Šiza „Zebra“ (Dostava zvuka): Sam vrh hrvatske rock scene

Nebrojeno puta dokazano pravilo da drugi album potvrđuje kvalitetu debi albuma ili pak predstavlja bend u lošem svjetlu jer je prvi album slučajno bio dobar, komotno se može primijeniti i na drugi album grupe Šiza „Zebra“. Nasljednik debi albuma „Pristojnost iz malog prsta izgubila se u srednjem” iz 2021. godine, najbolje moguće predstavlja sav talent, snagu i energiju sjajnog koprivničkog tandema koji čine Bruno Antolić na basu i Marko Kuhar na bubnjevima. Njima dvojici doista nije potreban svirač više jer stvaraju toliko moćne zvučne slike da se na momente upitate kako je to uopće moguće. Mnogi hrvatski rock bendovi mogli bi se ugledati u njih dvojicu. Sirova rock energija koju imaju ne čuje se često u Hrvatskoj, pjesme su pametno skladane, a melodioznosti ima taman koliko je potrebno da se ne izgubi prljavi rock zvuk. Za sve to uvelike je zaslužna i činjenica da su koprivnički klub Funk koristili kao studio, a nove pjesme producirao je Leonard Klaić s Markom Kuharom. Rezultat je suvremeni rock album koji na momente vraća u najbolje dane Trobecovih krušnih peći ili pak Brujača, a podsjeća i na popularni engleski rock duo Royal Blood. Novi album nešto je čak moćniji i žešći od prethodnika, ali istovremeno nekako tekstualno dublji i zreliji. Antolić i Kuhar još od prvog albuma savršeno spajaju stihove i rock, a novim albumom samo su potvrdili da Šiza u svakom pogledu zaslužuje biti u samom vrhu hrvatske rock scene.

Tidal Pull „Kad imamo mirne glave“ (Mudri brk): Hrvatski emocore prvaci

Nakon što su se 2022. godine predstavili debi albumom „Uvod u promatranje cvijeća pri punoj brzini“, koji je iste godine s razlogom pohvaljen kao jedan od najboljih albuma objavljenih te godine u Hrvatskoj, bilo je jasno da na karijeru ovog benda obavezno treba obratiti pažnju. Osim doista sjajnih pjesama, na neki način tipičnih za hrvatske tinejdžere, no bez kompromisa i utjecaja nametanih heroja novog vala, Tidal Pull odlikuje takozvani big indie zvuk koji naglašava odanost post rocku i njeguje emocore popularan među njihovim vršnjacima diljem svijeta. Najbliže su zapravo tom jednom vrlo raširenom midwest emo zvuku koji je svoje obožavatelje pronašao upravo u tek stasalim tinejdžerima. Pjesme na novom albumu vrlo su emotivne i mada nemušto ispričane, izrazito simpatične. Njihova energija je zarazna, a svirka beskompromisna – i na tome im treba čestitati. Nema tu nikakvog podilaženja osim samima sebi i zvuku koji im najviše prija, bez obzira na utjecaje sa svjetske scene. Tidal Pull zna prekrasno graditi svoje pjesme, zna napraviti i njihovu dramaturgiju kao i odlične aranžmane koji vas vuku za rukav da poslušate svaku pjesmu pažljivo od početka do kraja. Divno je čuti da tako mladi bend ima toliko snage u glazbenom izrazu i priča jednu svoju toplu priču koja njihovu generaciju pogađa gdje treba i koju razumiju. Melodiozni, pitki, čvrsti i emotivni. Ako odustanu od svoje definicije big indie žanra, uvijek mogu biti ono što doista i jesu: rodonačelnici hrvatske emocore scene. I to kakvi! Odličan drugi album u svemu potvrđuje skladateljski i izvođački potencijal Tidal Pulla.