Drijade su šumske vile koje prema predaji imaju donji dio tijela kozji, a gornji ljudski ženski. Navodno lete među krošnjama drveća, a koliko postoji vrsta drveća u šumi, toliko postoji vrsta drijada. One su besmrtne, osim jedne, a to je hrastova drijada. Kad se posiječe hrast, ubije se i drijada.

Međutim, postoje ljudi koji su uspjeli pronaći zajednički suživot s drijadama poput Hele Liverić. Vlasnica farme Drijade u Istri koja smatra da su drijade čuvarice šuma, baš kao što koze svojim djelovanjem na vegetaciju i tlo drže šume zelenima i čistima i tako privlače razne biljke i životinje.

A koliko je u pravu govori činjenica da se na farmi Drijade, koju je bez ikakvog predznanja o vođenju farme pokrenula prije 15 godina, danas nalazi stotinjak koza s pedeset jarića, dvadeset ovaca i janjadi, dva konja, jedan magarac, tri vijetnamske svinje, stotinjak kokica, dvije purice, pet radnih pasa i devet mačaka.

Hela Liverić, vlasnica farme Drijade u zaseoku Juršeti kraj istarskog sela Šumber, s partnericom Ginom koja joj pomaže u poslu s kozama. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Kažu da je prvi dojam najvažniji, a prvi dojam dolaska na farmu Drijade u istarskom selu Šumberi, zaseok Juršeti, takav je da vas prvo zapljusne ogromna količina ljubavi koju će vam iskazati životinje već u prvom kontaktu.

Poput dolaska na tulum na kojem vas svi poznaju i svi se vesele vašem dolasku i zajedničkom provodu. Upravo je s takvim ciljem nekadašnja primalja Hela Liverić odlučila 2009. svoj život potpuno posvetiti prirodi i životu sa životinjama i ostvariti svoj san iz djetinjstva te je registrirala OPG i na zemlji od none i nonića pokrenula farmu koza.

“Završila sam medicinsku školu za primalje, ali od kada se bavim poljoprivredom završila sam i razne tečajeve kao što su permakultura, biouzgoj, biodinamika i sirarsko-mljekarski tečaj. Radila sam kao primalja, kao medicinska sestra, najčešće u njezi starijih osoba.

Potom sam se bavila poljoprivredom i edukacijom u Eko centru Mavrović”, ispričala nam je vlasnica farme i dodala da je prvo iskustvo stekla u Eko centru našeg poznatog boksača Željka Mavrovića, što je utjecalo na njezin budući život jer je kroz praksu spoznala što je život u prirodi te je prvi put ostvarila želju za bavljenjem poljoprivredom.

Zarada od prodaje kozjeg sira, kozje skute, kozje sirutke te kozjeg i konjskog gnoja ulaže se u napredak farme i osnovne potrepštine za život. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Ne bi to bilo čudno da Hela ne dolazi iz gradske riječke obitelji koja se nije bavila poljoprivredom. Štoviše, Helin brat je poznati glumac Edvin Liverić i njezina velika podrška nakon što je odlučila ostaviti svoj dotadašnji život i posvetiti se poljoprivredi, odnosno uzgoju koza, proizvodnji i prodaji kozjeg sira i vođenju farme. „Moja obitelj se prvo čudila, ali kad su vidjeli da sam ozbiljna u svom naumu, potpuno su me podržali.

Mi smo gradska obitelj i naši se unazad dvije generacije nisu bavili poljoprivredom, pa je to bilo neobično jer naprosto nisu znali kako mi pomoći u praktičnom smislu. Edvin je uvijek bio moja velika podrška, negdje u njemu čuči iskonski poljoprivrednik, pa je lijepo vidjeti kako to zaiskri u njemu kad dođe na farmu, a dolazi nam često“, ispričala nam je Hela Liverić koju smo pitali i zašto je odlučila da će uzgajati koze.

“Koze su mi po svom karakteru bliske, imaju dozu nepokorenosti i divljine. Naprosto imaju svoje ‘ja’, uz to teren na kojem se nalazimo je savršen za kozarstvo, pa sam slušala što priroda govori”, rekla je.

‘Naše koze žive do svog prirodnog kraja, na farmi uvijek ima oko 30 posto starih i bolesnih životinja. Do kraja se brinemo za njih, liječimo ih i njegujemo…’

Počela je s 25 koza koje je kupila od uzgajivača iz Slavonije, od prijatelja koji se tada bavio ekološkim uzgojem. Zaljubila se u njegove koze, pasmine francuska alpska koza koje su vrlo otporne i prilagodljive i daju puno mlijeka. Danas na farmi Drijade žive koze pasmine francuska alpska koza, švicarska sanska koza te križanci tih dviju pasmina, a imaju i pet mini kozica.

