Keramičar Hanibal Salvaro predvodi umjetnike koji tvrde da su nakon stečaja LIKUM-a njihove umjetnine završile u stečajnoj masi, što neki njegovi kolege demantiraju i tvrde da su svi umjetnici pozvani da dođu po svoja djela te da je tek po isteku roka za povrat, sve predano stečajnom upravitelju

Hanibal Salvaro, poznati hrvatski keramičar, predvodi skupinu umjetnika koji tvrde da su im ukradene umjetnine koje su prodavali preko LIKUM-a, najpoznatije hrvatske zadruge likovnih umjetnika. On tvrdi da su se iz njima nerazjašnjenih razloga te umjetnine, zbog stečaja zadruge, ušle u stečajnu masu. Tako je neugodna i za hrvatsku kulturnu javnost tužna priča o propasti LIKUM-a dobila i elemente kontroverze koju je Nacional proteklog tjedna pokušao istražiti i razjasniti.

ZADRUGA HRVATSKIH LIKOVNIH UMJETNIKA LIKUM osnovana je 1948. godine. Na vrhuncu je imala nekoliko stotina članova i vjerojatno nema hrvatskog likovnog umjetnika koji je bio član Hrvatskog društva likovnih umjetnika i ULUPUH-a, a da nije bio i član LIKUM-a. On je osim prodajnih salona u Zagrebu, Dubrovniku i Beogradu, imao ljevaonicu, keramičku radionicu, bavio se uokvirivanjem slika, trgovinom slikarskim priborom, proizvodnjom suvenira, izdavačkom djelatnošću te je imao vrlo važnu ulogu u uređenju štandova na Zagrebačkom velesajmu i opremanju hotela. Osim toga, u sklopu LIKUM-a djelovala je i Galerija Ulrich, čiji su suradnici bili najpoznatiji i najpriznatiji hrvatski likovni umjetnici. Vremenom su se sve te aktivnosti smanjile, a drastičan financijski pad udruge nastao je tijekom rata. U početku je LIKUM i otkupljivao umjetnička djela i preprodavao ih prema odabiru posebnog Umjetničkog savjeta, ali je od 1966. uveo isključivo komisionu prodaju.

LIKUM JE OTIŠAO U STEČAJ, a slijedom toga zatvorila se i Galerija Ulrich i preostale umjetnine prodaju se na dražbi. Umjetnici na čelu sa Salvarom tvrde da nisu znali da se njihova djela prodaju na dražbi niti kako su se njihove umjetnine uopće našle u stečajnoj masi Galerije jer kažu da one nisu bile njeno vlasništvo. “Jasno je da je LIKUM u stečaju, ali nije jasno kako su se naše umjetnine našle u stečajnoj masi, iako im LIKUM nije vlasnik. One su u stvari otuđene, odnosno ukradene”, tvrdi Salvaro.

Keramičarka Đurđica Horvat potvrdila je za Nacional kako je upoznata s tim da se i njeno ime nalazi na popisu umjetnika čija se djela prodaju na dražbi. “Istina je da se moje ime nalazi na popisu. LIKUM mi je ostao dužan i nije mi jasno kako je moguće da ostanemo i bez svojih djela i bez novca”, rekla je ta umjetnica.

Međutim, slikar Nenad Marasović uzeo je svoja djela koja su ostala u Galeriji Ulrich. “Ja sam uzeo sve svoje umjetnine koje su bile u Galeriji. U posjedu LIKUM-a nalazilo se mnogo umjetnina pa je moguće da su u stečajnu masu preuzeta djela umjetnika koji su u međuvremenu preminuli ili jednostavno nisu došli po njih. Činjenica je da su iz LIKUM-a nazivali umjetnike i pozivali ih da uzmu umjetnine”, prisjeća se Marasović.

Slikar Vatroslav Kuliš nalazi se na spornom popisu umjetnika čija su se djela našla u stečajnoj masi, ali tvrdi da ni jedno njegovo djelo nije ostalo u Galeriji niti se prodaje na dražbi. Slikarica Zorica Turkalj navodi da su joj vraćene njene slike, iako su joj ostali dužni novac, ali je potvrdila i to da je neke slike darovala te su one zbog toga vlasništvo LIKUM-a.

Isto tvrde i likovni umjetnici Željko Senečić i Nadica Eichorn. “Vidio sam popis, na njemu je i jedna moja slika, ali nju sam darovao Galeriji, ona je sada vlasništvo LIKUM-a i ništa nije sporno oko toga. Nema nikakve prevare, ako na to mislite”, rekao je Senečić. Nadica Eichorn kaže da se na popisu nalazi jedan njezin rad. “To je jedna fotografija koju sam izlagala u sklopu programa ‘Art Viva Likum’ i koju sam ostavila kao dar”, rekla je ta umjetnica.

• ‘JASNO JE DA JE LIKUM U STEČAJU, ali nije jasno kako su se naše umjetnine našle u stečajnoj masi iako im LIKUM nije vlasnik. One su zapravo ukradene’, tvrdi Hanibal Salvaro

LAZER ROK LUMEZI, bivši predsjednik Skupštine LIKUM-a, za Nacional je objasnio kako je moguće da su se umjetnička djela našla u stečajnoj masi. “Nakon 28. srpnja 2014. ni ja, a koliko mi je poznato ni moje kolege, nismo informirani o pokretanju prodaje i njenim uvjetima. Prije proglašenja stečaja popisana su sva umjetnička djela koja su preostala, spakirana i prevezena u prostor za skladištenje. To se moralo napraviti zbog odluke suda o iseljenju LIKUM-a i njegove Galerije Ulrich iz prostora u Ilici zbog završetka sudskog postupka i povrata prostora vlasnicima. Selidba je u tom trenutku dodatno otežala poslovanje zadruge i ‘pokopala’ LIKUM. Nakon završetka roka za povrat, sva zatečena djela iz komisione prodaje s fundusom Ulricha i donacijama umjetnika ušla su u popis imovine i predana stečajnom upravitelju”, rekao je Lumezi.

