Milan Gutović, jedan od najpopularnijih beogradskih glumaca i komičara s područja nekadašnje federativne države, nakon 20-ak godina profesionalnog odsutnosti iz Zagreba, gostovat će 14. travnja u Maloj dvorani “Vatroslav Lisinski” sa svojim cabaretom. Bit će to prilika da jednu od najvećih zvijezda srpskog glumišta i Zagrepčani vide uživo, na predstavama koje nasmijavaju publiku do suza, satirično progovarajući o svakodnevnom životu, visokoj politici i raznim drugim aspektima ljudske zbilje.

Gutović se 1946. rodio u Beogradu. Diplomiravši glumu na tamošnjoj dramskoj akademiji, već je kao 21-godišnji mladić 1967. dobio stalni angažman u tadašnjem Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Bio je član prve postave najdugovječnije beogradske predstave “Buba u uhu” Georgesa Feydeaua, koja se igra od 1971. do danas s malim promjenama u glumačkoj podjeli, stekavši status kakav u Hrvatskoj imaju “Stilske vježbe” s Perom Kvrgićem i Lelom Margitić. Prvu televizijsku ulogu dobio je u TV filmu “Oh, dirljivo”, a partnerica mu je bila Neda Arnerić. Veliku popularnost stekao je ulogom u TV seriji “Diplomci”. Prva glavna filmska uloga pripala mu je u ratnoj komediji “Drugarčine” uz Bebu Lončar. Odigrao je glavnu ulogu i u urbanoj erotskoj komediji “Erogena zona”. No karijeru mu je obilježila uloga Piroćanca u popularnoj komediji “Tesna koža” iz 1982. (s Nikolom Simićem i Ružicom Sokić), koju je oblikovao po uzoru na zidara kojega je dobro poznavao, podrijetlom iz kraja oko Pirota, gradića na krajnjem jugoistoku Srbije uz granicu s Bugarskom, čijem je dijalektu svojstven hipertrofirano mekan izgovor glasa “ć”, što je govornicima standardnog hrvatskog, srpskog i sličnih jezika u ono vrijeme bio izrazito smiješan. Djelomice i zbog filmskog debija “Lepe Brene” (pravim imenom Fahrete Jahić, tada hiperpopularne pjevačice “od Vardara pa do Triglava”) ta je komedija imala vrlo veliku gledanost u kinima diljem tadašnje SFRJ pa su snimljena još četiri sequela. S tim urnebesno komičnim likom, dakako, opet u pirotskom idiomu Gutović je, ovaj put u glavnoj ulozi, do suza nasmijavao i TV publiku u seriji “Bela lađa”, i to nekoliko sezona. Još uvijek se reprizira na srbijanskoj javnoj televiziji. Za tu ulogu čak je i lani u Republici Makedoniji dobio nagradu kao najpopularniji televizijski glumac u cijeloj jugoistočnoj Europi.

Milan Gutović imao je svojedobno popriličan niz angažmana i u Hrvatskoj. Nastupio je u filmu “Ivan Goran Kovačić” uz partnericu Enu Begović, kojoj je to bila prva televizijska uloga. Glumio je i u TV drami “Tena” prema istoimenoj pripovijetki Josipa Kozarca redatelja Marija Fanellija. Na Splitskom ljetu 1977. glumio je u mladenačkoj drami Miroslava Krleže “Michelangelo Buonarroti” uz zvijezdu slovenskog glumišta Borisa Cavazzu i Branku Cvitković, tadašnju prvakinju HNK. Na filmskom festivalu u Puli osvojio je 1989. Zlatnu arenu za ulogu u zaboravljenoj srpskoj komediji “Poltron”, a partnerica mu je bila Mira Furlan. Uskoro počinje snimati sequel “Zone Zamfirove” (“Vrati se, Zone”), jednog od najgledanijih kostimiranih srpskih filmova, u kojem će glumiti svećenika.

Gutović za Nacional govori o svojim odnosima s medijima, ženama, političarima, kao i o manje poznatim pojedinostima iz svoje uspješne karijere.

  • Milan Gutović, jedan od najpopularnijih srpskih glumaca i komičara govori o svom životu i karijeri te komentira što misli o diplomatskim odnosima Hrvatske i Srbije
  • Poznat je po provokativnim izjavama i ćudljivoj naravi

 

NACIONAL: Što očekujete od skorašnjeg gostovanja u Zagrebu?

Ne očekujem ništa nakon čega bih mogao biti razočaran. A što se zagrebačke publike tiče, obećavam joj da neću biti lošiji nego što sam bio posljednji put kad su me gledali.

