Kako je predsjednik Konga izmislio pronalazak nafte i privukao desetke milijuna eura pomoći iz Europe

Nakon što je Republika Kongo obznanila otkriće golemog naftnog polja u prašumi, zapadne zemlje požurile su pružiti razvojnu pomoć u zamjenu za zaštitu okoliša. Međutim, prema najnovijim izvještajima, te rezerve nafte možda ne postoje

Na Dan neovisnosti Republike Kongo, bivše francuske kolonije s glavnim gradom Brazzavilleom, 15. kolovoza 2019., predsjednik Denis Sassou-Nguesso objavio je svom narodu senzacionalnu vijest: domaća naftna kompanija otkrila je naftno polje na sjeveru zemlje s rezervama od 359 milijuna barela. To bi značilo trenutačno učetverostručenje proizvodnje nafte u Kongu. Predsjednik je govorio o “prisutnosti visokokvalitetnih rezervi nafte” na lokaciji poznatoj kao Ngoki Blok.

Potom se prebacio na zaštitu okoliša. Oko 30 milijardi tona ugljika pohranjeno je u tresetištima sjevernog Konga, rekao je predsjednik. Iako bi njegova zemlja željela „služiti čovječanstvu“ zaštitom svojih močvara, nastavio je, Kongo ima „pravo na razvoj“, a „odšteta koja je njegovoj zemlji obećana, nikako da stigne“.

Drugim riječima: ili će međunarodna zajednica dati više novca za zaštitu okoliša ili će predsjednik odobriti bušenje nafte u izuzetno osjetljivom ekosustavu.

Prijetnje Sassou-Nguessoa očito su postigle željeni učinak. Samo nekoliko tjedana kasnije francuski predsjednik Emmanuel Macron u Parizu je poželio dobrodošlicu svom kongoanskom kolegi i dvojica čelnika potpisala su deklaraciju namjere kojom je toj afričkoj zemlji obećano 60 milijuna eura europske pomoći, uključujući doprinos njemačkog ministarstva okoliša. Novac je dijelom bio namijenjen smanjenju učinaka bušenja nafte u tresetnim močvarama. Sassou-Nguesso je sa svoje strane obećao zaštitu ekosustava.

Iako se činilo da su svi na dobitku, postoji „kvaka“: otkriće ogromnih rezervi nafte navodno je izmišljeno, a Europa nasamarena.

U suradnji s novinarskim konzorcijem Europske istraživačke suradnje (EIC) i nevladinom organizacijom Global Witness, Der Spiegel je ispitao interne dokumente o pronalasku nafte. Uz to su novinari Der Spiegela i francuskog Mediaparta intervjuirali brojne aktere i u Parizu i u kongoanskoj prijestolnici Brazzavilleu. Izvještavanje jasno pokazuje da je navodno otkriće naftnog polja bilo blef – ili u najmanju ruku hrabro pretjerivanje.

Stručnjaci naftnih kompanija kao što su Total i Shell već su godinama ranije provjeravali naftne rezerve na tom području i utvrdili da eksploatacija neće biti profitabilna. Teško je povjerovati da bi tvrtka koja ima malo iskustva na terenu iznenada opovrgnula sva dosadašnja otkrića – posebno zato što je istraživanje navodnog naftnog polja zaustavljeno nakon bušenja samo jedne testne bušotine. Stručnjaci tvrde da samo jedan test nije dovoljan za adekvatno određivanje kvalitete potencijalnog naftnog polja.

Procvat korupcije i lošeg upravljanja

Je li predsjednik Konga lagao Zapadu kako bi se domogao novčanih potpora?

Puno je znakova da je bilo upravo tako. Uoči predsjedničkih izbora sljedeće godine Sassou-Nguesso našao se pod pritiskom. Iako je Kongo bogat prirodnim resursima, svejedno je uspio nagomilati milijarde državnog duga, a u ljeto 2019. vlada u Brazzavilleu dogovorila je s Međunarodnim monetarnim fondom program spašavanja vrijedan oko 400 milijuna eura.

Nesigurna financijska situacija proizlazi i iz predsjednikovih malverzacija. Denis Sassou-Nguesso smatra se ozloglašenim kleptokratom, a pod njegovim vodstvom procvjetali su korupcija i zlouporabe položaja. Prošloga ljeta sićušni San Marino zaplijenio je 19 milijuna eura s privatnih računa koji su pripadali predsjedniku, zbog sumnje u pranje novca.

