Amnasti „It Took Me So Long“ (POP Depresija/PDV Records): Neobičan spoj vrhunskih glazbenika

Dvoje sjajnih glazbenika odlučilo je izaći iz svoje zone komfora i predstaviti se zajedno u jednom posve novom svjetlu. Ana Ćurčin poznata je i vrlo cijenjena beogradska kantautorica, izuzetnog senzibiliteta, prekrasne boje glasa s nevjerojatnom vokalnom emocijom. Status je stekla svojim indie folk i americana pjesmama na engleskom jeziku. Marko Nastić, pak, pripada posve drugom glazbenom miljeu. Jedan je od pionira beogradske klupske scene i elektroničkom glazbom bavi se više od 25 godina te je stekao poseban status na elektroničkoj sceni u Srbiji, regiji, ali i širom svijeta. Ukratko, ima već desetak godina kako su njih dvoje počeli nešto zajedno stvarati u studiju, ali bez nekog većeg uspjeha sve dok, po njihovim riječima, nije sve sjelo na svoje mjesto. Pritom je zanimljivo da se Ana i te kako odmaknula od svojih klasičnih pjesama, a Marko od svojeg klasičnog zvuka i klupskih ritmova. Štoviše, Nastić se upustio u eksperimentiranje s elektroničkim zvukovima, bez istaknutih plesnih ritmova, ali naglašavajući ambijentalnu atmosferu svake pojedine pjesme, poigravajući se istovremeno brojnim utjecajima na elektroničku glazbu unazad dvadesetak godina. I tu se onda sjajno uklopila Ćurčin, koja kao da se prepoznala u tom novom okružju i izvukla svoje najdublje emocije kroz vokalne izvedbe koje kao da nose cijeli album. Na momente njihova suradnja podsjeća na pjesme s posljednjeg albuma Sare Renar „Šuti i pjevaj“, na kojem se Renar poigravala s elektronikom uz pomoć eksperimentiranju sklone producentice Tonote. Tako ovaj album treba promatrati više kao eksperimentalno glazbeno djelo dvoje vrhunskih glazbenika, koje možda nema niti će imati neku veliku komercijalnu vrijednost, ali je jasno da su se oboje, bez ikakvih kompromisa, prepustili stvaranju nekih novih drugačijih pjesama. Na momente se čak javlja neočekivani nesklad u njezinim vokalnim izvedbama i Nastićevom ritmu, ali očito su baš tako i htjeli. Bilo bi divno čuti Anu Ćurčin i uz plesne house i techno ritmove i grooveove Marka Nastića, ali to im nije bila ni želja niti namjera s ovim albumom.

Škofja Loka „Ljubim ti dušu“ (Geenger Records): Privlačna fuzija glazbenih žanrova

S obzirom na prve singlove i debi album „Ljubim ti dušu“, beogradska grupa nazvana po srednjovjekovnom slovenskom gradiću mogla bi dugo ostati na sceni. Uz iskreno odobravanje publike koja voli dobar groove i još bolju koncertnu zabavu. Riječ je o deseteročlanoj skupini glazbenika koji su prije ovog okupljanja svirali po grupama Svi na pod, Del Arno Bend, Dubioza kolektiv itd. Vokalni dio grupe predstavljaju dvije pjevačice umjetničkog naziva Puslice iz pakla, koje svojim nježnim glasovima u pjesmama ističu snagu žena u današnjem društvu. Zajedno svi zvuče kao plesni orkestar koji svoju glazbu temelji na reggae ritmovima, uz utjecaje afrobeata, duba, funka, popa, hip hopa i svega što im u trenutku komponiranja uopće može pasti na pamet, ne robujući glazbenim žanrovima i ne zazirući ni od elektronike. Sjajni aranžmani za puhačku sekciju benda, snažni ritmovi i pulsirajući plesni bas predstavljaju ovu grupu kao novost na regionalnoj sceni koja će se, bez sumnje, afirmirati i kroz nastupe uživo. Čak su možda mogli napraviti i koji hrabriji skladateljski i aranžerski iskorak, no ima vremena. Nastupni album „Ljubim ti dušu“ odličan je ulazak na glazbenu scenu i bit će zanimljivo pratiti njihov uspon, koji nesumnjivo slijedi. Odlični aranžmani, plesni ritmovi, simpatično dvoglasno pjevanje i vesele i razigrane pjesme siguran su put do publike.