Narod odlučuje’, parola pod kojim su se proteklih tjedana prikupljali potpisi za promjenu izbornog sustava, prilično je zavodljiva, ali iskustvo dosadašnjih naših referenduma, izuzme li se onaj prvi o samostalnosti Hrvatske koji je bio vrlo specifičan, govori nam da narod uglavnom ostaje doma, da se na referendumske inicijative slabo odaziva“, smatra Goran Čular, profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, koji je podsjetio na činjenicu da na referendum o pristupanju Europskoj uniji nije izašlo oko 56 posto registriranih birača, a s referenduma o braku izostalo je još više, 62 posto birača, pa je na koncu odlukom samo 25 posto građana koji su tu inicijativu podržali, Ustav promijenjen tako da je u njega ugrađena definicija braka kao heteroseksualne zajednice. O problemima s referendumskim inicijativama i promjenama izbornog zakona Čular je, između ostalog, govorio u intervjuu za Nacional.

NACIONAL: Proteklih dana paralelno su se skupljali potpisi za provođenje dvaju referenduma, jednog koji traži opoziv nedavno ratificirane Istanbulske konvencije i drugog koji redizajn izbornog sustava predstavlja kao najvažniju od svih Hrvatskoj nužnih promjena. Prva inicijativa nije uspjela sakupiti potreban broj potpisa, a druga je, kako tvrde njeni pokretači, bila mnogo uspješnija i ima dostatnih skoro 400 tisuća potpisa. Upitna je, međutim, ustavnost referendumskih pitanja. Kako kao stručnjak za političke stranke i izborni sustav ocjenjujete referendumske zahtjeve?

Zahtjevi za promjenom izbornog sustava u velikoj mjeri ponavljaju sadržaj referendumske inicijative koja nije uspjela 2014. godine. Inicijatori se jednim dijelom oslanjaju na razmjerno opravdane kritike pojedinih elemenata izbornih normi, pogotovo onih za koje je posve jasno da ih je odavno već trebalo promijeniti. Mislim na odluku Ustavnog suda o potrebi ujednačavanja veličine izbornih jedinica kako bi se broj mandata uskladio s brojem birača. Tako je nevoljkost etabliranih političkih stranaka, prije svega HDZ-a i SDP-a, da se uhvate ukoštac s davno konstatiranim slabostima izbornog sustava, kumovala pokretanju inicijative. Ali referendum nije dobro sredstvo rješavanja tih problema. Izborni sustav i pravo nacionalnih manjina na parlamentarno predstavništvo vjerojatno su zadnja dva tipa odluka koje bi trebalo donositi referendumom.

NACIONAL: Ali referendum može biti dobar kanal za političku samopromociju svojih pokretača?

Da, i ovdje ga inicijatori koriste kao sredstvo svoga političkog nametanja javnosti. Ali jednako se tako pokušavaju nametnuti i određenim političkim strankama. Jasno je da uglavnom ciljaju na birače s desnog kraja političkog spektra. Zato su ovoga puta tako oštro udarili na pripadnike nacionalnih manjina. Mislim da je jedan od glavnih ciljeva referendumske inicijative stvaranje institucionalnog mehanizma pomoću kojeg bi se moglo utjecati na odnose u HDZ-u. Odnosno pomoću kojeg bi netko izvan HDZ-a mogao kadrovirati unutar HDZ-a. Čini se da na neki način pokušavaju probiti HDZ ili pomoći onim dijelovima stranke koji nisu baš na strani Andreja Plenkovića, nego se pozicioniraju mnogo desnije.

NACIONAL: Koji bi bio mehanizam utjecaja na HDZ? Preko zahtjeva za uvođenje triju preferencijskih glasova umjesto dosadašnjeg jednog?

Tri preferencijska glasa otvaraju veliku mogućnost da u frakcijski podijeljenim strankama, vertikalno, od vodstva do biračkog tijela podijeljenim, konačan izbor i poredak ne budu rezultati stvarne moći pojedinaca i grupacija. Mnogi elementi utječu na ishod preferencijskog glasanja. Nije isto ima li neka frakcija jednog ili više kandidata i hoće li se glasovi koncentrirati ili distribuirati na više imena. U takvim uvjetima osvajanje zastupničkog mjesta ne mora odgovarati stvarnoj snazi i podršci u biračkom tijelu. Moguće je umjetno stvaranje neravnoteža i lažnih slika. Moguće je da i nejake, pa i marginalne skupine maksimaliziraju svoju moć.