Na internetskoj stranici www.sudacka-mreza.hr objavljen je oglas s detaljnim popisom umjetnina koje se prodaju po načelu viđeno-kupljeno pa stoga prodavatelj ne odgovara za eventualne materijalne i pravne nedostatke. Odvjetnica Jadranka Orešković pojasnila je za Nacional što u konkretnom slučaju znači da prodavatelj ne odgovara za materijalne i pravne nedostatke. “Prodavatelj odgovara ako na prodanoj stvari postoji neki nedostatak, pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničava pravo kupca, a o čijem postojanju je prodavatelj u trenutku prodaje znao, a nije upozorio kupca, slijedom čega kupac de facto nije pristao uzeti stvar opterećenu tim pravom. Što se tiče oglasa o prodaji imovine zadruge LIKUM u stečaju, pravni standard je taj da se prodaja u stečajnom postupku obavlja po načelu viđeno-kupljeno pa prodavatelj ne odgovara kupcu za materijalne i pravne nedostatke kupljenih pokretnina. Ali u ovom slučaju ukazujem na odredbu članka 435. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj se odgovornost prodavatelja za pravne nedostatke može ugovorom ograničiti ili sasvim isključiti, ali ako je u vrijeme sklapanja ugovora prodavatelju bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat neki nedostatak u njegovu pravu, odredba ugovora o ograničenju ili isključenju odgovornosti za pravne nedostatke je ništetna”, pojasnila je odvjetnica.

TAKVO TUMAČENJE ZA POSLJEDICU bi imalo to da ako se prodaju stvari za koje se unaprijed zna da nisu u vlasništvu prodavatelja, takav ugovor ne bi proizvodio pravne učinke koje bi proizveo da je bio valjan. U konkretnom slučaju zadruge LIKUM, teško je reći tko je zapravo vlasnik pojedinih umjetnina. Neke umjetnine bile su smještene u Galeriji više od desetak godina, a upravitelji su se izmjenjivali pa su vrlo vjerojatno ispunjene pravne pretpostavke za stjecanje vlasništva protekom roka dosjelosti.

Alma Klepac, stečajna upraviteljica koja je u ovom slučaju samo izvršiteljica, kaže kako se prodaju umjetnine koje su vlasništvo zadruge LIKUM. “Postoji nekoliko slika autora koje smo zvali da dođu po svoja djela, međutim, nitko se nije odazvao. Te slike i dalje stoje po strani, ali one se i ne nalaze na popisu umjetnina za prodaju. Sve navedene umjetnine na listi prodaju se sukladno odluci skupštine vjerovnika. Oglas je javan, objavljen na sudačkoj mreži i svatko ga može vidjeti u bilo kojem trenutku, pa tako i sami umjetnici. Cijeli postupak je javan i transparentan”, kaže Alma Klepac.

• TEŠKO JE REĆI TKO JE VLASNIK. Neke umjetnine bile su u Galeriji desetak godina, upravitelji su se izmjenjivali pa su ispunjene pretpostavke za vlasništvo protekom roka dosjelosti

Dijana Trošelj, posljednja direktorica LIKUM-a, do zaključenja ovog teksta nije bila dostupna za razgovor, a njena prethodnica Tea Bilić naglasila je kako smatra da je trebalo tražiti suglasnost svakog umjetnika čija su se djela našla na popisu.

“ZA RAZUMIJEVANJE OVOG SLUČAJA potrebno je poznavanje odredbi i instituta stečajnog prava. Ako su umjetnici sa zadrugom LIKUM imali sklopljen ugovor o komisiji – pravni posao kojim se komisionar obvezuje obaviti uz proviziju jedan ili više poslova u svoje ime i za račun komitenta – njihovih umjetničkih djela, tada oni nedvojbeno imaju položaj izlučnog vjerovnika u stečajnom postupku. Izlučni vjerovnici na temelju svog stvarnoga ili osobnoga prava mogu dokazati da neki predmet ne spada u stečajnu masu, pa će se pravo na izdvajanje ‘njihovih’ predmeta utvrđivati prema pravilima koja važe za ostvarivanje tih prava izvan stečajnoga postupka. Sukladno odredbi članka 173. ‘starog’ Stečajnog zakona koji se primjenjuje na konkretni stečajni postupak nad zadrugom LIKUM u stečaju, izlučni vjerovnici dužni su u svojoj prijavi obavijestiti stečajnog upravitelja o svom izlučnom pravu, pravnoj osnovi izlučnog prava i označiti predmet na koji se njihovo izlučno pravo odnosi. Pritom treba naglasiti kako zakonodavac nigdje ne nalaže da se kasnije pristigla obavijest o izlučnom pravu mora odbaciti, a što je logično jer se izlučno pravo, za razliku od prava stečajnih vjerovnika, ne ispituje nego evidentira”, zaključila je odvjetnica Jadranka Orešković.

Ključno pitanje u problemu LIKUM-a jest postoji li pravni temelj koji bi povezao umjetnička djela, umjetnika i zadrugu, jer bez takvog pravnog temelja, odnosno ugovora o komisiji, bit će teško razlučiti jesu li umjetnička djela koja su evidentirana u poslovnim knjigama i u posjedu su stečajnog dužnika, legitimni dio njegove stečajne mase ili još uvijek pripadaju umjetnicima koji tvrde da su oštećeni.