Rješenje europske izbjegličke krize ponuđeno je putem pravno upitnog tri milijarde eura vrijednog sporazuma između EU-a i Turske, sklopljenog prije dvije godine. Uz nedavnu najavu novih triju milijardi zajmova, postalo je jasno da taj sporazum nije baš tako uspješna priča kako nas je EU uvjeravao: nevladine udruge uznemiravalo se i novčano kažnjavalo, nedostaje javne odgovornosti u načinu trošenja novca, a mnogi infrastrukturni projekti tek su u začetku. U međuvremenu Turska već razvija kontranarativ povratku izbjeglica u Siriju

Kada su borbe u Siriji 2015. godine dosegle vrhunac, došlo je do masovnog iseljavanja iz zemlje. Ostavivši iza sebe uništene domove i svakodnevnu životnu ugrozu, tisuće muškaraca, žena i djece pobjeglo je od nasilja u relativnu sigurnost susjednih zemalja. Od početka sukoba 2011. najmanje pet milijuna Sirijaca prešlo je u Libanon, Jordan i Tursku. Neki od njih ostali su u tim graničnim zemljama, dok su drugi nastavili put prema Europi, kopnom ili morem, pri čemu su najčešće riskirali svoje živote.

Iako su slike Alana Kurdija, trogodišnjeg dječaka čije je mrtvo tijelo u rujnu 2015. isplivalo na obale Mugle u Turskoj, pokrenule izljeve empatije diljem svijeta, to nije puno pomoglo otklanjanju europskih strahova. Vjerojatnost priljeva izbjegličke populacije dovela je do rasta antiimigracijskog raspoloženja u mnogim zemljama te izazvala političke krize u vrhu vlasti, a ekstremno desne skupine prijetile su uspjehom na izborima.

U ožujku 2016. na internetskim stranicama Europskog vijeća objavljena je izjava u kojoj je s ponosom priopćeno da su EU i Turska “odlučili stati na kraj neregularnim migracijama i slomiti poslovni model krijumčara”, a migrantima je ponuđena “alternativa riskiranju vlastitih života”…

Pročitajte više u novom broju Nacionala…

Komentiraj