GLAZBENE RECENZIJE Sfumato, Rezerve, Drumelody

01. SFUMATO ‘WALHALI’ (JEBOTON/YOUTUBE/BANDCAMP): Pitak debi mladih glazbenika

Tehnološki napredak omogućio je mnogim glazbenicima da vještinu i talent podijele s ljudima širom svijeta. Barem onima koji imaju pristup internetu, a društvene mreže i razne platforme za distribuciju glazbe nisu im strane. U moru raznih pokušaja svakojakih glazbenika da pokažu što znaju iskoči poneki talentirani glazbenik ili više njih, na koje doista valja obratiti pažnju. Jedan od takvih sastava je i zagrebački trio Sfumato koji čine Matko Bobić na gitari, Ivan Cimi Marinović na bubnjevima i Viktor Slamnig na basu. Viktor je unuk književnika Ivana Slamniga i sin književnika i glazbenika Davora Slamniga koji je svirao u Buldožerima, Dee Dee Melowu i Orkestru Davora Slamniga. Dovoljna podloga da se obrati pažnja na mladog Viktora koji, sudeći po ovom diskografskom prvijencu, očito zna što radi i naslijedio je nešto od tate. Album je rijetko dobro odmjereni glazbeni materijal sa šest instrumentala trojice glazbenika koji balansira između jazza, funka i jednostavnih downtempo skladbi za chillanje. Sva trojica vješto koriste instrumente i kroz pomno složene aranžmane nude vrlo prijemčivu glazbenu priču koju su objavili putem YouTubea i Bandcampa, ponajprije zahvaljujući talentiranoj ekipi iz kolektiva jeboTon. Pretjerano bi bilo uspoređivati ih s vrlo hvaljenom britanskom grupom Public Service Broadcasting, ali nisu ni daleko glazbenim izrazom od njih pa bi ih bilo zadovoljstvo doživjeti kao goste na nastupu PSB-a u Tvornici kulture 19. studenoga. Sfumato je bend o kojem ćemo još čuti jer je njihova priča tek započela i puno toga dobroga ponudit će nam kroz sazrijevanje.

02. REZERVE ‘RAVNO U ZAMKU’ (CROATIA RECORDS): Novi val kao inspiracija

Grupu Rezerve čini pet nadarenih momaka koji su svojom glazbom osvojili žiri ovogodišnjeg RockOffa, zbog čega su uspjeli i snimiti ovaj album. Ti momci kao da su pomno proučavali najveće ex YU hitove 80-ih i glazbene heroje ovih prostora te sve najbolje od njih prenijeli u svoje pjesme. Što je i razlog zašto su osvojili prvo mjesto na RockOffu. Doista je fascinantno koliko se gotovo u svim njihovim pjesmama, a ima ih čak 14, reflektira poetika grupe Film, stav Prljavog kazališta, melodioznost Lakih pingvina, pitkost Đavola, autorski rock izraz Bajage, zezancija Psihomodo popa, drskost Termita, prgavost Partibrejkersa, malo od Aerodroma, malo od Zvijezda, malo od ovog, malo od onog itd. Sve je tu na mjestu, ali dajte se, molim vas, odmaknite od 80-ih i novog vala. Naklon do poda svim herojima novog vala, ali živimo u 21. stoljeću, u 2018. godini, a novi val dogodio se prije gotovo 40 godina. Glazbeni žanrovi izlučili su desetine podžanrova, a pop glazba je evoluirala iznad svih očekivanja. Momci iz grupe Rezerve još uvijek se referiraju na novi val jer urednici radijskih stanica u Hrvatskoj još uvijek samo novi val smatraju najvažnijim glazbenim pomakom na ovim prostorima od stoljeća sedmog. Rezerve su odličan bend s odličnim debi albumom, ali stvorili su ih medijski mediokriteti zarobljeni u prošlosti koji ne znaju što se događa na globalnoj glazbenoj sceni. Ako zbog svih tih razloga Rezerve ne postanu popularan bend sljedećih godinu dana u Hrvatskoj, onda je definitivno nešto jako trulo u ovoj državi.

03. DRUMELODY ‘HYPERBOLA’ (WARNER/DANCING BEAR/TAKE IT OR LEAVE IT REC.): Sjajna elektronika majstora animacije

Berin Tuzlić, multimedijalni umjetnik iz Bosne i Hercegovine crta stripove, stvara animirane filmove, snima reklame i svira bubnjeve u grupu Bezbelj Apstrakalije. Doktorirao je u Tel Avivu na tezi „Zašto je animacija crtež?“, a za svoju kreativnost nagrađivan je širom svijeta. Član je međunarodnog žirija The International Animated Film Society (ASIFA). Ukratko, umjetnik koji se pokušava izražavati kroz sve moguće medije pa tako i kroz glazbu. „Hyperbola“ je njegov drugi album koji ga predstavlja kao kreativnog skladatelja. On savršeno zna skladati elektroničku downtempo glazbu koja ima potreban pomak od uobičajenog downtempo i chillout žanra pomaknutim potezima karakterističnim za strip crtača. Niti su njegovi sintetički ritmovi uobičajeni, niti su njegove melodije odmah prijemčive. Njegove bas dionice su kompleksne, sjajan gostujući ženski vokal izuzetno je topao, ali dalek, a ukupni dojam odličan, iako pred kraj albuma kreativnost odlazi u stereotipe tog žanra. Tuzlić, evidentno naslušan ovakve glazbe, stvara svoju glazbu smještenu između eksperimentalne elektronike i plesne glazbe za probranu publiku koja traži nešto više jer, očito, nijedan takav umjetnik njegova kalibra nije zadovoljan uobičajenim ritmovima i melodijama tog žanra. Nakon Adija Lukovca, prerano preminulog elektroničkog maga BiH scene, Tuzlić se nametnuo kreativnim zahvatima kojima treba posvetiti pažnju. Više nego s razlogom jer „Hyperbola“ zvuči kao svjetski projekt pa ni ne čudi što su njegove skladbe objavljene na desetak internacionalnih kompilacija.

Komentiraj