‘Inicijatori referenduma koriste ih kao sredstvo svog političkog nametanja javnosti i pokušavaju se nametnuti određenim političkim strankama, a ciljaju na birače s desnog kraja političkog spektra’

NACIONAL: Koliko znam, na izborima 2016. šestero HDZ-ovih zastupnika izabrano je preferencijskim glasovima: Milijan Brkić, Culej, Esih, Kirin, Kliman i Kujundžić, svi redom pripadnici desnog krila stranke?

Da, možete tu dodati i Glasnovića koji je HDZ-u prvi put uzeo mandat u dijaspori. Izbor sve govori. Ne kažem da je riječ o nekvalitetnim ljudima, ali povezuje ih nešto drugo, a ne kvaliteta.

NACIONAL: Jeste li analizirali utjecaj preferencijskog glasanja na dosadašnjim izborima?

Da, istraživali smo rezultate preferencijskog glasanja otkako je uvedeno, znači po dva puta na europskim i na parlamentarnim izborima. Pokazalo se da na parlamentarnim izborima trećina građana uopće nije koristila svoje pravo na preferencijsko glasanje. Na europskim izborima taj je postotak nekonzumiranja prava nešto manji, što bih pripisao većoj političkoj zainteresiranosti biračkog tijela. Na izbore za europski parlament izlazi, čini se, za politiku ipak senzibiliziranija publika. Od onih koji su na parlamentarnim izborima iskoristili mogućnost preferencijskog glasanja, njih skoro 35 posto grupiralo je svoje glasove na jednog kandidata, koji je u najvećem broju slučajeva, oko 85 posto, bio prvi na listi, što bih tumačio kao svojevrsni izraz podrške stranačkoj odluci. Znači, samo tridesetak, četrdeset posto građana želi iskoristiti mogućnost da intervenira u poredak kandidata na stranačkim listama. Zato su efekti preferencijskog glasanja dosad bili prilično skromni. Na izborima 2015. samo je šestero zastupnika izabrano u Sabor zahvaljujući preferencijskim glasovima. Godinu dana kasnije dvanaest.

NACIONAL: Ali s tri preferencijska glasa situacija bi se mogla promijeniti? Što se u tom slučaju može očekivati?

Nisam protiv povećanja broja preferencijskih glasova, ali predloženi model koji potpuno obezvređuje predloženi redoslijed na stranačkim listama i stranačka vodstva izlaže velikoj neizvjesnosti i nemogućnosti upravljanja vlastitom kadrovskom politikom, može se na koncu pokazati kontraproduktivnim. Umjesto demokratizacije može za posljedicu imati još veće zatvaranje političkih stranaka. Od neugodnih iznenađenja stranke bi se, naime, mogle braniti tako da izborne liste postanu još jednoobraznije, do posljednjeg mjesta skrojene po volji stranačkih šefova. Njihova moć sada jest ogromna, ali ne treba ići u drugu krajnost pa im oduzimati svaku mogućnost da upravljaju procesima.

NACIONAL: Inzistiranje na povećanju broja preferencijalnih glasova obično se argumentira potrebom smanjenja moći stranačkih oligarhija. Kakvo bi rješenje po vama bilo politički racionalno?

Sigurno je da ove referendumske inicijative jašu na dosta raširenom antistranačkom raspoloženju javnosti. Strankama stiže kazna i za ono za što su krive, ali i za ono što nisu. Mislim da bi redoslijedu koji je stranka sama kreirala na svojim izbornim listama trebalo priznati određenu težinu. Moguće je uspostaviti sustav po kojem bi se nekorištenje prava na preferencijsko glasanje smatralo izrazom slaganja s predloženim poretkom i računalo kao podrška stranačkim listama.

‘HDZ-u se prvi put događa da ima vrlo otvorene struje koje demonstriraju svoje neslaganje s predsjednikom stranke Plenkovićem. Čini se da ni sami ne znaju kako s tim izići na kraj’

NACIONAL: Referendumska inicijativa Narod odlučuje predlaže i kresanje prava zastupnika nacionalnih manjina i to tako da bi im se oduzela mogućnost sudjelovanja u odlučivanju o formiranju vlade i glasanju o proračunu?