Stručnjaci naftnih kompanija kao što su Total i Shell već su godinama ranije provjeravali naftne rezerve na tom području i utvrdili da eksploatacija neće biti profitabilna

Predsjednikova obitelj održava bliske veze sa šefom tvrtke koja je objavila navodno otkriće nafte, čovjekom po imenu Claude Wilfrid Etoka. Prema dosjeima iz francuske istrage, Etoka se itekako okoristio poslovima s kongoanskom državnom naftnom kompanijom.

Priča o navodnom otkriću nafte dobro ilustrira tamnu stranu razvojne pomoći. Siromašne države često nalikuju ovisnicima koji željno čekaju novi šut i učinit će gotovo sve kako bi se dočepali novca. Prečesto novac ne odlazi za potrebe stanovnika, već podebljava offshore račune vladajuće klase, utvrdila je nedavna studija Svjetske banke.

Ipak, razvijene zemlje i dalje šalju milijune pomoći, pogotovo za mjere zaštite od klimatskih promjena. Prošloga rujna njemačka vlada najavila je da će povećati sredstva za zaštitu kišnih šuma za 250 milijuna eura. Kancelarka Angela Merkel izjavila je na marginama samita UN-a o klimatskim promjenama u New Yorku da je „vrlo važno, što se tiče očuvanja kišnih šuma, sav svoj rad usmjeriti i na Afriku. Očuvanje afričkih kišnih šuma podjednako je važno kao u amazonskoj regiji“. I vjerojatno je u pravu, samo kada bi novac uvijek završio tamo gdje treba.

Republiku Kongo ne treba miješati s Demokratskom Republikom Kongo, velikim susjedom s druge strane istoimene rijeke. Manji Kongo najveći je proizvođač sirove nafte iz Ekonomske zajednice srednjoafričkih država, poznate kao CEMAC. Do 2014. godine zemlja je profitirala od visokih cijena nafte na globalnom tržištu, ali kada je nakon toga cijena nafte počela padati, vlada bivše francuske kolonije našla se u problemima. Na primjer, plaće državnih službenika više se nisu mogle pravovremeno isplaćivati.

Bjesomučni šoping po Parizu i Dubaiju

Denis Sassou-Nguesso, danas 76-godišnjak, upravlja Kongom sa samo jednim prekidom od 1979. godine, a njegova slabost prema statusnim simbolima ušla je u legendu. Govori se da je jednom prilikom potrošio 114.000 eura na cipele od krokodilske kože. Njegov sin Denis-Christel, zvani Kiki Naftaš, potrošio je desetke tisuća eura, vjerojatno državnih prihoda od nafte, na kupovine u Parizu i Dubaiju, kako je prenio Global Witness.

Dok predsjednikova obitelj živi u luksuzu, stanovništvo pati od siromaštva i masovne nezaposlenosti. U Brazzavilleu se nekoliko nebodera uzdiže iz okolnih slamova. Jedan od njih je sjedište državne naftne kompanije SNPC – dvije koncentrične polukružne građevine od stakla i kamena, s uredno pokošenim travnjakom. Odatle se upravlja najvažnijim izvorom energije u zemlji, a predsjednikov sin Kiki bio je zamjenik čelnika tvrtke do 2018. godine.

SNPC je također bio odgovoran za dodjelu prava bušenja u bloku Ngoki, mjestu navodnog otkrića nafte. „Ngoki“ na lokalnom jeziku lingala znači krokodil. Područje bušenja duboko je u kišnim šumama sjevernog Konga, područja koje je naftna industrija dosad štedjela.

SNPC je 2006. godine postigao dogovor o eksploataciji bloka Ngoki s arapskim biznismenom, ali projekt je uskoro za njega postao previše i počeo je tražiti investitore koji bi mu pomogli u razvoju postrojenja.

Interni dokumenti pokazuju da su interes pokazale naftne kompanije Shell i Total. Analizirale su rezultate seizmičkih ispitivanja i napravile vlastite proračune. Na kraju su, međutim, svi potencijalni investitori odbili sudjelovati.

Francuska naftna kompanija Total bila je zabrinuta zbog „visokih troškova bušenja“ i „teškog pristupa“ udaljenom području. U zapisniku jednog razgovora iz srpnja 2015. napominje se da su „udjeli nafte premali da bi područje bilo atraktivna meta bušenja“. Britansko-nizozemska tvrtka Shell došla je do istog zaključka, objasnivši u siječnju 2016. da se odlučila protiv ulaganja u tu lokaciju „na temelju kombinacije visokog rizika i skromnih utvrđenih udjela nafte“.

