U Beton Kinu Multimedijalnog kulturnog centra u Splitu nedavno je premijerno izvedena monodrama „Novorođena“, koju je osmislila i na scenu postavila mlada splitska glumica Dea Maria Računica. Kako bi što više publici približila svojevrsni tabu samog poroda, postporađajne depresije i brojnih emocija kroz koje prolaze žene koje postaju majke, Računica je pripremajući monodramu provela anketu među 300 žena koje su joj opisale svoja iskustva. Nakon što je i sama prije devet godina prošla kroz taj vrtlog emocija, Dea Maria Računica počela se, uz studiranje glume, baviti pozivom doule, odnosno, postpartum doule i porođajne edukatorice.

NACIONAL: Koliko je prošlo od vašeg poroda do ideje da ta svoja emotivna i fizička iskustva pretočite u monodramu?

Kako nisam pronalazila dovoljno dramske literature koja se bavi tom temom, sinula mi je ideja da napravim dokumentarnu predstavu o našim ženama koje su prošle ili još uvijek prolaze kroz postpartum depresiju, anksioznost ili bilo kakve slične poteškoće.

NACIONAL: Kakvo ste vi iskustvo imali u tim trenucima?

Devet godina je prošlo od rođenja moga sina. Moja emotivna i fizička iskustva poroda i postpartuma nisu samo moja. To je „univerzalna bol“ svih nas žena. Žene mi znaju reći: „Tužna sam, a ni sama ne znam zašto sam tužna.“ Cilj predstave „Novorođena“ nikad nije bio ispričati moju priču, nego obuhvatiti ono nešto o čemu nikada nismo progovorile kao majke, a povezuje sve nas zajedno.

NACIONAL: Zašto ste smatrali da je o tome potrebno progovoriti kroz kazalište?

Kazališna scena je medij kojim ja raspolažem. Kazalište je predviđeno da govori o problemima u društvu. Odabrala sam temu koja se zapravo tiče sviju nas jer svi smo mi jednom bili beba koju je nosila mama. Svi mi imamo majku stoga nas ova priča može dotaknuti bili mi roditelji ili ne.

NACIONAL: Koliko je to bilo izazovno prenijeti na kazališnu scenu?

Bilo je veoma izazovno prikazati tu temu na kazališnim daskama. Željela sam uvesti publiku što bliže svijetu koji proživljava jedna novorođena majka unutar svoja četiri zida. Kazalište se pokazalo kao izvrsno rješenje jer se gledatelj nalazi tu i sada s majkom u toj situaciji. Kao što je jednom prilikom moj mentor Goran Golovko rekao: „To što ćete vi pokazati u sat vremena na sceni, ništa je naspram onoga što majke stvarno prolaze.“

NACIONAL: Koliko je zapravo taj moment postporođajne depresije i činjenice da žena postaje majka bilo teško prenijeti u tekst i približiti publici to specifično emotivno stanje?

Najteži dio posla bio je selektirati priče, potom odabrati koje od njih postaviti na scenu. Bilo je nemoguće sve uvrstiti stoga sam se vodila onim što se najviše ponavljalo te onim emocijama koje gotovo svaka žena proživljava. Na kraju „Novorođena“ portretira novorotkinju koja je nedavno na svijet donijela kći i čiji unutarnji svijet pratimo na sceni kroz odnos s novorođenom bebom, okolinom i samom sobom. Neke scene prikazala sam kroz etide kroz koje jasno vidimo što se događa s mamom. Kroz proces mi je najvažnije bilo da ne iznevjerim žene koje su odgovarale na ankete te da se zbilja čuje njihov glas.

NACIONAL: Samoj temi pristupili ste prilično studiozno s obzirom na to da ste prije pisanja teksta napravili anketu koju je ispunilo preko 300 žena. Koliko su vam njihova iskustva pomogla da opišete to specifično stanje žene nakon poroda?

Najviše mi je pomogla obuka za postpartum doulu koju sam završila u udruzi Balkan association of birth workers. Tamo sam bila okružena ženama koje su svašta prošle, bilo kroz vlastito iskustvo ili kroz rad s drugim ženama. Upoznala sam Martinu Trboglav Podvorac koja je osnivačica škole za perinatalni razvoj i rano roditeljstvo, a radi s majkama na njihovim pričama s poroda i postpartuma. Ona mi je bila velika podrška i mnogo sam zahvaljujući njoj naučila. I, naravno, kako sam i sama krenula raditi kao postpartum doula, svjedočila sam realnosti tog perioda. Otkrila sam što uistinu treba jednoj novorođenoj majci.

