Festival eksperimentalnog filma bavit će se utjecajem društvenih kriza na osobne identitete

U Zagrebu se od 23. do 26. rujna održava Festival eksperimentalnog filma i videa 25 FPS. Riječ je o 17. izdanju tog uglednog međunarodnog festivala koji ove godine donosi 27 inovativnih radova iz različitih dijelova svijeta, od čega tri iz Hrvatske. Kako ističu organizatori, oni „svojom formom i motivima radikalno prekrajaju, preispituju i preskaču ustaljene granice audiovizualnog medija, istovremeno reflektirajući krizno stanje društva“.

Tako se među temama koje zaokupljaju autorice i autore u ovogodišnjoj selekciji ističe utjecaj različitih društvenih kriza i previranja na naše osobne identitete i odnose s drugima. Zamolili smo jednu od programskih urednica i producenticu festivala Marinu Kožul da pojasni o čemu je zapravo riječ.

„Ako pogledamo u povijest filma, lako ćemo primijetiti da su eksperimentalni film i njegovi žanrovi sam početak kinematografije – istraživanja i eksperimenti sa svjetlom i različitim napravama, optičke varke, fizičke, kemijske pa onda i narativne metamorfoze. Takva se živost i mijena zadržala i danas pa u nekim filmovima nećete biti sigurni koja je ‘stvarna priroda’ njihove slike, pa je li riječ o dokumentarcu ili fikciji i slične dvojbe. Zato je nama i našoj publici to izuzetno zanimljivo umjetničko područje – područje prepoznavanja, iznevjeravanja, ushita, ugodne dosade. Riječju, izbacivanje iz ‘sigurnih zona’, navika i koherencija i otkrivanje nekih novih potencijala filma. A što reći o krizi? Teško se oteti dojmu da je ona nekakvo višedecenijsko permanentno stanje u različitim intenzitetima, taj duh vremena koji naši esejistični filmovi vole secirati – bilo da je riječ o ovom izvanrednom stanju izazvanom pandemijom bolesti covid-19, galopirajućoj ekološkoj neravnoteži ili osobnim anksioznim stanjima zbog sve veće nesigurnosti, tehnokracije, osjećaja posvemašnje nezaštićenosti, potrošnosti i površnosti.“

Marina Kožul ističe da joj je prilično teško izdvojiti jedan film iz ovogodišnje selekcije, jer je vrlo subjektivna i naslonjena na cijeli ešalon kriterija zbog kojih bi baš tom i tom filmu trebalo posvetiti malo vremena. Naglasak ipak stavlja na apstraktne filmove, „jer su oni uvijek uzbudljivo gledateljsko okušavanje“. Tako je belgijska audiovizualna umjetnica Eva Giolo snimila u jeku pandemijske krize film „U grlu nam cvate cvijeće“, intimnu i vrsno koreografiranu 16-milimetarsku poemu koja simbolički adresira krhkost međuljudskih odnosa u kućnoj karanteni. Iskustvo lockdowna također je inspiriralo veterana domaćeg eksperimentalnog filma Vladislava Kneževića, koji će se predstaviti tehno-strukturalnim radom „Imploder“, dok je austrijska umjetnica Friedl vom Gröller u filmu „2020“ odlučila na vrlo duhovit način pokazati zube godini koju je obilježila koronakriza. Tinjajućom ekološkom katastrofom bavi se splitska vizualna umjetnica Tanja Deman u filmskom eseju „Horizont“, meditativnoj priči o moru u vremenu zatopljenja i zagađenja, dok je kineska autorica Yuyan Wang u svom radu „Tisuću i jedan pokušaj da budem ocean“ posegnula za mnogobrojnim videoisječcima s interneta kako bi ukazala na informacijsku i industrijsku zasićenost našeg društva.

Dakako, to je samo dio filmova koji će biti prikazani, a o najboljim filmovima u Natjecateljskom programu 25 FPS-a odlučivat će tročlani Veliki žiri koji ove godine čine australska redateljica Pia Borg, njemačka kustosica Katrin Mundt te hrvatski multimedijski umjetnik Ivan Marušić Klif. Oni će dodijeliti tri jednakovrijedna Grand Prixa. Filmovi također konkuriraju za Nagradu kritike i Nagradu publike, dok hrvatski filmovi konkuriraju i za Nagradu Green DCP, koju dodjeljuje Udruga za audiovizualna istraživanja 25 FPS.

Uz Natjecateljski program, ovogodišnji popratni programi suvremene ili povijesne avangarde čine Žiri predstavlja, Expanded Cinema i Kino 23.

Komentiraj