Rezerve u Kongu vjerojatno su nastale u paleozoiku, prije više od 400 milijuna godina, pa postoji mogućnost da se akumulacija nafte već prirodno isušila

Uključeni stručnjaci čak su izrazili sumnju u postojanje nafte u bloku Ngoki. Prema dokumentima, rezerve su vjerojatno nastale u paleozoiku, prije više od 400 milijuna godina. „Osnovni rizik“ predstavlja mogućnost da se akumulacija već prirodno isušila.

Svejedno, jedan čovjek nije se dao razuvjeriti: kongoanski biznismen Wilfrid Etoka, 50-godišnjak, najbogatiji čovjek u državi, čiju neto vrijednost procjenjuju na pola milijarde dolara. Inicijalno je ponudio 30 posto ulaganja, da bi uskoro istisnuo Arape i postao jedini čelnik tvrtke Pepe koja je dobila dozvolu za bušenje u bloku Ngoki.

Etoka je značajan dio svog bogatstva postigao poslovima s državnim tvrtkama, uključujući nacionalnu naftnu kompaniju SNPC. Vjerojatno ne škodi i što je Etoka pripadnik naroda Mboshi, kojem pripada i predsjednik Sassou-Nguesso. Njihova domovina nije daleko od bloka Nboki. Prema Global Witnessu, jedan od predsjednikovih nećaka postavljen je za generalnog direktora naftne kompanije Pepa, što nam Etoka nije demantirao.

Sumnjive aktivnosti

Etokine veze s predsjednikovim klanom privukle su i pozornost francuskih istražitelja. Oni istražuju Sassou-Nguessoa zbog sumnje u korupciju, pronevjeru državnih fondova i pranje novca.

Tijekom pretrage dokumenata jednog prodavača automobila u Parizu 2012. godine, policija je otkrila da je Etoka – očigledno koristeći izmišljeno ime Pierre Etoka – kupio dva Land Rovera po cijeni od 148.000 eura. Oni vjeruju da su SUV-ovi nabavljeni “u ime obitelji Sassou-Nguesso i njihove rodbine”. Etoka negira optužbe i tvrdi da je automobile kupio za sebe.

Prije godinu i pol istražitelji su zaplijenili dokumente banke BNP Paribas koji zakođer pokazuju sumnjive aktivnost. BNP je davao zajmove tvrtkama koje su pripadale Etoki, ali banka je prekinula poslovne veze s Etokom zbog “bliskog odnosa sa suprugom predsjednika Konga”. Osim toga, dobit od ugovora Etoke s državnim SNPC-om bila je previsoka, primijetila je banka. Etoka tvrdi da je BNP zatvorio račune zbog američkih sankcija protiv banke.

Povezanost Etoke i obitelji Sassou-Nguesso vjerojatno objašnjava zašto je taj poslovni čovjek uložio novac u blok Ngoki. Jedan bivši visoki član vlade spomenuo je Etoku u komentarima u Der Spiegelu kao “predsjednikovu osobu postavljenu da posluži kao pokriće za sumnjive transakcije”.

Možda su njih dvojica zaista vjerovali da bi Ngoki Blok mogao proizvesti značajne količine nafte. Vjerojatnije je ipak da su prepoznali pravu vrijednost tog područja – kao dom druge najveće kišne šume na svijetu, čije je očuvanje bogatije zemlje stajalo mnogo novca.

U 2015. godini Europska unija, Njemačka, Norveška, Francuska i Britanija pridružile su se šest afričkih zemalja u osnivanju Srednjoafričke šumske inicijative s ciljem pružanja potpore naporima za očuvanje kišnih šuma. Inicijativa daje novac zemljama primateljicama u zamjenu za zaustavljanje, primjerice, aktivnosti sječa šume. Šezdeset milijuna eura koje je predsjednik Macron obećao prošle godine, također treba dobiti Srednjoafrička šumska inicijativa.

Zemlje su udvostručile napore kad su znanstvenici prije nekoliko godina pregledali tresetne močvare u slivu Konga i utvrdili da se tu skladišti oko 30 milijardi tona ugljika. To je vjerojatno bio trenutak u kojem su Sassou-Nguesso i Etoka shvatili koje su blago imali u svojim rukama.

Kako se Ngoki Blok nalazi na rubu osjetljiva ekosustava, predsjednik se iznenada počeo predstavljati kao zaštitnik prirode i 2017. godine osnovao je fond za zaštitu okoliša pod nazivom Fonds Bleu, kako bi zaštitio sliv Konga. To je trebalo biti mjesto prikupljanja sredstava osiguranih iz drugih zemalja. Njemačka je sudjelovala u osnivanju fonda, stoji u zapisniku pripremnog sastanka, a prema Ministarstvu zaštite okoliša u Berlinu, njemačka savezna vlada osigurala je 550.000 eura.

Bivši visoki član kongoanske vlade rekao je za Der Spiegel da je Sassou-Nguesso osnovao fond za zaštitu okoliša “kako bi uzeo novac za sebe”. Rekao je da je fond usmjeren na bogate zemlje s visokom ekološkom sviješću, a Ngoki Blok služi za povećanje pritiska na Europu. Prema bivšem članu vlade, poruka je bila jasna: “Ako nam ne date novac, uništit ćemo džunglu.” Naglasio je: “Oni su kriminalci!”

Energetska neovisnost Konga?

Godine 2018. Etoka je potpisao ugovor s francuskom tvrtkom SMP Drilling za istraživačke radove i bušaća platforma je postavljena u Ngoki Bloku, kao što pokazuju snimke s internetske stranice projekta. Direktor tvrtke za pravne poslove Christian Cottenceau rekao je za Mediapart da je Etoka obećao da će uz pomoć predsjednika dobiti potrebna sredstva.

Cottenceau kaže da je prvi test bušenja započeo u ožujku 2019. pod izuzetno teškim okolnostima. Radnici, kaže on, dulje nisu imali što jesti i nisu mogli pronaći smještaj u tom području. Zato je bušenje kasnilo nekoliko mjeseci.

Kada je dozvola za bušenje istekla 31. svibnja 2019., radovi su još uvijek trajali, ali to se pokazalo kao mala prepreka. Dana 26. srpnja predsjednik Sassou-Nguesso izdao je retroaktivni dekret kojim je predviđao “iznimno” produljenje dozvole na godinu dana.

Operacija SMP-a završila je u kolovozu 2019. godine, ali tvrtka odbija reći je li pronašla naftu ili ne – i ako jest, koje su količine pronađene. No čak i ako je pronašla naftu, bilo bi prerano donijeti zaključak o kvaliteti naftnog polja. “Jedna bušotina nije dovoljna. Moraju je potvrditi dvije ili tri dodatne testne bušotine”, objasnio je francuski stručnjak Xavier Houzel.

Suočen s dokazima Wilfred Etoka je priznao da će najveća količina nafte proizvedene u bloku Ngoki vjerojatno biti samo 140.000 barela dnevno

Stručnjaci govore o “proizvodnim testiranjima”, ali prema tvrdnjama SMP-a, to nije učinjeno. Tvrtka tvrdi da nije plaćena u cijelosti i podnijela je zahtjev protiv Etokine naftne kompanije za 4,5 milijuna eura. Sud u Brazzavilleu odredio je preliminarni postupak oduzimanja korporativne imovine koja pripada Etokinoj kompaniji. Etoka je tvrdio da je platio sve račune za testiranje.

Unatoč svim problemima, poduzetnik je u kolovozu izašao u javnost s navodnim otkrićem ogromnih rezervi nafte u Ngoki Bloku, a njegovi ljudi tvrdili su da bi on mogao proizvesti do 983.000 barela nafte dnevno. Etoka je rekao da će to “ojačati energetsku neovisnost Konga”.

EIC je tijekom posljednjih tjedana poslao popis pitanja svima koji su uključeni u tu priču. Srednjoafrička šumska inicijativa odgovorila je da su njezinim novcem upravljali Ujedinjeni narodi u skladu s “najvišim međunarodnim standardima”. Njemačko ministarstvo okoliša priopćilo je da se njegov novac za pomoć ne koristi za podršku vladinim institucijama, a predsjednik Sassou-Nguesso odbio je odgovoriti na pitanje je li preuveličavao otkriće nafte kako bi se domogao novca za razvojnu pomoć.

Najzapaženiji odgovor stigao je od Wilfreda Etoke. Suočen s izvještajem, rekao je da će najveća količina nafte koju proizvodi Blok Ngoki vjerojatno biti samo 140.000 barela dnevno, što je samo sedam posto količine objavljene prošloga ljeta. Etokin odgovor dokaz je da su najave ogromnih rezervi nafte u bloku Ngoki bile lažne.

Ipak, planiran je nastavak projekta. Etoka je naglasio da otkriće nafte nije “neka propaganda”, već je potkrijepljeno “pouzdanim podacima koji će se uskoro potvrditi proizvodnim testiranjima”.

Komentiraj