KOLINDA “Nije mene Tito poslao u Ameriku, poslao me moj tata mesar”

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović gostovala je u Točki na tjedan televizije N1.

Kako gledate na kritike koje kažu da ste s crvenim pasošem mogli otputovati u Ameriku na školovanje, vaša obitelj je imala obrt koji je privatan u tom trenutku, više puta ste isticali da ste pjevali u crkvenom zboru. To ipak nije ona vrsta željezne zavjese kakva je bila u Sovjetskom Savezu ili u Poljskoj?

“Pa i u Poljskoj ste isto tako mogli pjevati u crkvenom zboru, naravno da ste mogli izlaziti s tom crvenom putovnicom, ali nije mene Tito tada poslao u Ameriku, poslao me moj tata mesar, koji je krvavo radio da bi zaradio za to. A to što se moglo izaći, nije to bilo tek tako, slučajno. Josip Broz je bio vrlo inteligentan čovjek i kad je vidio da se cijela stvar raspada, da Jugoslavija ekonomski propada, da će se uskoro javiti bunt naroda, onda je polako počeo popuštati. I gdje su ljudi odlazili? Odlazili su kao gastarbajteri, slali su novac, koliki je to bio postotak BDP-a tada? Isto tako, ako je ta Jugoslavija bila toliko puno bolja nego što ja spominjem mogućnost izbora jogurta ili bilo čega, zbog čega se raspala u krvi? Zašto je bankrotirala gotovo? Raspala se i stvorila jedan krvavi režim Slobodana Miloševića i svi smo se borili za slobodu i neovisnu Hrvatsku.”, rekla je Grabar Kitarović.

Milanović kaže da je Inicijativa tri mora protiv Rusije i da ju Njemačka ne podržava i da nam je samo štetila.

“To nije točno. Ona nije usmjerena protiv Rusije, ona je usmjerena na brisanje još vidljivih razlika između naših 12 država članica, koje su, osim Austrije, sve prošle tranziciju s nedemokratskog u demokratski sustav, iz centralizirano planiranog u tržišno gospodarstvo, dakle, u tom petom valu proširenja i kasnije i hrvatskim pristupanjem u članstvo Europske unije, još te mentalne razlike, koje vi vidite kad se govori o “novoj” Europi, o “staroj” Europi, o Europi u više slojeva i slično. Mislim da smo uvelike uspjeli otkloniti te nekakve teorije koje bi trebale gledati na Europsku uniju kao na prostor koji se razvija u više brzina. Sjedinjene Američke Države su država partner, već na našem drugom summitu u Varšavi predsjednik Trump je došao, podržao inicijativu. Ovih dana se u Kongresu vrlo ozbiljno razmatra jedna rezolucija, ona je tek ušla u postupak, kojom se podržava eksplicite Inicijativa tri mora i 12 država članica Inicijative tri mora, a kojom se isto tako kaže da SAD treba uložiti i financijska sredstva u ovaj prostor kako bi se on osnažio i kako bi se postigla ista razina razvitka. Ono što ja želim, moja zamisao je bila povezivanje, kohezija, i, jednostavno rečeno, bolji životni standard svih državljana na ovom području. Kad je riječ o Njemačkoj, ona je isto tako postala država partner i Njemačka izražava isto tako viziju da bi u budućnosti postala državom članicom Inicijative tri mora. Dakle, to je apsolutno besmisleno govoriti kako je upereno i protiv koga, ja bih rekla prije da se gospodin Milanović baš ne snalazi u tom društvu, jer ono što sam ja njega vidjela, moram reći, jer on dosta govori o meni…”

Stalno govori da se vi zapravo okružujete lošim društvom.

“Pa ne znam kakvim se društvom on okruživao, obzirom da kad je bio u jednoj od država članica Inicijative, imala sam ga prigodu gledati više puta u njegovim javnim nastupima. To je bilo sve skupa blijedo, nepripremljeno, improvizirano, besmisleno. Toj je državi, recimo, rekao da su istovremeno i prokleti i blagoslovljeni i onda je to elaborirao dalje. Za večerom je sjedio sam za stolom, da sam se i ja nekako, neću reći sažalila, ali imala potrebu doći i sjesti s njime. Dakle, njemu je vjerojatno problem više snalaženje u nekakvom okruženju koje nije vezano za ovaj prostor od žice koju sam spomenula i koje je on glavni inicijator svojom politikom, pogled na ovaj prostor. Neću komentirati društvo, ja nikada ne govorim ni za koga da je loše društvo, svatko dokaže kakav je, ali Hrvatskoj je mjesto u srednjoj Europi, u Europskoj uniji, u NATO-u, a prije svega hrvatski interesi.”

