PREDSJEDNIK SPLITSKOG HAJDUKA MARIN BRBIĆ u Splitu i Dalmaciji uživa gotovo nepodijeljenu podršku javnosti zbog svoje uloge u stabiliziranju tog nogometnog kluba koji se tijekom proteklog razdoblja uspio financijski oporaviti

Predsjednik splitskog Hajduka Marin Brbić prošlog tjedna dobio je povjerenje Nadzornog odbora i novi trogodišnji mandat na čelu ovog kluba koji je tijekom proteklog razdoblja uspio financijski stabilizirati i izvući iz ponora potpuno izvjesnog stečaja. Brbić u Splitu i Dalmaciji uživa gotovo nepodijeljenu podršku javnosti zbog svoje uloge u spašavanju tog nogometnog kluba, ali i zbog toga što se već godinama nalazi u prvim redovima borbe za pošteniji i pravedniji hrvatski nogomet. Čini se da je već sasvim očita okupacija ovog sporta od Zdravka Mamića i njegovih suradnika na jugu Hrvatske proizvela vrlo snažan kontraefekt, pa su Hajduk i nogomet postali i vrlo važno pitanje u predizbornoj kampanji. Tomislav Karamarko i HDZ žrtvovali su svoja dva člana Izvršnog odbora HNS-a, Antu Kulušića i Alojzija Šuprahu – jednoga su izostavili s izborne liste, a drugom su poslali indirektni signal da se ukloni s mjesta predsjednika Županijskog nogometnog saveza u Splitu – nastojeći se po svemu sudeći tako dodvoriti bijesnim i frustriranim navijačima Hajduka. SDP preko ministara Gordana Marasa, Ante Kotromanovića i Ranka Ostojića gotovo otvoreno poručuje da se Mamićevoj vladavini konačno bliži kraj, podršku Torcidi dao je i Božo Petrov te niz manjih stranaka.

U svemu tome Brbić nastoji ostati po strani, držeći se strogo principa da je Hajduk depolitiziran klub u kojemu političari jednostavno nemaju što raditi. Takvo razmišljanje uvedeno je nakon što su navijači koncem 2011. praktički preuzeli Hajduk i izborili pravo biranja nadzornog odbora, u trenutku kada su nagomilani dugovi dosegli gotovo 110 milijuna kuna i prijetili potpunim bankrotom kluba. Posljednje tri godine, naslijedivši Hrvoja Maleša koji se povukao nakon epizode u kojoj je kao USKOK-ov doušnik razotkrio kriminal među hrvatskim nogometnim sucima, Brbić je kao predsjednik Hajduka uspio smanjiti dugove na otprilike 40 milijuna kuna, što je već danas višestruko manje u odnosu na kreditna zaduženja Rijeke i, posebno, Dinama. U razgovoru za Nacional on je pojasnio da će istekom 2015. praktički završiti faza konsolidacije i da 2016. označava početak stvaranja novog Hajduka na zdravim temeljima.

BROJKE MU GOVORE U PRILOG: dok je prije tri godine splitski klub morao prodati igrače u vrijednosti preko 45 milijuna kuna godišnje samo da bi pokrio svoje osnovne troškove, taj iznos se postupno smanjivao i u 2015. iznosio je samo 11 milijuna kuna. Već sljedeće godine planira se da Hajduk postane potpuno “samoodrživ” i neće ovisiti o transferima, ali ni o bilo kakvim donacijama javnog novca – što je za hrvatske prilike potpuno revolucionarna situacija. Klub danas ima oko sedam tisuća pretplatnika, 15 tisuća članova, veći broj gledatelja i veće marketinške prihode od svih svojih konkurenata, a možda i od većine njih zajedno – a pojavila se i nadarena generacija mladih igrača s kvalitetnim pojačanjima koje je trener Damir Burić posložio u respektabilnu, iako ne još posve iskusnu momčad. Trenutno se nalaze pri vrhu ljestvice, bili su prošli tjedan na prvom mjestu, a nakon poraza od Rijeke prošle nedjelje ostali su i dalje drugi, iznad zagrebačkog Dinama, što je u postojećoj ligi s iznimnim brojem sudačkih “previda” također pothvat vrijedan respekta. Brbić je objavio da “Hajduk mora biti dosta bolji od drugih da bi bio prvak’, ali unatoč tome ne skriva ambicije.

“DA, ŽELIMO BITI PRVI. Već je proteklo više od trećine prvenstva i dobro se držimo, imamo snage, iako ne treba stvarati euforiju ili pritisak. Naš trener uvijek naglašava da idemo utakmicu za utakmicom i toga se i ja držim”, kaže predsjednik Hajduka. On ne želi provocirati vrhušku Hrvatskog nogometnog saveza, svjestan da ondje samo čekaju nediplomatski korak kako bi i njemu i klubu odrezali sankcije – Hajduk je uvjerljivo najkažnjavaniji klub lige – no unatoč tome ne može ne spomenuti nedavne pogreške suca Bruna Marića u korist Dinama i na štetu Hajduka.

“Kakav će rezultat biti na kraju prvenstva, to zbilja ne ovisi samo o nama. Događaju se čudne sudačke odluke i toga se jako bojimo: baš nedavna utakmica s Dinamom pokazala je što se može događati, a najtragičnije od svega toga je to da je taj sudac dobio zadovoljavajuću ocjenu i već nakon tri tjedna nastavlja suditi. Šalje se otvorena poruka da se ništa neće dogoditi onome tko tako odsudi. Oni imaju infrastrukturu, dakle sve organe HNS-a, pa i šire”, govori Brbić.

• ‘DA, ŽELIMO BITI PRVI. Već je proteklo više od trećine prvenstva i dobro se držimo, imamo snage, iako ne treba stvarati euforiju ili pritisak’, kaže predsjednik Hajduka

U već višegodišnjem ratu s HNS-om, u kojemu Hajduk nema čak ni pravo glasa i može samo s distance promatrati što se odlučuje, u svibnju ove godine navodno je trebalo doći do primirja. Delegacija HNS-a posjetila je Split i saslušala zahtjeve, između ostalog i oko sudačke organizacije, disciplinskih i ostalih komisija HNS-a te izbacivanja iz lige kluba Lokomotiva kao nevješto prikrivene, a po mnogima evidentne Mamićeve filijale, no od tada se apsolutno ništa nije dogodilo.

“Ne samo da problemi nisu riješeni, nego nikakva komunikacija od tada ni ne postoji. Dva puta sam im i službeno pisao, pa se nisu udostojili ni odgovoriti. Ta gospoda iz HNS-a su očito sami sebi dostatni, jednostavno ne mogu razumjeti da ne shvaćaju kako je Hajduk važan dio hrvatskog nogometa. Oni ne žele vidjeti da svojim potezima uništavaju hrvatski nogomet – uostalom, svjedoci smo i problema oko reprezentacije. To je tužno i tragično”, govori Brbić. On se ne želi upuštati u političke rasprave, iako je svjestan da je politika barem indirektno oko njega. S jedne strane HDZ otvoreno vlada HNS-om, s druge SDP-ovi ministri poput Borisa Lalovca i Arsena Bauka dosta često sjede u Hajdukovoj svečanoj loži.

“DA, SJEDE, ALI JEDNAKO KAO ŠTO MJESTO U PRVOM REDU imaju župan Zlatko Ževrnja, gradonačelnik ili bilo koji dužnosnik. Teško mi je bilo što konkretno komentirati: ne mislim da je politika direktno uključena u nogomet i ne vjerujem da glavni političari direktno naređuju što se treba raditi, ali činjenica je da je jedanaest od sedamnaest članova Izvršnog odbora HNS-a u HDZ-u. To je jednostavno nekompatibilno i moralo bi se raščistiti, kao sada s Kulušićem. Ili slučaj gospodina Šuprahe: smatramo da on već dugo vemena loše radi svoj posao i morao bi otići, a uostalom ima i prvostupanjsku osudu zbog fizičkog napada na mene i po Zakonu o sportu ne bi smio imati funkcije u nogometu. Zakon će se valjda poštovati, barem se nadam da živimo u takvoj državi, u suprotnom nemamo ništa osim anarhije”, rekao je Brbić.

Upravo je Šuprahi nakon prošlogodišnjeg fizičkog napada na predsjednika Hajduka zabranjen ulaz u svečanu ložu Poljuda, kao i Mamiću nakon što je prije dvije godine ondje izazvao incident. Sve se to gleda pod povećalom, posebno u predizbornoj kampanji.

“Hajduk je uvijek bio meta političarima i očito će tako ostati. Nama je važno da je klub potpuno depolitiziran i da se nikada u posljednje četiri godine nije dogodio ni pokušaj miješanja u naše unutarnje stvari, ni s državne ni s lokalne razine – osim u onom trenutku kada je gradonačelnik Željko Kerum doslovno upao u klub i tražio naše ostavke, što smo odbili napraviti. Što se mene tiče, legitimno je da političari nastoje skupiti poene i to je njihova borba: drago mi je da je Hajduk podržao Božo Petrov, da je pomoć obećao Tomislav Karamarko… Iako nama ne treba apsolutno nikakva pomoć osim da se stvore ravnopravni uvjeti o pošten sustav i u HNS-u i u ostalim klubovima, pa čak i u nižim ligama. Vjerujte, i tamo ima ogromnih problema. Ali ne, to jasno govorim: Hajduk ne želi politiku u svoju butigu!”, jasno je rekao Brbić.

Iako to ne želi priznati, današnjeg predsjednika Hajduka vrlo su teško pogodile optužbe i spinovi plasirani tijekom prošlogodišnjih masovnih prosvjeda u Splitu, kada je jedan dio medija, lako moguće bliskih Zdravku Mamiću, ali čak i Glas Koncila, plasirao tvrdnju da “Hajduk vode orjunaši, Jugoslaveni i slično”. Brbić je dragovoljac Domovinskog rata još od lipnja 1991. i u 156. brigadi proveo je pune dvije godine, da bi nakon kraćeg prekida bio ponovno unovačen u akciji Oluja. Nakon rata zaposlio se u turizmu, postao direktor hotela u rodnim Tučepima, a potom i član uprave velike hotelijerske tvrtke Bluesun. U Hajduk je došao preko natječaja, iako je jasno da je bio u dobrim odnosima s vlasnikom Bluesuna i tadašnjim “krupnim malim” dioničarom kluba Jakom Andabakom. Kaže da nije bio njegov “igrač”, jednako kao što nema razloga ni povlađivati Tomislavu Mamiću, najvećem dalmatinskom trgovcu (vlasniku lanca Tommy) koji je u međuvremenu kupio značajan broj dionica i ima najveći udjel nakon većinskog vlasnika, Grada Splita.

• ‘GOSPODA IZ HNS-a su očito sami sebi dostatni, jednostavno ne mogu razumjeti da ne shvaćaju kako je Hajduk iznimno važan dio hrvatskog nogometa’

“NJEGOVO ULAGANJE MI NIJE SPORNO, dapače, jaki partner s preko 20 posto udjela može biti dobra podrška u dnevnoj operativi, ali gospodin Mamić jasno je objavio da nema interesa preuzeti većinski paket i da je spreman ovjeriti svoju izjavu pod punom odgovornosti. Osobno smatram da je koncept ‘narodnog kluba’ idealan za Hajduk i tu nemam apsolutno nikakve dvojbe: navijači su oni koji su spasili klub, zaista mu žele pomoći bez fige u džepu i nikada neće imati skrivenih namjera. Koncept ‘Našeg Hajduka’ ima budućnost i dugoročno će se sigurno pokazati još uspješnijim, čak i u odnosu na neke klubove koji su danas privatizirani’, objašnjava Brbić.

Dužnost na kojoj se danas nalazi, a koju je i poznati pisac i novinar Miljenko Smoje označio važnijom od funkcije gradonačelnika Splita, opisao je kao vrlo stresnu i napornu, ali mu predstavlja čast s kojom se malo toga može mjeriti. Pogotovo ako se obavlja časno i pošteno: Brbić je naslijedio upravljačke garniture koje su se po političkoj liniji smjenjivale kao na traci, usput gomilajući dugove i srozavajući Hajdukov moralni i sportski integritet. Trebalo je dosta umješnosti kako bi se trendovi potpuno okrenuli, i to u doba velike recesije i pada kupovne moći.

Nekadašnje velike političke sponzore zamijenili su deseci manjih koji su pronašli svoj interes u vezivanju uz Hajdukov brend, pa su samo prihodi od marketinga i sponzorstava već narasli na za hrvatske prilike impresivnih četrdesetak milijuna kuna godišnje. Od preko stotinu sudskih sporova i tužbi u tri godine riješeni su svi osim dva predmeta, a od kluba koji doslovno nije imao nijedno računalo – a kamoli godišnji budžet – nastala je ozbiljna tvrtka koja svoja poslovna izvješća potpuno transparentno objavljuje svaka tri mjeseca. Dakako, veliku ulogu u tome imaju upravo navijači koji su od početka inzistirali na uvođenju kodeksa upravljanja, stručnosti i strogom poštivanju zakona.

Ne tako davno, prije samo nekoliko godina, na Poljudu su isključivali struju zbog neplaćenih računa, a na samom početku Brbićeva mandata UEFA je zbog dugova Hajduku zabranila čak i odigravanje prijateljskih utakmica.

“SPAŠAVANJE KLUBA I BORBA ZA GOLI OPSTANAK su iza nas, više ne strepimo. Sada nam slijedi druga faza, razvojni put u kojemu ćemo se značajno posvetiti sportskom segmentu i gradnji momčadi, ali i izgradnji infrastrukture. Trenutno smo u procesu razrade idejnog rješenja novog kampa koji nam je apsolutno potreban i koji bi po grubim procjenama mogao stajati i do 20 milijuna eura. Očekujemo pomoć Grada Splita, možda i HNS-a kada se ljudi ondje promijene i situacija postane normalna. Naravno, u tome će sudjelovati i klub sredstvima od prodaje igrača, kada sljedeće godine njegovo poslovanje postane samodostatno. Već smo objavili da u tom slučaju sav višak prihoda od transfera odlazi ili na kupnju igrača, ili na infrastrukturu. Ali nikada, više nikada nećemo dozvoliti da Hajduk troši više nego što zarađuje”, zaključio je Brbić.

U jeku zanimljive utrke za naslov prvaka Hrvatske nije izrekao čuvenu rečenicu zapisanu u Hajdukovoj povijesti, citat legendarnog Tomislava Ivića koji je 1976. tadašnjem Nogometnom savezu Jugoslavije poručio: “Bit ćemo prvaci ako nam dopuste.”

Nije je izrekao jer se boji sankcija HNS-a, iako trenutna situacija opasno podsjeća upravo na tadašnje okolnosti. No treba kazati da Hajduk te godine doista nije bio prvak Jugoslavije, zahvaljujući već čuvenom sucu Maksimoviću koji je posljednju utakmicu prvenstva u Ljubljani produljio doslovno dok tada povlašteni Partizan nije zabio gol… U današnje vrijeme, za osvajanje titule nacionalnog nogometnog prvaka ipak će, osim ravnopravnih natjecateljskih uvjeta, Hajduk morati imati i više uspjeha u ključnim utakmicama. Morat će početi pobjeđivati i u utakmicama poput prošlonedjeljne, u kojoj su do izražaja došli neiskustvo mlade momčadi i vidljiv nedostatak kvalitete u odnosu na riječkog suparnika koji ih je zamijenio na vrhu prvoligaške ljestvice.