Dvodnevni međunarodni znanstveni simpozij “Granice: razdvajanje, tranzicija i zajedništvo”, koji se u ponedjeljak održao u Zagrebu u organizaciji EUNIC mreže i Instituta za migracije i narodnosti, a u utorak je planiran njegov nastavak u Rijeci, okupio je oko te teme 25 stručnjaka iz sedam europskih država.

Temelji Europske unije ozbiljno su uzdrmani negativnim odnosom zemalja Srednje i Istočne Europe prema migrantima i EU gubi autoritet zbog nemogućnosti da nametne svoju politiku suverenim europskim državama, kazala je uvodno francuska politologinja Catherine Withold de Wenden.

Mobilnost u svijetu udvostručila se od 2000. godine i umjesto prolazne postala strukturna pojava, kazala je stručnjakinja za migracije iz Nacionalnog centra za znanstvena istraživanja Sciences Po iz Pariza, te naglasila da su prošle godine migranti u svoje zemlje poslali 420 milijardi dolara. Prisilne migracije najviše su vezane za Afganistan, koji je napustilo šest milijuna ljudi, i Siriju koju je napustilo pet milijuna ljudi. Četiri milijuna ih čeka u Turskoj da krene na zapad, a u posljednjih 20 godina 30 tisuća ljudi izgubilo je živote na Mediteranu dovodeći u pitanje europsku migracijsku politiku, kazala je Catherine Withold de Wenden.

Nikitović: Ekstremna populacija ne poznaje granice

Na prostorima bivše Jugoslavije naglašava se važnost granica, pa i u jeziku kojeg svi razumiju, dok na području vrlo porazne depopulacijske stvarnosti te granice ne postoje, kazao je Vladimir Nikitović s Instituta društvenih nauka iz Beograda i dodao da je druga populacijska tranzicija snažno zahvatila zemlje Srednje i Istočne Europe, te da je na prostoru bivše Jugoslavije dobila ekstremne oblike, čak i svjetskim razmjerima.

Populacijski vrhunac zemlje bivše države dosegnule su 1991. u vrijeme raspada SFRJ i nema nikakve šanse da on ponovi. U njega je najprije ušla Slovenija i već se počela se oporavljati, a najkasnije Kosovo i njega će depopulacija najviše u budućnosti opterećivati, kazao je Nikitović.

Josipovič: Očekujem da će arbitraža za Piranski zaljev zadovoljiti obje strane

Damir Josipovič iz Instituta za narodnosna pitanja iz Ljubljane analizirao je povijest nastanka granica između Hrvatske i Slovenije, te istaknuo da je granica dugo poznata i stabilna, dok se mjesta dva neriješena pitanja, Piranski zaljev i granica na Muri, pojavljuju kao granice tek sredinom prošlog stoljeća. Izrazio je očekivanja da će rješenje arbitraže Piranskog zaljeva nastojati zadovoljiti obje strane, a ne kako slovenski mediji izražavaju očekivanja koja će ići u prilog Sloveniji.

Slovenija se, kaže Josipovič, dobro uklapa u aktualne probleme tako što je “izbjegličku krizu” iskoristila da utvrdi svoje granice. Za te potrebe je nabavila veliku količinu žice iz Mađarske i dobro je platila, ali je problem ograditi tu granicu jer na oko 250 kilometara zračne linije dođe 650 kilometara katastarske granice. Sad se odlučila na podizanje zidova, a žicu je prodala Makedoniji, kazao je Josipovič uz objašnjenje da ove zemlje i dalje “vazalski obavljaju poslove za velika carstva”.

Mlinarić i Gregurović: Jedno su države, drugo ljudi

Dubravka Mlinarić i Snježana Gregurović s Instituta za migracije i narodnosti u Zagrebu analizirale su hrvatska iskustva oblikovanja granica na periferiji Europe, te istaknule da je područje Hrvatske nekada nazivano predziđem kršćanstva, a da se danas to isto otprilike poklapa s pojmom “Europa tvrđava” i Schengenski sporazum.

