Felbar: ‘Hipnoza nije samo zabava, već i pomoć pri otkrivanju i rješavanju problema’

Terapeut Hrvoje Felbar iz zagrebačkog Centra za hipnozu objašnjava kako ljudima pomažu  hipnoterapijom, priznatom u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u, kao prihvatljivom metodom u kombinaciji s medicinom i znanošću

 

Dođe čovjek pred hipnotizera. Hipnotizer izvadi džepni sat, maše s njim kao da je čarobni štapić i broji do deset. Čovjek koji je došao nakon broja deset zatvori oči – pada u trans – spava – hipnotiziran je. Kako god se uzme, taj čovjek je „izvan sebe“ i hipnotizer ga glasom kontrolira kako mu se god prohtije. Tako je to u filmovima, gdje je hipnoza često prikazana s dozom skepse i puno dramatizacije. Daleko je to od stvarnosti; hipnoterapeut Hrvoje Felbar čak tvrdi kako hipnoza može biti izrazito korisna za našu svakodnevicu.

Hrvoje Felbar i osnivač Josip Jelić čine Centar za hipnozu Hipnooo. Prije nekoliko godina Hrvoje je došao zbog osobnog problema u centar i odradio sat terapije s Jelićem – sve je do tada pokušao i uvijek „lupio u zid“. Ubrzo je upisao Jelićevu školu hipnoze te potom i nastavio suradnju s njim, sada već 5 godina dugu. Hrvoje je po struci fonetičar, stoga su mu riječi, jedan od središnjih alata hipnoze, vrlo bitne. Nakon brojnih poslova u medijima sada „hipnotizira“ ljude, ali nije to toliko strašno koliko zvuči.

„Kada radite u fotelji s klijentom koji je došao zato što se jučer razveo ili ostao bez posla ili želi se odriješiti svojih ovisnosti, onda uspostavljate suradnju. Ona je ključna, bez nje nema hipnoze. U početku upoznajemo osobu s procesom hipnoze, odgovaramo na sva pitanja i potvrđujemo kako se neće dogoditi ništa što osoba ne želi. Uvijek može klijent reći kako to ne želi i to je u redu. Meni je isto prvi put bilo upitno hoću li ja lajati. Josip me pitao želim li to, a ja sam naravno rekao da neću, pa je njegov odgovor na to bio ‘Pa nemoj!’. To je sve naša predodžba iz medija i iskustava koja zapravo nemamo. Ljudi se često boje tih predrasuda i odavanja tajni, da će oni reći meni svoj pin ili da ću im ja uzeti novac. Zašto? Taj strah odmah govori nešto o tim ljudima. Ljudi jednostavno bacaju hipnozu u alternativu, ali sve što mi radimo radi i psihoterapija. Na kraju meni nije cilj zadržavati klijenta, već poučiti ga ‘samohipnozi’ kako bi on sam došao u to stanje i mogao samostalno raditi na problemima“, objasnio je hipnoterapeut Hrvoje Felbar za Zagreb News.

Bit hipnoze, iz terapijske perspektive, nije izliječiti ljude. Hipnoterapeuti poput Josipa i Hrvoja koriste svoju struku kao način poticanja osobe da pronađe svoj problem te je zatim usmjeravaju na ispravne puteve prema njegovu rješavanju. Sve je na pojedincu, hipnotizer je samo suputnik. Zbog toga postoje i terapije koje ne daju nikakav rezultat, možda se samo klijent malo drugačije osjeća. Sve ovo, prema riječima Hrvoja, rade i psiholozi; jedina je razlika u priznatosti. Dok je hipnoterapija u Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u općepriznata, kod nas je ona osuđivana zbog predstava.

„Mi se borimo širenjem polja, da dignemo hipnozu do razine prihvatljivosti na medicinskoj ili znanstvenoj sceni. U nekim školama hipnoze zapravo postoji medicinska primjena za bol i drugi niz stvari, a čak smo je i sami pokušali. Imate sada veliki broj ljudi koji se priključuju ovom smjeru iz smjera medicine, poput fantastičnog Mikea Dowa. Problem je u tome što, ovisno o smjeru iz kojeg hipnoterapeut dolazi, razina odgovornosti terapeuta prema klijentu će se razlikovati. Mi se ovdje nećemo baviti hipnozom s čovjekom koji je došao s dijagnozom shizofrenije. Radimo s ljudima koji imaju akutna stanja, koji su upali u neku svakodnevnu rupu iz koje ne mogu izaći, bavimo se rješavanjem otpora i emocionalnih zaglavljenosti koje nekad mogu djelovati iscjeljujuće i za organizam“, naglasio je Hrvoje za Zagreb News.

Veliki dio truda Josip Jelić i Hrvoje Felbar sada preusmjeravaju u školu hipnoze. Žele ljude potaknuti na prepoznavanje ove prakse kao vrijedan svakodnevni alat za pomaganje sebi, a i drugima. Temeljna hipnoza, napredna hipnoza i hipnoterapija tri su razine izučavanja koje nudi škola, s time da je hipnoterapija krajnji cilj. Kako Hrvoje ističe, hipnoterapija čini jedan od triju glavnih smjerova hipnoze danas, uz scensku hipnozu i coaching hipnozu.

„U ovom poslu možete ili imati svoje pacijente, naravno ne radimo s bolesnim ljudima, već onima kojima je potrebna pomoć i osobna nadogradnja, ili možete raditi coaching u smislu treninga kod kojeg unaprjeđujete neku grupu ili pojedinca na način sličan drugim metodama mentalnog treninga. Sve te metode zapravo, poput ‘mindfulnessa’ i NLP-a, imaju slične korijene koje i mi koristimo. U tim zonama se s pojedincem može raditi na dubljoj razini. Želimo što prije doći do tog dubinskog sloja kako bismo prepoznali što pojedincu zapravo smeta. Onda uzmemo jednu od brojnih metoda koje postoje u svijetu za promjenu navika ili problema i krećemo s tim. U biti se hipnoza može kombinirati s brojnim metodama iz različitih područja“, kazao je Hrvoje Felbar.

Ostala je još scenska hipnoza. Njezin je cilj zabavljanje publike – oštri kontrast s prijašnjim vrstama kojima je cilj liječenje. Potrebno je puno pripreme, a i ljudi znaju svašta napraviti u ime zabave, govoreći kako se ničeg ne sjećaju ili svoju ulogu dramatiziraju. Od velike su važnosti pojedinci koji sudjeluju. Ljudi moraju biti prirodno skloni upadanju u trans, a postoje i onih 20 posto, kako kaže Hrvoje, koji su „sanjari“ – upadnu u trans odmah, jedva čekaju to stanje. Ali sve je to dio predstave; ljudi izgledaju kao da ih se kontrolira, no daleko je hipnoza od danog početnog primjera – Josip i Hrvoje pomažu ljudima putem tehnike koja je zbog predrasuda odbačena i kroz znanstvenu provjeru ponovno priznata.

Komentiraj