Budući da su njezini porijeklom iz tog kraja, a i sama je kao dijete jako puno boravila u tom dijelu Istre, starosjedioci sela je dobro poznaju i s njima ima skladne odnose, pomažu se i podržavaju, što je važno za život na farmi. Pitali smo je i kako izgleda njezin prosječan dan.

“Niti jedan dan na farmi nije isti. Sa životinjama je život dinamičan jer treba uslužiti njihove životne potrebe, ali one imaju i svoje emotivne zahtjeve. Posao je fizički naporan jer je tu hranjenje, izlasci na ispaše, mužnja, prerada mlijeka, a tu je i vrlo zahtjevna sezona košnje i pripreme sijena za zimski dio godine. No osim težine posla, tu je i onaj slatki dio, a to su komunikacija i maženje sa svim tim prekrasnim bićima koji čine život na farmi prekrasnim. Na farmi je jako teško, ali i jako lijepo”, rekla je.

Hela i Gina na farmi imaju i pet radnih pasa i devet mačaka, ali i dvadeset ovaca i janjadi, dva konja, jednog magarca, tri vijetnamske svinje, stotinjak kokica, dvije purice…. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Na farmi Drijade živi sa svojom partnericom Ginom koja joj pomaže uz svoj posao koliko god može. Veliku pomoć ima i od oca Davora koji je od početka farme pomagao i bio joj je velika podrška. Na farmu povremeno dolazi i farmerica Sanja i njen pas Šumi, ponekad imaju i volontere koji spoje ugodno s korisnim, a često im dolaze i prijatelji koji vole pomoći. No ova farma poznata je po tome jer kozama pristupa i odgaja ih kao da su dio obitelji, pa smo je zamolili da nam ispriča kako uzgaja koze i ostale životinje.

“Mi našim životinjama pristupamo otvorena srca jer su one emotivna bića i zaslužuju poštovanje. Kako bi imale sretan život, treba im osim puno slobode i puno ljubavi, pa su naše životinje izrazito mirne i možemo s njima uživati u njihovoj slobodi i kretanju u prirodi. Naše koze žive svoj život do svog prirodnog kraja, na farmi uvijek ima oko 30 posto starih i bolesnih životinja, baš kao što ima i ljudsko društvo. Do kraja se brinemo za njih, liječimo ih i njegujemo pa su i veliki trošak, no taj trošak one pokrivaju u mlijeku koje su dale”, rekla je.

Sa životinjama imaju familijarni odnos i žive s njima u miru i slozi i kako je naglasila, život životinjama i njima je lijep i miran te dodala: “Emotivno ulaganje u odnosu s bilo kojim živim bićem je dobitak za obje strane”.

Želja im je povećati stado koza i nabaviti kravice i alpake te pribaviti bolju mehanizaciju kako bi si olakšale teške fizičke poslove

Što se tiče poslovanja i održivosti farme, naglasila je da o farmi ne može govoriti kao o biznisu jer je ona njihov stil života i dom. Sve što zarade ulažu u napredak farme i osnovne potrepštine dovoljne za život velike i sretne obitelji. Zaradu ostvaruju prodajom kozjeg sira, kozje skute, kozje sirutke te kozjeg i konjskog gnoja.

“Naše proizvode prodajemo na farmi i uz kupnju proizvoda naši kupci se mogu upoznati s našim životinjama i načinom našeg rada. Kupce i goste primamo uz prethodnu najavu, a kontakti i sve informacije mogu se pronaći na našim društvenim mrežama”, rekla je.

Želja im je povećati stado koza i nabaviti kravice i alpake te pribaviti bolju mehanizaciju kako bi olakšale teške fizičke poslove. I koliko god bilo teško, vlasnica farme Drijade Hela Liverić, koja se upustila u ovu specifičnu životnu avanturu, ipak žali zbog jedne stvari: “Jedino mi je žao to da s farmom nisam počela puno ranije. Nikada nisam bila sretnija i ispunjenija”.

Fotograf Saša Zinaja uvjerio se da su koze izrazito druželjubive i znatiželjne životinje koje vole brstiti sve na što naiđu pa su tako tijekom snimanja pokušale ‘pojesti’ i njega i foto-opremu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO