KREŠIMIR KONČEVSKI: ‘Radio Nacional ima potencijal da se odmakne od emitiranja programa bez začina i okusa’

Krešimir Končevski, voditelj i reporter Radija Nacional, govori o profesionalnim poveznicama s Radiom 101, političkom angažmanu u rodnom Zaboku, svojoj rock grupi Zadruga te o razlozima uključenja u rad novopokrenutog radija

Radio Nacional, prvi nacionalni digitalni radio, počeo se emitirati 2. kolovoza na frekvenciji DAB+ i putem web stranice tjednika Nacional. Jedna je od karika vrhunske ekipe profesionalaca čiji glasovi ponovo odzvanjaju radijskim eterom, voditelj i reporter Krešimir Končevski. Teško bi bilo pobrojati što je sve Končevski u životu radio, gdje je ostavio traga, koga je i što opjevao, koliko njiva uzorao, koga sve nasmijao, a koga oštrim jezikom razljutio. “Zagorec” po političkom i ideološkom usmjerenju, Končevski se pridružio grupi novinarskih entuzijasta u regionalnom omladinskom mjesečniku Odraz još 1986. godine i uskoro novoosnovanom Omladinskom radiju Hrvatsko zagorje u Krapini. Nakon uspostave hrvatske države, uz nekoliko projekata na lokalnim radiopostajama, postaje dio prepoznatljive ekipe Radija Zabok koja je taj medij modernizirala i pretvorila u građanski orijentiran radio. Na Radiju Zabok bio je autor i voditelj mnogih kreativnih sadržaja, autor stotina radijskih spotova, a posebno se istaknuo kao autor i tumač lika „Ljudve“, satiričnog komentatora tjednih zbivanja, jedne od najpopularnijih radijskih emisija na području Hrvatskog zagorja. Istovremeno s prijateljima pokreće i rock sastav Zadruga. U to ratno vrijeme sudjeluje u vojnim akcijama u sklopu 103. i 143. brigade Hrvatske vojske te je nositelj spomenice Domovinskog rata i medalje Oluja.

Svestrani Končevski svake godine u ulozi Matije Gupca, legendarnog vođe Seljačke bune, sudjeluje u uprizorenju velike bitke kod dvorca Stubički Golubovec u blizini Gornje Stubice. FOTO: Damir Glavač

Kao glavni i odgovorni urednik vraća se 1996. na Radio Zabok, da bi s kolektivom tog radija otvoreno podržavši otpor tadašnjeg Radija 101 i reemitiravši njihov program, praktički potpisao presudu tom lokalnom radiju od tadašnje vlasti. Nakon toga pridružuje se grupi novinara elektroničkih medija u otporu organiziranom kroz Forum 21 HND-a, a ubrzo i kolektivu Radija 101 u ekipi projekta „Zločesta djeca II“. Na Radiju 101 vrlo brzo aktivira i ostale svoje talente kao voditelj u programu, glazbeni urednik, autor reklama te reporter s terena. Neizostavno je spomenuti da je bio dio ekipe koja je pokrenula i realizirala animirani satirično humoristični serijal „Zlikavci“ koji se dvije sezone emitirao u programu HTV-a, izazvavši veliku polemiku u društvenim krugovima i reakciju vjerskih zajednica. Uz rad na radiju u to vrijeme sudjeluje u pokretanju i pisanju za nekoliko regionalnih tiskanih izdanja te je suradnik u više nacionalnih tiskovina, a posebno se istaknuo kao dugogodišnji kolumnist Zagorskog lista u prvim godinama izlaženja tog tjednika. Kako mu je životna karakteristika svestranost, u pozadini novinarskog i medijskog rada pokreće i vodi zabočku gradsku komunalnu tvrtku čiji je direktor bio do ove godine. Uz sve navedeno, najbitniji u njegovom životu ipak su kći Franciska i sin Leonard. Končevskog se zadnjih godina, osim na koncertima Zadruge, često može vidjeti kao voditelja javnih manifestacija, posebno kad su u pitanju auto i moto utrke, a posljednjih šest godina i kao tumača lika Matije Gupca u uprizorenju Seljačke bune i Bitke kod Stubice. Končevski je buntovnik i borac za pravdu cijeloga života, a bunt se danas preselio na Radio Nacional.