NACIONAL: U Hrvatskoj se malo zna da vam je Mia Begović bila partnerica u beogradskoj predstavi “Tko se boji Virginije Woolf?”. Zašto ju je zamijenila Danica Maksimović?

Mia Begović i ja imali smo glavne uloge Marthe i Georgea i prema ugovoru trebali smo odigrati izvjestan broj predstava. Za nastavak suradnje trebali smo potpisati novi ugovor. Ja znam zašto sam potpisao i drugi ugovor, ali zašto Mia Begović nije, a Danica Maksimović jest, uistinu ne znam.

NACIONAL: Nervira li vas kad ljudi od vas očekuju da ih samo zabavljate i pričate viceve? Taj problem imaju mnogi komičari, poput Branka Đurića Đure, koji je o tome nedavno govorio za Nacional.

Čim netko gleda televiziju, od njega možeš očekivati baš sve. Radio je omogućio da se gluposti samo čuju, a televizija da se mnoge gluposti ne samo čuju, nego i vide.

NACIONAL: Slažete li se s mišljenjem da su komičari u privatnom životu teške, šutljive i uglavnom neraspoložene osobe?

Često glumim u komedijama i zaista sam uvijek sam sa sobom. Na temelju tog dugog iskustva privatnog druženja sa samim sobom uvjeravam vas da, kad sam sam sa sobom, nisam ni šutljiv ni neraspoložen. Ne znam tko je mogao širiti takve izmišljotine o meni.

NACIONAL: Na glumačkoj sceni u Srbiji neki govore da ste vrlo osjetljivi i zahtjevni kad se radi o cijeni vaših angažmana. Je li točno da je vaš stav: “Nema honorara? Onda nema ni probe”.

Samo ste djelomično u pravu. Priznajem, ja jesam zahtjevan, a oni koji me plaćaju – osjetljivi su.

NACIONAL: Jeste li bili uzorno dijete i poslušan mamin sin?

Jesam. I sada bih bio uzoran i slušao da imam koga.

NACIONAL: Koliko je na vas tijekom odrastanja i sazrijevanja utjecao vaš otac?

Utjecaj mog oca bio je velik i značajan. Sad vidim da sam kao uzor u životu imao samo njega, iako sam prolazio kroz razne životne faze kad to nisam priznavao.

NACIONAL: Jeste li zahvaljujući ocu povjesničaru zavoljeli ozbiljnu literaturu i enciklopedije? Navodno i sami godinama stvarate neku vrstu enciklopedije?

Ne, prema enciklopedijama su me, kao u zbjeg, ubožnicu ili nužni smještaj, natjerali mnogi loši pisci. Dosadilo mi je stalno čitati iste dobre knjige, jer nove dobre knjige ne piše više nitko.

NACIONAL: Je li vam studij glume bio stresan ili ste svladali osnove zanata? Kažu da su najbolji glumci bili najlošiji studenti i obratno. Koliko je vaša generacija uspješna?

Od zanata na Akademiji nisam naučio ništa. To na neki način opravdava velik broj netalentiranih glumaca koji se bave profesurom jer, čak da su i dobri glumci, to ne bi koristilo studentima.

NACIONAL: Bili ste jedna od tzv.” Bojanovih beba”, glumaca koji su učili od velikog slovenskog redatelja Bojana Stupice kad je radio u Beograd. Jeste li glumili s njegovom suprugom Mirom Stupicom i njezinim bratom Borom Todorovićem?

Gospodin Bojan Stupica je došao nakon mene u Jugoslovensko dramsko pozorište. A ja sam usvojen kao njegova beba. Igrao sam u nekim njegovim komadima, ali priznajem da sam zaboravio kako je to izgledalo. Inače, na spomen pokojnog Bore Todorovića, samo jednom sam uskočio da ga zamijenim na sceni, na dan izvedbe.

Bilo je to u komadu “Lari Tompson” Dušana Kovačevića, koji je i bio razlog tom izletu u Zvezdara teatru. Iznenada se dogodilo da sam bio neophodan, a ja to volim i laska mi jer mi se to rijetko događa.

NACIONAL: Je li gluma za vas bila i put do lagodnog života, slave i žena?

Baš tako. Da sam bio profesor matematike ili elektrotehničar, o čemu sam razmišljao kao mladić, imao bih manje šansi i za lagodan život i za žene. Ako imaš sreće, lagodan život i žene su pleonazam.

NACIONAL: Godinama ste bili statusni simbol za žene i na listama najpoželjnijih glumaca bivše Jugoslavije. Koliko ste to koristili?

Koristio sam koliko sam znao i mogao. Do danas sam promijenio samo način udvaranja. Pošto sam ostario, više se ne udvaram jer me stid. Umjesto udvaranja, sada se podmećem da žena mene uzme, ako joj odgovaram.

