Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u utorak je za nacional.hr komentirao izjave kineskog ministra vanjskih poslova oko ruske invazije na Ukrajinu, a tu je zemlju kritizirao jer je jamac teritorijalne cjelovitosti Ukrajine prema Budimpeštanskom memorandumu.

“Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi izjavio je da ‘Peking nije strana u ukrajinskoj krizi. Nećemo biti ravnodušni promatrači i štoviše ne namjeravamo dolijevati ulje na vatru. Uvijek smo bili dosljedni i nepokolebljivi u postizanju mira i pregovora. Lekcije iz ukrajinske krize su duboke i vrijedne dobrog učenja za sve strane. Dugoročno, strane bi trebale razgovarati o izgradnji uravnoteženog, učinkovitog i održivog europskog sigurnosnog okvira, kako bi se ostvario trajni mir i sigurnost’.

Ministar vanjskih poslova zemlje, koja je stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a, morao bi prije svega pogledati o čemu piše Statut UN-a i kako on klasificira neisprovocirani napad jedne zemlje na članicu utemeljiteljicu UN-a. Ukrajina je postala članica UN-a među prvih 51 zemalja zato što je snažno doprinijela pobjedi nad nacizmom i fašizmom u Drugom svjetskom ratu i imala najviše ljudskih gubitaka od svih europskih naroda u tom krvavom ratu – gotovo 10 milijuna poginulih i 14,3 milijuna demografskih gubitaka svog stanovništva.

Dana 22. lipnja 1941. godine, na prvi dan napada nacističke Njemačke na Ukrajinu, Luftwaffe je bombardirao glavni grad Kijev u četiri ujutro. Na isti način, 24. veljače 2022. godine, Kijev je sa svih strana bio pogođen balističkim raketama”, piše Levčenko.

Podsjeća da je Kijev najveći i najstariji slavenski grad, osnovan 482. godine. “Preživio je napade mnogih neprijatelja u svojoj povijesti. Ali ovaj je bio težak i podmukao jer je susjedna Bjelorusija pustila rusku vojsku preko svojih granica kako bi se već prvog dana pojavila ispred glavnog ukrajinskog grada. U okolici Kijeva su počele teške borbe, koje su trajale više od mjesec dana i ruski agresor morao se povući. Pored Kijeva u potpunim je ruševinama ostao grad Irpin sa 63 tisuća stanovnika, gdje sam počasni profesor Državnog sveučilišta. Ruska artiljerija cinično je uništila pola zgrada ovog hrama znanja. U susjednoj uništenoj Buči u mukama je ubijeno gotovo 1400 stanovnika, uglavnom s vezanima rukama, silovano je na stotine žena, djece, starica. U ubojstvima i silovanjima ukrajinskih civila najviše je bila primijećena ruska 64. motorizirana brigada. Nakon što su se ove ubojice vratile u Rusiju, Putin im je dodijelio činove. Izgleda da je baš ova postrojba najviše ispunila upute Kremlja o uništenju ukrajinske nacije. Osim Buče, do temelja je uništen grad Borodjanka od 14 tisuća stanovnika. U gradu niti jedna zgrada nije ostala cijela. Potpuno je uništen i grad Gostomelj. U tamošnjoj zračnoj luci ruski su Vandali na pisti uništili najveći zrakoplov u povijesti – Mrija, što znači Mašta.

Ruska vojska bezočno je bombardirala Černihiv, Sumi, Harkiv, Mikolajiv. Praktički je satrt grad Mariupolj, gdje je ruska vojska ubila 30 tisuća stanovnika. Dio njih poginuo je od ruskih granata, drugi dio umirao u mukama bez vode, hrane i lijekova. Na Donbasu je u potpunosti uništen grad Volnovaha, a Severodonjeck je praktički nestao sa zemljovida zbog ruskih bombardiranja.

Tijekom vojne operacije u regiji Donbas ruska je vojska u samo jednoj minuti ispaljivala tisuću granata. Ukrajinski vojnici u to kritično vrijeme, u mjesecu svibnju, nisu imali ni tisuću ispaljenih metaka zauzvrat. Je li poslije takvog napada moglo ostati nešto cijelo ili nešto živo? Vladimir Putin sada je izjavio da Rusija još i nije počela rat. Nakon takvog govora šefa Kremlja u parlamentu ruske rakete stalno padaju po gradovima Vinica,  Odesa, Dnjepar, Zaporožje, Krivi Rig. Uništeno je infrastrukture u vrijednosti stotina milijardi dolara”, nastavlja.

Levčenko poručuje da o svemu tome Peking dobro zna. “U Kijevu imaju veleposlanstvo, a pritom šef kineske diplomacije ne govori o krvavom ratu nego o nekom konfliktu u Ukrajini. Kina je jamac teritorijalne cjelovitosti Ukrajine prema Budimpeštanskom memorandumu. Rusija je već okupirala petinu ukrajinskog teritorija, a kineski ministar vanjskih poslova nijednom nije osudio najveći rat poslije Drugog svjetskog, koji je podmuklo počela Ruska Federacija. Wang Yi govori da iz ovog svega moramo naučiti neke lekcije. Pitam ga – kakve? Da Rusiju treba međunarodno kazniti i izolirati zbog grube agresije – to bi bilo razumljivo. Da nitko više ne vjeruje Kremlju, koji je garantirao cjelovitost Ukrajine prema memorandumu u Budimpešti i 200 bilateralnih sporazuma, a sada ih bezočno krši – to je sasvim jasno. Samo nisam siguran misli li kineski ministar na to. Svi pitaju da li se Putin, bez preliminarnog odobravanja Pekinga, uopće mogao usuditi krenuti u takvu vojnu avanturu. Putina možda nisu mogli zaustaviti Washington i Bruxelles, ali Peking je sigurno mogao, ali to još nije učinio. Ako Kina želi mir u Ukrajini onda napokon treba reći da Putinova vojska mora napustiti teritorij suverene države, kojoj je Peking garantirao potpuni integritet. Kakva može biti sigurnosna arhitektura za postizanje trajnog mira kad ruska vojska uništava stari europski narod? Je li moguće tražiti stvaranje ravnoteže na račun uništenja čitavih zemalja? Iz ove izjave smo samo shvatili da se Kina nije svrstala ni na stranu agresora ni na stranu zemlje žrtve agresije, kojoj je svojedobno dala garancije cjelovitosti. Stvari su jednostavne – Ako si uz agresora onda si i sam agresor, ako ne podržavaš zemlju koja se bori za svoje međunarodno priznate granice onda se javljaju sumnje. Zar pitanja međunarodnih granica nije svetinja na kojoj se bazira suvremeno međunarodno pravo? Negiranje međunarodnog prava je put u propast. Zamjena prava idejom ravnoteže je opasna igra”, zaključio je Levčenko.