučava francuskim srednjoškolcima u pripremi za diplomu iz umjetnosti. FOTO: Press

NACIONAL: Plesom se bavite više od 40 godina, kako i zašto ste se počeli time baviti, što vam je bila glavna motivacija za tu karijeru?

Moja duboka motivacija za ples bila je izlazak iz društvenog kruga koji mi je obećavao život koji nisam željela.

NACIONAL: Jeste li očekivali da će predstava „May B“ biti tako uspješna? Što mislite, zašto ima toliko uspjeha u cijelom svijetu i tako dugo?

Nisam mislila da bi komad mogao imati toliki uspjeh u vrijeme nastanka, bila sam potpuno fokusirana na njegovu teksturu i kompoziciju. Riječi Samuela Becketta važan su dio tog uspjeha. Ljudsko stanje, humor, apsurdnost, kao i činjenica da ples može prijeći granice jezika, zasigurno su razlozi više za taj uspjeh.

NACIONAL: Koja je bila ideja iza te predstave kada ste je prvi put napravili 1981. i koliko se ta ideja mijenjala godinama i desetljećima?

Ideja koja mi je bila važna bila je, zahvaljujući Beckettu, nagnati ljude na ples, ljude koji nisu modelirani da budu plesači, nego, naprotiv, ljude koji su u tome često bili spriječeni. Ples je za mene tjelesni izraz bilo koga. Od tada se nisam predomislila.

NACIONAL: Vaša tvrtka blisko surađuje s lokalnom zajednicom, koliko je to važno i za zajednicu i za vas i vaše plesače?

Ples mi je promijenio život. Mogla sam, u datom trenutku svoje mladosti, upoznati tu umjetnost koja mi je otvorila um. Pokušavam dati istu takvu priliku drugim mladim ljudima. Mislim da moj rad utječe na moj odnos s drugim sredinama. Osjećam da je to važno.

NACIONAL: U Francuskoj članovi vašeg plesnog ansambla podučavaju „May B“ francuskim srednjoškolcima koji spremaju diplomu s naglaskom na umjetnosti, kako je došlo do toga i kako to izgleda? Osjećate li se ponosno kada vidite da učenici od vas nešto nauče?

Čvrsto vjerujem u susrete, od malih nogu, s ljudima koji su uporno radili kako bi sami nešto proizveli. Vjerujem u prijenos između iskusnije generacije i mladih. Ne osjećam se posebno ponosno. Mislim da je to vrlo logična smjena.

NACIONAL: Zašto vam je ples važan, zašto ga volite?

To mi spašava život! Može spasiti mnoge druge!

Komentiraj