NACIONAL: Izjavili ste “kako su sve nesreće u vašem životu nosile suknje”. Je li doista tako bilo?

Kada ne shvatiš kako se upotrebljava neki stroj, samo te sreća može spasiti od nezgode. Ženama prilazim kao amater, jer sam kao ljubavnik samouk. I nesreća je logičan ishod.

NACIONAL: Je li licemjerno da godinama izbjegavate intervjue, razgovore o privatnosti i fotografiranje s obitelji, a kada ste radili TV talk show “Oralno doba” sugovornike ste provocirali pitanjima o njihovoj intimi?

To je bio posao koji mi je teško padao baš zbog toga. Ne zanima me ničija privatnost, ali zadatak mi je bio da “brljam” po tuđim životnim pričama.

NACIONAL: Navodno je zbog toga vaš poziv odbio Zdravko Čolić, a folk zvijezda Jelena Karleuša ogorčeno je, iznervirana provokacijama, bacala po studiju vaše papire? Je li bilo još sočnih situacija?

Nije bilo više sočnih situacija. A čak ni te situacije koje ste naveli se nisu desile. Ali su zbog toga sočnije.

NACIONAL: Zašto ste u showu na Pinku TV-u nazivali žene ” sisovisama”, “sisotreskama”, “radodajkama”, ”ribama koje uvijek daju”? Je li to ipak bilo uvredljivo za ženski rod? Prozvale su vas brojne ženske udruge, feministice, ali i dio javnosti.

Pa mislim da to i nije uvredljivo, ako se uzmu u obzir ženske udruge i feministice.

NACIONAL: Na što ste ponosni u životu?

U svakom uspjehu postoji nešto prostačko i bahato. Poraz ljudima stoji puno prirodnije i ljepše. Poraz te tjera da život čitaš unazad, kako bi vidio gdje je nukleus greške koju si počinio da bi imao takvu sudbinu. Ponosan sam na svaki svoj poraz, poslije kojeg nisam reagirao optužujući za njega nekog drugog.

NACIONAL: U karijeri ste imali više predstava od kojih ste odustali, nego onih u kojima ste igrali?

Da. Kvaliteta života se sastoji od broja izgovorenih ” ne”, a ne od izgovorenih “da”. To bi vam i svaka prostitutka mogla reći.

NACIONAL: Mnogi kažu da ste skloni napuštanju projekata. Je li u vašoj naravi da kad stvari ne funkcioniraju smatrate kako je bolje napustiti brod ranije, nego doživjeti sudbinu Titanica?

Pitate me da li moji postupci u životu više podsjećaju na Titanic ili na štakora koji napušta brod koji tone? Priznajem, bliži mi je štakor.

NACIONAL: Jeste li doista teški i hiroviti, kako o vama pričaju?

Znate što, nekim ljudima sam strašno jednostavan. A drugima sam jednostavno strašan.

NACIONAL: Jeste li imali aferu s nekom partnericom? Igrali ste s najseksepilnijim glumicama s ovih prostora: Nedom Arnerić, Tanjom Bošković, Bebom Lončar, Mijom Begović, Sonjom Savić, Miljom Vujanović, Mirom Furlan…

Afere nisam zapamtio, ali ljubavi jesam. Ustvari, zaljubljivanje u partnericu je logično. Da sam redatelj, u interesu atmosfere u ekipi, smatrao bih to i nekom vrstom obaveze.

NACIONAL: Jedan ste od prvih srpskih umjetnika koji je na vrijeme shvatio da ne želi preživljavati s malom plaćom i honorarima koji uvijek kasne, pa ste postali poduzetnikom. Čime ste se sve bavili? Je li točno da ste bili i prijevoznik, da ste uzgajali gljive i koze?

Točno. Danas shvaćam da sam se tada više igrao, nego što sam radio. Dok sam bio mlađi, imao sam životni put u kažiprstu.Tamo gdje sam upirao kažiprst, pravio sam sebi put i tamo gdje ga nije bilo. Danas mene vodi i nosi put, a mom kažiprstu je mjesto u nosu.

NACIONAL: Danas je u modi retro i nostalgija za osamdesetima. Kako ste živjeli tih godina? Jeste li nostalgični?

Za mene nema drugih rajeva, osim onih izgubljenih. To je poznato. I zato nisam nostalgičan tip.

NACIONAL: Početkom devedesetih, kad je počeo rat, preselili ste se u Čentu. Koliko ste tamo živjeli i jeste li ikada pomišljali da se zauvijek ostavite glume?