‘Grupa Zadruga postoji već 32 godine i to je jedan od najljepših hobija koje si čovjek može priuštiti. Sada pripremamo live album koji smo snimili krajem prošle godine’, kaže Končevski. FOTO: Privatni album

NACIONAL: Kažete da je sve krenulo od zafrkancije u vojsci, kad ste se prvi put susreli s mikrofonom. Kako biste nazvali tu pustolovinu koja počinje sredinom 80-ih godina i uz manje prekide živi u tiskanim i elektroničkim medijima gotovo 40 godina, a sada se nastavlja na Radio Nacionalu?

U to je vrijeme naša generacija zapravo bila pokretač medijske revolucije. To je na neki način bio medijski “novi val”. Što je sve bilo okidač za taj bunt, teško je reći, no očito je da smo svi bili željni slobode govora, ispoljavanja kreativnosti i izražavanja vlastitih misli. Bili smo mladi i krenuli smo, bilo svjesno ili nesvjesno, u borbu za slobodu medija. Budući da se povijest ponavlja, danas smo opet na istom zadatku. Sve se moje aktivnosti isprepliću. Rad u komunalnoj privredi ili poljoprivrednoj zadruzi donosi puno kontakata sa svim slojevima društva, sa svakidašnjima građanima. Ti se kontakti pretaču u upoznavanje stvarnog stanja u društvu i putem njih svoju kreativnosti možete prezentirati kroz medije ili kroz glazbu. I tako otprilike ja funkcioniram. Inspiraciju crpim iz konkretnih ljudi i svakodnevice, jer upravo tamo ta inspiracija i živi.

NACIONAL: Istovremeno kombinirate više stvari, aktivni ste na više područja, na potpuno različitim djelatnostima. Koliko je to zapravo naporno?

Od prethodno obavljenog posla odmaram se radeći drugi posao. Ne mora nužno čovjek otići doma i dići sve četiri u zrak da bi se odmorio. Ne volim spavati po danu i uvijek nešto radim. Upravo sam završio šihtu na Radiju Nacional i sada se idem baviti građevinskim radovima jer će me to odmoriti od ovog posla i napuniti novom energijom. Kod mene se sve uvijek kombinira i to nekome tko je u životu samo u jednom fahu, može izgledati konfuzno, ali meni je najnormalnija situacija. Sutra ću nakon posla na Radiju otići na kavu s automehaničarom i bavit ćemo se kvarovima na automobilima, što nema nikakve veze s političkim temama o kojima ćemo govoriti u eteru.

‘Koliko kužim, svima nama koji smo sada na Radiju Nacional ovo je jedan novi entuzijazam u godinama za koje smo mislili da takve prilike više neće biti. Sad smo svi opet živnuli’

NACIONAL: Imali se informacije o nastojanjima da se pokrene Radio Nacional, kako ste se i zašto odlučili pridružiti njegovoj ekipi?

Bio sam u kontaktu sa Zrinkom Vrabec-Mojzeš, posebno kada bi se pojavile i dijelile koncesije. Kad bismo se čuli, neizostavna je tema bila pokretanje radija kakav smo izgubili i hoćemo li poduzeti neke korake. U kontaktu sam bio i s drugim kolegama s kojima sam radio na Radiju 101- s Nenadom Dubravcem, Nenadom Pavlicom i drugim bivšim kolegama. Uvijek je taj crv radija živio u nama. Kada je krenulo osnivanje Radija Nacional, zvala me Zrinka Vrabec – Mojzeš da se priključim ekipi i tu nije bilo previše razmišljanja. U prvo vrijeme smo snimali jingleove. Nisam znao u kojem će obliku moj angažman biti jer nisam tipičan, radijski voditelj. Teško da bih se mogao zamisliti kao robotiziran spiker nekog ukalupljenog radija jer to nije dio mojeg mentalnog sklopa niti imam vrstu glasa za takav posao. Drago mi je što sam ponovo sreo dio starih kolega. Koliko kužim, svima nam je ovo jedan novi entuzijazam u godinama za koje smo mislili da takve prilike više neće biti. Sad smo svi opet živnuli!

NACIONAL: U pozadini novinarskog i medijskog rada provlači se i vaš politički angažman te se tako od 2001. godine natječete na izborima za Gradsko vijeće Grada Zaboka, a od 2005. do 2009. bili ste zamjenik gradonačelnika Zaboka. Također, bili ste 16 godina na čelu gradske komunalne tvrtke. Kako je istovremeno sjediti na dvije stolice – biti političar, a kritizirati tu profesiju?  