Monodrama ‘Novorođena’ bila je diplomska ispitna produkcija Dee Marie Računice na Umjetničkoj akademiji u Splitu. FOTO: Privatna arhiva

NACIONAL: Što mislite, zašto je ta tema još uvijek kod nas svojevrsni tabu, pogotovo ako je točan podatak da gotovo svaka peta žena doživi postporođajnu depresiju, i koliko je za skrivanje te teme „pod tepih“ krivo patrijarhalno društvo u kojem živimo, a koliko same žene koje teško progovaraju o tom specifičnom stanju?

Živimo u društvu koje zapravo gotovo uopće ne priznaje koliko je hrabrosti i snage potrebno da žena prođe kroz trudnoću i porod. Naša moderna kultura otvoreno govori budućim majkama da je važno samo preživjeti porod i „onda si sve riješila“. Mislim da se upravo u tom stavu krije problem. Takvi se događaji ne bi trebali preživjeti, već svjesno doživjeti. Nitko nam ne govori što nas čeka iza poroda, a svi smo negdje čuli kako je rođenje djeteta bio najljepši trenutak u životu. I onda se nađeš u situaciji gdje se ti ne osjećaš tako, a svi oko tebe su radosni zbog novorođene bebe. Žene se preplaše vlastitih emocija, ne žele reći kako su zaista jer se boje osude društva. Zato je važno da krenemo govoriti o tome zbog dobrobiti budućih obitelji.

NACIONAL: I sami ste se uz glumu posvetili pozivu doule, i to postpartum doule, a ujedno ste i porođajna edukatorica. Zbog čega ste se odlučili baviti tim pozivom?

Zato što sam i sama prošla to iskustvo i stoga osjećam veliku potrebu da budem tu za novorođene majke, budem tu za njih kako bi one mogle biti tu za svoju bebu, pokažem im koliko su snažne i na kraju pomognem da lakše zakorače u ulogu majke. Ljudi oko nas zaborave da je i majka novorođena kao i beba. Majčinstvo se ne dogodi preko noći, majčinstvo se rađa.

NACIONAL: Kako ste se snašli u toj novoj ulozi postpartum doule?

Uloga postpartum doule je poziv u kojem se osjećam ispunjeno. Pogotovo u današnjem vremenu kad je sve užurbano, nemamo vremena jedni za druge, ne živimo više u zajednicama gdje smo se nekoć mogli osloniti jedni na druge. Danas je podrška posebno značajna. A doula je žena koja služi. Pitaj doulu što ti treba i ona će ti dati. Njezina uloga je da njeguje majku kroz svoju ljubav i brigu tako da majka može svoju pažnju posvetiti svojoj bebi. Stoga sam jako ponosna što mogu biti tu za majke koje brinu o onom najvažnijem, našoj djeci.

NACIONAL: Vratimo se vašoj monodrami, odnosno, vašoj diplomskoj ispitnoj produkciji na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Kakve su bile prve reakcije na tu vrlo hrabru i nekonvencionalnu monodramu i kako je reagirao vaš mentor Goran Golovko?

Reakcije na prve tri izvedbe bile su prekrasne. Najznačajnije su mi bile poruke nepoznatih osoba koje su pisale riječi zahvale zbog „Novorođene“: „Hvala ti u ime nas mama.“ Isto tako od velike važnosti bilo mi je kad bi mi netko od gledatelja rekao da ga je predstava vratila u „ono doba“ i onda samo krenu pričati svoju priču kakva god ona bila. To mi je i bio cilj, da publika gledajući predstavu može ponovno proći kroz svoju priču, ali da ovoga puta iz nje izađe osnažena. Profesor i mentor Goran Golovko bio je jako ponosan. Od početka je bio velika podrška te mi je stalno govorio da vjerujem u sebe i svoje zamisli i da se ničega ne bojim.

NACIONAL: Vaša glumačka karijera tek počinje. Kakve su želje, a kakvi planovi?

Za sada bih jedino voljela da „Novorođena“ živi i igra što više može. Otvorena sam za sve što život donese.

NACIONAL: Hoće li publika i u ostatku Hrvatske imati priliku vidjeti vašu monodramu „Novorođena“?

Da, hoće. Trenutno sam u dogovorima oko gostovanja po Hrvatskoj ove jeseni.