O svemu se može razgovarati pa se tako može razgovarati i o predstavništvu nacionalnih manjina. Međutim, inicijatori referenduma kao da žive izvan prostora i vremena. Hrvatski kontekst nije samo demokratski, nego i preddemokratski, takav da su nacionalne manjine uvijek imale svoje mjesto. Pod utjecajem Vijeća Europe i Europske unije samostalna Hrvatska odlučila se za jedan tip posebnog manjinskog predstavništva koji nužno podrazumijeva da će predstavnicima nacionalnih manjina za stjecanje mandata trebati manji broj glasova nego ostalim zastupnicima pa to ne može biti razlog da im se uskraćuje pravo odlučivanja o vladi i proračunu. Zašto je onda prihvatljivo da odlučuju o svim drugim pitanjima i zakonima?

NACIONAL: Zahtjev za redukcijom manjinskih prava referendumska inicijativa argumentira i potrebom borbe protiv političke trgovine i korumpiranosti?

Da, insinuacije o navodnoj povezanosti zastupnika nacionalnih manjina s korupcijom, za što inicijatori referenduma ne iznose ni jedan jedini dokaz, mnogo su opasnije. Riječ je o „bjanko napadu“. Ne tvrdim da političke trgovine nema, ali to nije specifičnost manjinskih zastupnika. Zar i ostale stranke i pojedinci ne rade isto? Zašto se onda i zastupnicima dijaspore, na primjer, ne oduzme pravo da biraju vladu i glasaju o proračunu? Nije li se njihov zastupnik Glasnović o listi svojih zahtjeva, od kojih je svaki pretvoren u kune, sporazumio čak ne s HDZ-om, nego direktno s vladom? Mislim da je inicijativi Narod odlučuje pravi cilj ukidanje bilo kakvog predstavništva nacionalnih manjina u Saboru, ali se ne usude ni reći ni predložiti to što bi zapravo htjeli.

NACIONAL: Predlaže se također uvođenje elektroničkog glasanja za sve hrvatske državljane. Ali nejasno je na što inicijatori zapravo misle?

Obično se odmah pomisli na udaljeno internetsko glasanje, kako po prilici funkcionira e-bankarstvo. Ali to je samo jedan od nekoliko tipova elektroničkog glasanja, koji se zapravo najmanje koristi. Trenutno od svih europskih zemalja potpuno otvoreno internetsko glasanje ima jedino Estonija. Sve druge države mnogo su opreznije. Čak se i uvođenje običnog strojnog glasanja – što znači uobičajeno glasanje na izbornim mjestima, s tim da glasove ne broje birački odbori, nego se strojno obrađuju – godinama priprema i uhodava. Rezultati nisu uvijek bili potpuno pozitivni. Njemački ustavni sud prije desetak godina elektroničko glasanje, i to ne internetsko nego putem mašina na biralištima, proglasio je nepouzdanim. Nizozemci su svoje lani potpuno ukinuli. Kako se posljednjih godina povećava broj zloupotreba internetskih komunikacija, tako raste i skepsa prema elektroničkom glasanju. Ali mi smo pametniji od svih pa ćemo ga uvesti preko noći!

NACIONAL: Postoji mogućnost zloupotrebe?

I dopisno i elektroničko glasanje imaju jednu posebnost u odnosu na fizičko – ne možete kontrolirati je li birač osobno glasao. A naš zakon određuje da se glasuje osobno. S obzirom na razinu naše političke kulture, opravdano se bojati raznih oblika malverzacija.

NACIONAL: Kako ocjenjujete reakcije političkih stranaka na aktualne referendumske inicijative?