Bio sam nezavisni kandidat i svoju sam poziciju zaradio isključivo glasovima birača. I danas sam nezavisni zastupnik u Gradskom vijeću. Nije problem kritizirati ako stvari ne štimaju. Kao politički angažiran čovjek imaš dvije opcije: ili braniti pod svaku cijenu poteze vlasti u kojoj sudjeluješ ili pokušati ispraviti stvari i pokazati svojim primjerom da nešto može i drugačije. No moram reći da je to izuzetno teško i iscrpljujuće. Birači, odnosno građani, vrlo su posesivni i veliki dio njih ima prevelike zahtjeve jer misle da političari mogu brzo riješiti probleme, onoliko brzo koliko bi oni to željeli. S druge strane, političari se opiru nekim promjenama jer se njima ne da zapeti. Mnogi su u fotelje zasjeli samo zato da se dočepaju funkcije i moći, a ne da rješavaju probleme. Moja želja i kreativnost uvijek su išle u smjeru da želim mijenjati stvari i to je bilo iscrpljivanje sebe samog jer imate vrlo malo suradnika koji su na isti takav angažman spremni. Politika nije lagodan posao ako se čovjek njome želi pošteno baviti. To je zabavno samo za debelokošce kojima mišljenje javnosti ide kroz jedno uho nutra kroz drugo van. Takvi, nažalost, najduže opstaju u politici jer uspiju premostiti zahtjeve ljudi i svoje želje da ne naprave ništa.

‘Kao politički angažiran čovjek imaš dvije opcije: ili braniti pod svaku cijenu poteze vlasti u kojoj sudjeluješ ili pokušati ispraviti stvari i pokazati svojim primjerom da nešto može i drugačije’

NACIONAL: Osim iskustva direktnog političkog angažmana, bavili ste se privatnim poduzetništvom i političkim marketingom, bili ste voditelj inovativnih kampanja na svim razinama izbora. Kakvo ste iskustvo tu stekli?

Imao sam dosta uspjeha u organiziranju i provedbi političkih kampanja, no to na kraju često nije ispalo na zadovoljstvo građana niti sam ja poslije bio zadovoljan. Uvijek sam želio prihvatiti kandidate koji stoje iza svojih proklamiranih obećanja. Davali smo im vjetar u leđa i organizacijsku formu kako bismo ih ljudima predstavili u najljepšem svjetlu. Nije mi bilo drago kad sam organizirao ili sudjelovao u kampanji kandidata koji su kasnije promijenili ploču i pokazali da je sve to bila samo obmana u svrhu dobivanja glasova.

NACIONAL: No nikako ne smijemo izostaviti ni glazbenu karijeru. S prijateljima ste pokrenuli rock grupu Zadruga. Zadruga je sve samo ne specifičan rock bend. Kako je bilo sjediti kao voditelj za mikrofonom Radija Nacional, a kolege vas iznenade upravo vašom pjesmom?

U svom rock izričaju imamo specifičan način izražavanja, a i lokalno smo obojeni i nismo se toga sramili. Postojimo već 32 godine i to je jedan od najljepših hobija koje si čovjek može priuštiti. Mogu reći da je to moja druga obitelj, dobro društvo, dobra atmosfera i uvijek smo vedrog duha kada idemo na svirke. Sada smo baš u fazi pripremanja live albuma koji smo snimili krajem prošle godine. Ekipa mi je neki dan namjerno pustila pjesmu, i to baš onu koju najviše ne volim. To mi užasno ide na živce jer nije naša pjesma, već parodija. Povući ću tu paralelu s politikom. Političari, barem kako ih mi doživljavamo, nemaju u stvari nikakvog srama. Ja taj osjećaj nikad nisam izgubio, meni je jednostavno neugodno, recimo, javno slušati svoju pjesmu. Ne volim sam sebe hvaliti ili predstavljati. Grga i Zrinka su mi namjerno pustili tu stvar, ha ha.

‘Od prethodno obavljenog posla odmaram se radeći drugi posao’, objasnio je Krešimir Končevski. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kako se u eteru nosite s „kaj“ i „što“?

Moram objasniti taj kajkavski ljudima kojima možda to nije prirodno. Moj materinji jezik je kajkavski i teško mi je od njega pobjeći. To ne znači da govorim kajkavski nekome u truc, da se inatim. Meni je teško prebaciti se na štokavski jer mi to nije prirodno. Štoviše, apsolutno podržavam sve lokalne izričaje našeg jezika. Zašto ne? ! Po mojem, to je upravo bogatstvo našeg jezika. Volim kad Dalmatinci govore po dalmatinski ili kad Istrijani govore svoj čakavski ili Slavonci pravi štokavski. Super mi je to slušati i uopće nemam problem s razumijevanjem. Možda je tu i tamo neka riječ nepoznata, ali za to krivim sebe jer je ne znam ili možda nisam zapamtio. Ne vidim tu nikakav problem iako znam da nam je standard štokavski jezik. Jednostavno, „kaj“ je moj i to je jedna vrsta borbe za svoj materinji jezik. Teško mi je usiljeno govoriti štokavski kad mi to nije prirodno, ali ipak se u jednoj mjeri pokušavam prilagoditi. A što se samih slušatelja tiče, nije zasad po tom pitanju bilo negativnih reakcija.

NACIONAL: Koja je vaša primarna uloga u ekipi Radija Nacional?

Koliko kužim – voditelj u programu! Moj radijski angažman u prošlosti je bio dosta raznolik – od razvlačenja kablova za odašiljač, zabavljača za puk vulgaris i oštrog kritičara svih društvenih fenomena do komercijalnog programa. Tako da mi nijedan posao na radiju nije stran, ali bazično sam sada voditelj. Kad na jesen Radio Nacional zaživi u punom opsegu, kad zaživi programska shema koju pripremamo, moj angažman bi se mogao proširiti na još neke segmente. Prije sam dosta radio na osmišljavanju i snimanju reklama te reporterskim javljanjima s terena, posebice na starom Radiju 101 u sklopu avionskih reportaža iz projekta „Nebesko oko“. Jako volim teren jer se tu isprepliću govornička vještina i prezentacija sadržaja u eter. S druge strane, na terenu morate vrlo brzo loviti i pamtiti informacije kako biste slušateljima u realnom vremenu dočarali stvarnu sliku i istinitu informaciju o određenom događaju. Kako su mi komunikacije i marketing profesija, veselim se tom izazovu.

Končevski kao pripadnik ratne mornarice JNA. Sudionik je domovinskog rata i nositelj spomenice. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Što kažete na svoje kolege, kakva ste ekipa?

Ovo je „dream team“ radija u hrvatskoj, ali to ponovno moramo dokazati. Većina nas se desetljećima brusila u ovom poslu i onaj tko nije imao strpljena, vještine i talenta za rad na radiju, već je odavno ispao iz igre. Sretni smo što smo dobili priliku u ovim godinama ponovo raditi radio. Dobili smo mogućnost prezentirati svoj prijašnji rad, znanje i sposobnosti, a dosta nas je mislilo da se više nikada nećemo baviti tim poslom. Kad vidim mlade ljude u tehnici i informativi, nekako stječem dojam da smo svi opet počeli ispočetka i osjećam onaj entuzijazam kojim smo se svi davno zarazili. Mladenački polet i entuzijazam na pragu šezdesetih! Pa to je fenomenalno!

NACIONAL: Često slušamo kako je demokracija u Hrvatskoj jako nazadovala u odnosu na devedesete godine, posebice u odnosu na Sanaderovo vrijeme, da su mediji tada bili puno slobodniji nego danas, kad se medijskim kućama i novinarima svakodnevno prijeti tužbama. Bi li ljudi danas bili šokirani da govorite ono što se mogli prije 15 ili 20 godina i kako gledate na činjenicu da se morate suzdržavati i dobro paziti što izgovarate u eter?

Sredinom 80-ih godina borili smo se za demokratičnost u medijima. Tadašnji sistem je pomalo počeo popuštati te su nas oduševljavale nove slobode koje smo osvajali jer ih prije nije bilo. Radilo se onda o velikom uspjehu, smatrali smo da smo postigli jako puno jer smo govorili neke stvari koje je još početkom 80-ih bilo nezamislivo izreći. Nakon promjene vlasti i stjecanja neovisnosti, mislili smo da ćemo moći govoriti kako hoćemo. I jesmo govorili, ali smo zbog toga snosili posljedice – protjerivanje iz medija i gašenje medija. Na sve moguće načine htjeli su nas uništiti. Kao generacija prkosnih novinara koji se nisu mogli pomiriti s činjenicom da im netko nešto uvjetuje, mnogi su se od nas na vlastitu štetu borili za slobodu javne riječi. Kad 15-ak godina svojeg života potrošite na takvu borbu i vidite da od toga nema koristi, da te život polako melje, da to nagriza i samu egzistenciju, onda i ta borba polako popušta. Jednostavno rečeno, od nečega se mora živjeti.

‘Kad ove jeseni Radio Nacional zaživi u punom opsegu, kad zaživi programska shema koju pripremamo, moj angažman mogao bi se proširiti na još neke segmente’

NACIONAL: Hoćete li reći da zapravo cijelo ovo vrijeme, kroz 30 godina hrvatske neovisnosti, traje represija nad medijima i novinarima?

Današnja situacija samo je plod događanja koje sam opisao u prethodnom pitanju. Znači, mi danas imamo samo načelnu slobodu jer se svi te slobode odričemo zato da se ne dovedemo u situaciju da budemo sankcionirani. Mi smo zapravo čitav sustav pretvorili u sustav vrlo osjetljiv na sve oblike slobode. I sad slobodama uništavamo slobodu. Imamo slobodu javne riječi, ali nemamo slobodu izreći krivu riječ. Ako kažete neku krivu riječ, odmah ste utuživi ili vas naprosto društvo sankcionira. Postali smo strašno konzervativno društvo u odnosu na 90-e.

Tada nam je došla užasno konzervativna vlast, ali smo joj se odupirali. Mi smo od Tuđmana radili karikaturu i to smo mogli raditi i nije nam padalo na pamet da se od toga ograđujemo. A današnje društvo to više ne bi moglo progutati u onom obliku koje je u to vrijeme bilo koliko toliko normalno. Kako su nas onda uništavali na razne načine zbog tih sloboda, tako smo danas došli do toga da je naše društvo postalo toliko konzervativno da su te slobode po svim društvenim normama postale neprimjerene. Danas se svaka riječ važe, može se pojaviti na sudu i vi ćete za nju snositi posljedice.

‘Postali smo strašno konzervativno društvo u odnosu na devedesete’, tvrdi Končevski. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Kako biste ocijenili stanje slobode medija danas?

Danas je po tom pitanju grozno stanje. Novinari su većinom u službi svojih vlasnika, a to je daleko od ikakve slobode. Posebno je katastrofalno stanje u lokalnim medijima koji su praktički u službi lokalnih političkih šerifa. Oni ih plaćaju novcem građana, diktiraju njihov sadržaj i teško da se tu može probiti ikakva informacija koja bi bila na štetu lokalnih moćnika, a to je katastrofa. Većina lokalnih medija u stvari su obična glasila lokalne vladajuće politike. Upravo tu vidim najveću vrijednost Nacionala jer odudara od te prakse.

NACIONAL: Koliko je teško raditi u programu koji se emitira uživo i gdje se odmjerava svaka izgovorena riječ?

Meni nije teško jer već u sebi imam ugrađen nekakav limitator pa oblikujem svoj govor tako da on bude korektan, a da opet izgovorim to što želim reći. To je stvar iskustva i nazovimo profesionalnosti kojoj danas moramo težiti, jedan vid samokontrole, ali opet ne samokontrole u vidu cenzure, nego da se taj oblik prenošenja informacija i mišljena ne može lako podvesti pod neku utuživu varijantu.

NACIONAL: Kako gledate na budućnost Radija Nacional?

Štos je u tomu da bi Radio Nacional upravo zbog osobnosti ljudi koji na njemu rade i oslobađanja tih osobnosti trebao iskočiti u odnosu na ostale, međusobno previše slične i „uškopljene“ radiopostaje. Radio Nacional ima potencijal i priliku odmaknuti se od klasične prakse emitiranja programa bez začina i okusa, upravo zbog ljudi koji su slobodni iskazati svoju osobnost. Tako će se postići prepoznatljivost. Radio Nacional slušat će i oni koji ga žele slušati, ali i oni koji to ne vole, no žele čuti potpun sadržaj, sadržaj koji drugi izbjegavaju. I sve to s personaliziranim voditeljima koji nisu ukalupljeni i kopija jedan drugoga, nego su kolegice i kolege koji rade svaki na svoj prepoznatljiv način. Gdje svatko od nas razmišlja svojom glavom i to razmišljanje i tu slobodu imamo priliku prezentirati u eter i potaknuti druge da stvaraju vlastito mišljenje. Da se tako pokrene i ohrabri pluralizam mišljenja u društvu.

Končevski je dobar prijatelj sa zabočkim svećenikom Marijanom Culjakom, koji se, uz svoj posao, bavi i likovnom i književnom umjetnošću. FOTO: Privatni album

Komentiraj