Glumica rođena 1925. godine u Slavonskom Brodu, umrla je u Zagrebu 3. rujna 2002. godine. Kao mlada frizerka priključila se 1943. partizanskome pokretu. Polazila je glumački tečaj kod svoga budućeg supruga Šime Šimatovića i Jože Gregorina. Od 1944. članica je Centralne kazališne družine pri ZAVNOH-u i Kazališta narodnog oslobođenja Hrvatske. Članica Drame zagrebačkoga HNK je bila od 1945 do 1953. godine. Buduća Afrićeva ‘Slavica’ , nakon koje postaje i filmska zvijezda, glumački je zanat učila tijekom ofanziva.

Bila je na kamionu koji je 10. svibnja doveo u Zagreb skupinu dramskih umjetnika na čelu s intendantom Tijardovićem, a na svoj prvi dan u zagrebačkom kazalištu u kojem će u sljedećih osam godina uspješno nastupati u velikim ulogama, gledala je kao na bajku: “Ujutro pred HNK. Svi. Članovi, povratnici i mi, novajlije. Svi se ljubimo. Fotografiraju nas pred zgradom. Odmah nas je netko predstavio starijima…svi, svi su bili divni kolege…”

Kasnije je prešla u Jugoslovensko dramsko pozorištae u Beogradu (1953–73). Kad se vratila iz Beograda pa do smrti prije 15 godina, živjela je na susjednom, Marulićevom trgu, a šetnja do Trgu maršala Tita bila je njezin svakodnevni ritual.