Živio sam u Čenti nekoliko godina. Za razliku od nekih drugih faza u svom životu, sada se rado sjetim tog dijela života. A glumu nikad nisam želio napustiti. Jer to zanimanje nema odgovornosti i ne iziskuje moj napor. Možda traži napor od gledatelja, ali od mene ne.

NACIONAL: Godinama nastupate u cabaretima. Jesu li oni uvijek odraz i vašeg stava?Mogu li biti uvredljivi i nezgodni za one kojih se dotiču?

Bilo koja satira je nekorektna prema vlasti. Ali kada vlast prestane biti vlast, nema ni satire u kojoj je njena uloga glavna. To je računica koju i ljudi na vlasti shvaćaju.

NACIONAL: Imali ste prvi privatni cabaret u Srbiji. Koje teme ste komentirali sa scene? Je li točno da baš nikad ne improvizirate?

Bavio sam se samo i isključivo jednom temom: politikom. Improvizirao bih na sceni da znam. Ali, ne znam.

NACIONAL: Što se događa kad publika ne reagira na vaš humor na pozornici? Jeste li na mjestima kad ste očekivali urnebesni smijeh doživjeli muk?

Doživio sam takve situacije. Tada bih optužio publiku da je glupa i neduhovita.

NACIONAL: Izrugujete li se aktualnoj srpskoj vlasti? Jesu li vam teme osobe poput Ivice Dačića, Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića?

Humor i sprdnju ne radim ja, nego oni. Ja samo denunciram mehanizme njihova vladanja i ponašanja.To je neodoljivo i za publiku i za njih. Samo na različite načine.

NACIONAL: Je li bi vam bilo zanimljivo komentirati ili imitirati hrvatskog premijera Zorana Milanovića, potencijalnog premijera Tomislava Karamarka i predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović?

Ne znam ništa o njima. Mnogo smo se udaljili kao narodi. Što je dobro, jer bi se opet tukli!

NACIONAL: Izjavili ste da ste ateist u politici. Što to znači?

Znači da ne vjerujem ni u jednu vrstu političke hipnoze koja bi me dovela u situaciju da se derem na ulici. To mislim iz ovog položaja, a mislio bih tako i da sam ministar. Samo što bih tada lagao kada biste me to pitali.

NACIONAL: Čini se da srpski mediji od prvog dana simpatiziraju novu hrvatsku predsjednicu. Kako ste je vi doživjeli?

Nisam imao priliku doživjeti gospođu Grabar-Kitarović.

NACIONAL: Jesu li se neki političari uvrijedili zbog vaših komentara u kazalištu?

Ne. Oni znaju da sam džentlmen i nikoga ne vrijeđam slučajno.

NACIONAL: Što mislite o političarima s ovih prostora? Jesu li oni najveće zvijezde, ali i najveći uzrok svih naših briga?

Teorija kaže da se svijet dijeli na one koji ratuju i ubijaju, to su vojnici, na one koji prave ratove i neslogu, to su političari, te na one koji hrane i jedne i druge. Svi, dakle, radimo svoj posao.

NACIONAL: Kako vam danas izgleda bivša Jugoslavija, svojevrsna preteča Europske unije?

Nisam ljubitelj ni poštovatelj unija. Najbolja unija je samoća. Kada se u samoći posvađaš, ubiješ sebe. A u uniji ubijaš druge. Bivša Jugoslavija je sada smiješna s ovim duhovitim granicama i politikama za jednokratnu upotrebu.

NACIONAL: Publika iz bivše Jugoslavije najviše vas pamti po ulozi Šojića iz filma “Tesna koža”. Jesu li čuli da ste takvim trivijalnim ulogama naštetili dignitetu profesije i upropastili ukus naroda?

Tehnički je neizvodivo upropastiti ukus naroda koji on nikad nije ni imao.

NACIONAL: Kako doživljavate da je sve više vaših kolega preminulo, poput Ružice Sokić, Zlate Petković, Bore Todorovića, Borisa Buzančića i Ane Karić ?

To doživljavam kao prirodan proces. Ja, recimo, nikada neću umrijeti. Bit ću “nenadoknadiv gubitak za našu kulturu”!

NACIONAL: Novac za kulturu uvijek je bio problem. Kad će napokon biti bolje?

Nemamo problema s novcem za kulturu, nego imamo stalan problem s kulturom uopće.

Ipak se sad kajem što sam je i ja upropastio s likom Šojića. Ali nazad se ne može.

Komentiraj

FOTO:Aleksandar Koković , Press RTS
PODIJELI
Novinar, televizijski autor, scenarist i producent. S dugogodišnjim iskustvom u tisku, na televiziji, radiju, filmu, portalima u Hrvatskoj i regiji... U Nacionalu na funkciji novinara, specijaliziran za ekskluzivne teme iz kulture i medija.