Potvrdile su u znanosti korišteni termin “liberalni paradoks”, koji ističe da se unatoč restrikcijama koje granice postavljaju, uvijek nađe načina za komunikaciju. Nekada su tzv. transhumantno stočarstva – sezonske migracije stoke između mora i planina u sladu s izdašnosti pašnjaka – Mleci i Otomansko carstvo omogućavali bez obzira na ratove, a i danas se preko granica omogućuje promet roba, ali otežava protok ljudi, kazale su.

Ljudi uvijek uz granicu nađu načina da surađuju i izigravaju zabrane, kazale su Mlinarić i Gregurović te navele primjer postupanja prema izbjeglicama u Europskoj uniji. Taj se problem može promatrati na tri razine – na razini EU je uspješan, gdje je postignut dogovor o preraspodjeli izbjeglica, na srednjoj razini, odnosno na razini pojedinačnih država ta se politika slabo provodi, te na najnižoj, na mikro razini uz granicu, gdje ljudi kao u Lampedusi ili u Slavoniji naprosto prihvaćaju izbjeglice, zbrinjavaju ih, kuhaju im i postupaju s njima ljudski.

RemenyMađarska politizacija južnih granica

Politički geograf sa Sveučilište u Pečuhu Peter Remeny istaknuo je da je južna granica Mađarske politički resurs kojim se mobilizira javnost, jer je u svijesti prosječnog Mađara ostalo sjećanje na otomansku opasnost s juga, koju sada vlast rasplamsava.

Unatoč liberalizaciji i otvaranju mađarskih granica nakon pada Berlinskog zida, pojavom migranata 2015. oživjela je slika opasnosti od muslimana, pa danas 71 posto Mađara smatra da su južne granice bedem Europe koja nije svjesna opasnosti i koja se ne zna obraniti, kazao je.

To koriste sve velike stranke, pa i oporbene stranke koje ne misle tako zbog glasača su vrlo oprezne u izražavanju toga problema, rekao je Remeny. Akademska zajednica temelji svoje stavove na znanstvenim činjenicama i, primjerice, podržava Srednjoeuropsko sveučilište koje je u Budimpešti 1991. osnovao američki multimilijarder George Soros, a koje sada vlasti pokušavaju ugasiti. U ovom trenutku, dodaje, u tome se polako prelazi granica i za nekoliko mjeseci oko toga bi stvari trebale biti mnogo jasnije.

Gradvohl: Izgradnja nove elite i moralna kriza

Francuski povjesničar sa Sveučilišta u Lorrainei Paul Gradvohl vrlo se kritički odredio prema tretmanu mađarskih granica i politike koja stoji iz njih, kazavši da mađarska politika koristi strah od opsade. a terorističke napade po Europi povezuje s migrantima. Vrlo je opasno izjednačavati migracije i terorizam, kazao je Gradvohl i napomenuo da Mađarska time nameće Europskoj uniji etnički koncept prava na putovanje.

Sasvim obrnuto, sama Mađarska s muslimanima nema nikakvih problema, ni sada sa zanemarivim brojem njih po svojim naseljima, niti u povijesti kad su Mađari primili na desetine Čečena, istaknuo je Gradvohl.

On je mađarsko držanje opisao kao vrstu moralne krize, jer nitko od migranata ondje nije imao namjeru ostati, što je problem za “superioran narod”, a što su i Francuzi imali u svojoj povijesti.

Tako se u Europi jedino ponašaju Mađarska i Poljska, gdje su također, što je apsurdno, u Gdanjsku proglasili muslimane prijetnjom, pa su to jedine dvije katoličke crkve u Europi koje ne slušaju papu Franju u njegovom stavu prema migrantima, poručio je Gradvohl. Ponudio je objašnjenje da je u pitanju izgradnja nove elite, u čiju svrhu države potplaćuju crkvu znatnim svotama novca, kao što je bio i slučaj generala Franca u Španjolskoj.

Takav stav u Mađarskoj ima i Pravoslavna crkva, ali drukčije se odnose manje protestantske i luteranske crkve, kao i dio organizacija civilnog društva, ali, ocijenio je Gradvohl, one ne mogu zamijeniti poslove i uloge političara.

Komentiraj

FOTO:HINA / Nemanja JOVANOVIĆ / TANJUG
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.