Je li se HDZ iščistio od te korupcije? Dobar dio ministara koji su ljetos otišli iz Vlade je pod istragom u ovom trenutku. Jeste li zadovoljni kako je stranka koja vas sad podržava i iz koje ste potekli riješila taj problem?

“Mislim da općenito u Hrvatskoj moramo više poraditi na tome. Ja ne vjerujem u te da su svi lopovi na jednoj ili na drugoj strani. Sve je to stvar Gaussove krivulje, kao i svugdje u društvu, bilo kojoj društvenoj zajednici, samo što neki to bolje skrivaju od drugih ili treba malo bolje poraditi na objektivnosti sustava, ali mislim da nam je potrebno više demokracije i unutar samih stranaka, a i kad je riječ o izboru sudaca Ustavnog suda, ali možemo govoriti i o mnogim drugim stvarima.”

Za nešto više od tri mjeseca istječe vaš mandat. Nekako ste dugo šutjeli oko toga idete li u novi. Jeste li imali dilemu oko toga?

Ne, nisam imala dvojbi kad je riječ o tome da ću se kandidirati za drugi mandat, imala sam dvojbi više oko toga kada to objaviti, zato što sam držala da bi bilo besplodno predugo razgovarati o kampanji i da to vrijeme ne bih iskoristila za onaj svoj redovni rad. Naravno, kao majka uvijek razmišljam o tome kakve će to posljedice imati po moju djecu, ali nakon razgovora s njima, sa suprugom, uvjerila sam se da su oni već odrasli i da ne osjećaju više te nekakve traume preseljenja ili nekakvih drugih aktivnosti koje bi im mogle poremetiti život. Već su nekako i svoji ljudi.

Vaši protukandidati rekli su što ih motivira za ulazak u predsjedničku bitku. Milanović kaže da je to bijes zbog nefunkcioniranja sustava, Škoro kaže da je to zadnji trenutak da se promijeni odnarođene elite. Što je vaša osobna i politička motivacija da idete u drugi mandat?

Moja osobna i politička motivacija jest nastaviti raditi na dobrobiti ove države. Dakle, prije svega u fokusu imati Hrvatsku i njene ljude, nastaviti s procesima koje sam započela, kako bismo ih još više učvrstili. Bijes nije nikad dobar motivator, zato što se u tako nekakvim prestrasnim osjećajima krivo razmišlja, a kad je riječ o toj dvojici protukandidata, odnosno nitko od nas još nije kandidat da budemo točni, jedno bi bilo povratak na staro, a drugo bi bilo jedan veliki eksperiment. Hrvatska nema vremena ni za jedno ni za drugo. Kad sam došla u Hrvatsku zatekla sam opću apatiju, pesimizam, vrlo loše gospodarske pokazatelje. U to vrijeme kaskali smo za svima ostalima, recesija je u Hrvatskoj trajala duže barem dvije godine nego u drugim državama Europske unije. Milanović nas je zadužio za nekih 70 milijardi kuna, podignuo PDV na 25 posto. Dakle, očito nije imao ideja kako napuniti državnu kasu i kako riješiti probleme, već podizanjem poreza, što je zastarjela i po meni neprihvatljiva metoda i treba raditi upravo suprotno. Hrvatski rejting bio je loš, kao što ste vidjeli i podigli su nam žilet žicu između Mađarske i Hrvatske i Hrvatske i Slovenije. Kaskali smo u svemu, razgovaralo se isključivo o ideološkim pitanjima, a ne o životnim pitanjima. Ja sam mislila da Hrvatska može i mora bolje, da imamo, kao što sam to često ponavljala i ponavljam i sada, sve preduvjete kako bismo bili među najrazvijenijim državama u svijetu, ali očito nešto ne štima, odnosno nije štimalo u vodstvu. Danas su ekonomski pokazatelji puno bolji, Hrvatska je puno prepoznatljivija. Međutim, ja još nisam zadovoljna, zato što treba riješiti još puno odrednica. Prije svega, demografija. Trenutni su demografski trendovi usporeni, ali ih treba zaustaviti. Treba nastaviti s podizanjem plaća i to poreznim rasterećenjem poslodavaca. Treba nastaviti s obrazovnom reformom i s mnogim drugim procesima u Hrvatskoj, a i ovim međunarodnim inicijativama koje smo pokrenuli, koje sam pokrenula, kako bi se izvuklo što je moguće više novca i izvana, od europskih fondova koji se danas puno više koriste, do mnogih drugih inicijativa, posebno Tri mora. I imam još jedan sasvim osoban razlog, a to je moja djeca. Ja želim da oni žive u uređenoj, uljudnoj, modernoj i prosperitetnoj Hrvatskoj.

Nakon ovih pet godina, možete li reći tu jednu konkretnu stvar po kojoj je Hrvatska bolja, po čemu je bolja za nekog običnog čovjeka zbog vašeg djelovanja?

Reći ću vam dvije stvari, zato što se želim osvrnuti na unutarnje i vanjske procese, odnosno vanjsku politiku. Kad je riječ o unutarnjoj sceni, o stanju u Hrvatskoj, naravno još ne vlada onakav optimizam kakav bih ja željela, ali ne vlada ni onakav silni pesimizam, možda ponekad indiferentnost. Ali ono što smo definitivno uspjeli, i što i sebi pridajem zaslugu, jest upravo fokus na ta životna pitanja, demografija kao najznačajnije pitanje, pitanje svih pitanja, pitanje opstanka ne samo Hrvatske, nego rekla bih, Europske unije.

U tom razdoblju baš od ulaska Hrvatske u Europsku uniju imamo ogroman egzodus ljudi.

Da, imamo veliki egzodus ljudi, koji se sada usporava. Vidjet ćete sada, pokazatelji će indicirati kako se ljudi polako i vraćaju. To je u prvom trenutku možda bilo i normalno, jer svi mi želimo putovati, raditi negdje drugdje, iskusiti bolji život, često mislimo da je negdje bolje nego doma. Međutim, ono što sam vrlo konkretno napravila jest jedan vrlo opsežan program za demografska pitanja. Jesam li sjedila ovdje u uredu i samo pričala o demografiji? Nisam. Jesam li sjela i napisala taj program ovdje, zapravo i prespavavši u uredu nekoliko dana? Jesam, i to temeljem iskustva i znanja i demografa, ali i procjene cijele gospodarske, socijalne i druge situacije. I u konačnici, sad je i Europska unija na vrh svojih prioriteta stavila demografiju. I upravo je hrvatska potpredsjednica Europske komisije, odnosno povjerenica za demokraciju i demografiju, jer se prepoznao taj problem ne samo u Hrvatskoj, nego i u drugim državama, iako sam ja bila jedna od rijetkih koji su o tome govorili. Iz programa se ostvaruju neki elementi, ja vjerujem da će se iz nove financijske perspektive povući i više novca ne samo za koheziju i ruralni razvoj, već i za škole, školstvo, obrazovanje i sama demografska pitanja.

Na vanjskoj sceni, ono što držim i što ponavljam, već sam rekla Hrvatska danas ima bolji rejting u svijetu nego ikada dosad. Stojimo bolje nego ikad dosad.

Koji su argumenti za tu tvrdnju da smo međunarodno više ugledni i priznatiji?

Primjerice, ako hoćete Europska unija, jedan od dva pregovarača EPP-a bio je naš predsjednik Vlade Andrej Plenković. Hrvatska je dobila mjesto, potpredsjednika odnosno potpredsjednice Europske komisije i sudjelovat će vrlo aktivno u onim politikama koje su bitne za nas, a ne samo za neko susjedstvo ili za međunarodnu pomoć, koja zapravo nije uključena u onaj dio vanjskih poslova koji je vodila dosad potpredsjednica Mogherini. Isto tako, inicijativa tri mora, koju sam započela, koja je krenula skromno, sastankom u New Yorku, pa u Dubrovniku, u pet godina je prerasla u vrlo respektabilnu originalnu hrvatsku inicijativu, dakle nitko to nije tražio, niti ona ima neku svrhu protiv nekoga, nego je ona usmjerena na koheziju.

Komentiraj