Dvije su ključne stranke jako načete, svaka na svoj način. SDP je u dubokoj krizi. Postao je stranka koja ne zna za što je ni protiv čega je. Već gotovo dvije godine ne uspijevaju se suočiti sa stvarnošću. HDZ-u se prvi put događa da ima vrlo otvorene struje koje demonstriraju svoje neslaganje s predsjednikom stranke. Čini se da ni sami ne znaju kako s tim izići na kraj. Istina, sam Plenković rekao je da želi novi HDZ, ali je pitanje može li stranka izdržati tu novost. S nedavnim usvajanjem novog statuta, koji unosi više demokracije u HDZ-ove izbore, mogli bi se naći u posve novom tipu neizvjesnosti. Javna je tajna da je vodstvo HDZ-a, od Franje Tuđmana nadalje, uvijek imalo vrlo jaku kontrolu nad svojim članstvom i biračima, kao i nad još desnije pozicioniranim grupacijama. Dio zasluga za relativno uspješnu demokratsku tranziciju Hrvatske ide i činjenici da sam HDZ uglavnom nije funkcionirao demokratski. Pitanje je što će se dogoditi kad HDZ postane malo više demokratska stranka.

‘Predloženo referendumsko mijenjanje izbornog sustava, uz redukciju manjinskih prava, stvara napadačku atmosferu prema cijelim društvenim skupinama, a to može biti vrlo opasno’

NACIONAL: Malo više demokracije u HDZ-u obično se pokaže kao malo više desnila u HDZ-u. Ali vratimo se pitanju o reakcijama politike na referendumske inicijative?

Političari kao da nisu svjesni što te inicijative dugoročno mogu uzrokovati. Ne bih htio djelovati katastrofično, ali mogle bi predstavljati početak kraja hrvatske demokracije.

NACIONAL: Smatrate li da je demokracija u Hrvatskoj postala tako fragilna?

Hrvatska je već jedno dvije, tri godine u zoni političke nestabilnosti. Politika nakon 2015. funkcionira posve drugačije nego dotad. Ulaskom Mosta, a pogotovo Živog zida na političku scenu, stranački sustav prilično se promijenio. Smatram da su velike stranke, posebno SDP i HDZ, zaslužne za institucionalnu konsolidaciju hrvatske demokracije, ali jednako su tako odgovorne i za recentni rast ideološke polarizacije i institucionalne nestabilnosti. Svjedoci smo niza načimanja ustavne razine, događaja koji su na granici ili s one strane Ustava. Na primjer, vrlo je upitno je li Sabor 2015. konstituiran u ustavnim rokovima. Kao što je bilo mimo svake logike i predsjedničino produljenje mandata za sastav vlade gospodinu Oreškoviću. Formiranje aktualne vlade također je ustavno problematično. Smjenom ministara Mosta, premda za to nema direktne zakonske ovlasti, zatim imenovanjem zakonski nepostojeće funkcije vršitelja dužnosti na njihova mjesta, na koncu koalicijom s HNS-om, premijer Plenković faktički je sastavio novu vladu, a da za to nije tražio ni dobio mandat. U postojećoj situaciji, koja je natopljena političkom nestabilnošću i entropijom te ignoriranjem ustavne norme, predloženo referendumsko mijenjanje izbornog sustava, koje ide pod ruku s redukcijom manjinskih prava i stvaranjem napadačke atmosfere prema cijelim društvenim skupinama, može biti vrlo opasno.

NACIONAL: Toliko opasno da ugrozi demokratski poredak?

Donedavno su demokracije umirale vrlo jasno. Tako da je neki srednji ešalon oficira svrgnuo predsjednika i uveo vojnu ili neku drugu diktaturu. U posljednje vrijeme demokracije se lagano, gotovo neprimjetno razvodnjavaju, rastaču i transformiraju u nešto drugo. Na prvi pogled čini se da svi demokratski atributi funkcioniraju, izbori se uredno provode, institucije koje bi trebale biti demokratske i dalje postoje, nemate nikakav jasan rez, ali nakon nekog vremena probudite se u nečemu što nije demokracija, u sustavu kojem nedostaju neki bitni elementi demokratskog poretka. Pogledajte Mađarsku, Poljsku, Srbiju… Ljudi demokratske stečevine uzimaju zdravo za gotovo. A ne bi trebalo. Moguće je odsklizavanje unazad. Pogotovo ako zemlja uđe u neku spiralu neizvjesnosti i nemogućnosti funkcioniranja sustava. Referendumske inicijative za promjenu izbornih zakona vidim kao sredstvo produbljivanja nestabilnosti i stvaranja kaosa.