Redatelj Valentin Thurn čiji se film prikazao u Vukovaru, daje uvid u proizvodnju i distribuciju hrane te pokazuje ograničenja poljoprivrede i tržišta prehrambenih proizvoda

Što će se dogoditi 2050. kada ljudska populacija dosegne 10 milijardi i svi požele jesti onoliko mesa i mliječnih proizvoda koliko jedu ljudi na Zapadu? To je samo jedno od pitanja koje postavlja njemački redatelj Valentin Thurn u filmu “10 milijardi-što je na vašem tanjuru?”, prikazanom u konkurenciji dokumentarnih filmova na desetom Vukovar film festivalu. Film omogućuje duboki uvid u globalnu proizvodnju i distribuciju hrane, a nadovezuje se na redateljeve preokupacije koje se tiču bacanja 1/3 svjetske hrane, čime se bavio u filmu “Taste the Waste” (Kušaj smeće). U filmu je pokazao ograničenja konvencionalne poljoprivrede i konvencionalnog tržišta prehrambenih proizvoda te analizirao određena alternativnija rješenja koja već postoje u nekim krajevima svijeta, kao što su umjetno meso, GMO losos, laboratorijske farme, tzv. jestivi krajolik ili proizvodnja u zajednici. Sve su to mogućnosti koje autor sugerira, ne nudeći nikada ultimativno rješenje koje bi riješilo sve probleme hrane i ne nameće vlastitu viziju i uvjerenja. Ipak, tjera gledatelje da se pitaju o tome kako konzumiraju hranu, (ne)dostatnosti vlastitih znanja o namirnicama, poljoprivredi, novim tehnologijama i mogućnostima.

REDATELJ JE POKAZAO DA NAS SE NE TIČE samo ono što se događa ovdje i sada jer budućnost je pred vratima, a u globaliziranom svijetu sve je u međusobnoj interakciji i na nekoj višoj razini tvori cjelinu. Zahvaljujući visokoj razini motiviranosti, redatelj je uspio stvoriti zanimljiv i originalan uradak u kojem je uobičajeno apstraktne i daleke teme učinio shvatljivima, što je odlika dobrog specijaliziranog novinara. Nenametljivi pristup i traženje objektivnosti ostali su mu upravo iz novinarstva jer, kako kaže u razgovoru za Nacional, smatra da se uvijek treba čuti druga strana i da svatko treba vidjeti cijelu sliku priče. Thurn je diplomirani novinar, rođen je 1963. i od 1994. ima produkcijsku firmu THURN FILM, a dosad je snimio četrdesetak dokumentarnih filmova koji su često angažirani. Producirao je za radio i televiziju, objavljivao je publicističke radove te je jedan od osnivača Međunarodne federacije ekoloških novinara.

ŠTO SE OVOG FILMA TIČE, kaže da je imao zahtjevan posao koji je prethodio snimanju. “Puno sam radio sa stručnjacima, najzamršenije je istraživati tako kompleksne stvari. Više od godinu dana istraživao sam tematiku, nisam agronom, ali sam dugo pratio tu oblast kao novinar, a za potrebe snimanja ovog dokumentarca razgovarao sam s nekoliko stručnjaka”, započeo je Thurn razgovor za Nacional i nastavio: “Želio sam krenuti od rješenja koja su različita i razumjeti razloge zbog kojih neki ljudi misle da je GMO rješenje. Jedni misle da je, drugi da nije, a svi imaju činjenice koje podupiru njihove teorije. Namjeravao sam to dublje istražiti i otkriti pozadinske razloge zbog kojih svi oni misle da je njihovo rješenje točno. Jedno od jednostavnih rješenja je to da mislimo da će biti više hrane i manje gladi ako više proizvodimo, a drugi pogled na to je da ova distribucija ne funkcionira i da ona ne bi funkcionirala ni da imamo više hrane jer to nije problem kvantitete. Već sad znamo da bacamo trećinu hrane, to su službeni podaci. Moramo se fokusirati na zaštitu okoliša i bolju distribuciju hrane”, smatra Thurn. Što se tiče kapitalizma kao sustava Thurn prema njemu ima umjeren, uravnotežen stav. U razgovoru redatelj nije pokazao radikalno lijeve ekonomske ideje, ali definitivno vidi i manjkavosti kapitalizma, osobito problema hrane. “Kritiziram kapitalizam, ali kada razmišljam o ekonomiji ne volim se ograničiti na dihotomiju lijevo-desno. Kapitalizam je istodobno efikasan i neefikasan ekonomski sustav. Čak i lideri velikih korporacija kažu da žele jaku, a ne slabu državu, onu koja daje svim korporacijama limite i okvire. Problem je u tome što su vlade slabije od korporativnih lobija, pogotovo od multinacionalnih kompanija.

  • ‘POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA u zajednici je rješenje i za socijalne probleme jer sve više ljudi ne može si priuštiti hranu, a u ovom slučaju više plaćaju oni s više novca’

ZATO NAM TREBA MEĐUNARODNI KONSENZUS da to zaustavimo”, rekao je Thurn i nabrojio probleme kada je o hrani riječ, a za neke se može reći da proizlaze iz logike današnjeg konzumerizma. “Zašto su kontejneri za smeće u supermarketima puni dobre i jestive hrane? Kupci žele imati najbolje u svako doba dana i kada ujutro stigne svježe voće i povrće, a na policama se nalazi ono jučerašnje, onda ga djelatnici bacaju, umjesto da ga daju siromašnima ili slično. U zemljama istočne Europe ne baca se toliko hrane kao u zapadnim zemljama, ljudi u manjim mjestima sami proizvode hranu, svjesni su svih čimbenika u lancu, znaju što je dobro, a što nije. Ljudi iz gradova trebali bi biti povezaniji s hranom nego što jesu”, smatra Thurn. Što se tiče GMO hrane, tvrdi da neka nije opasna, ali neka nije dovoljno istražena te kaže da je GMO proizvodnja veliki eksperiment. Kritičan je i prema Europskoj uniji i njenim poljoprivrednim politikama. “EU ima vrlo lošu poljoprivrednu politiku jer daje poticaje po hektarima, veći poljoprivrednici dobiju više, oni koji proizvode ekološku hranu čak su kažnjeni jer imaju veće troškove. Ne smatram da velike kompanije trebaju poticaje, moramo modernizirati manje i srednje poljoprivrednike. Tri četvrtine svjetske populacije hrane manji poljoprivrednici, to vrijedi i za veće gradove u Africi i Aziji u kojima nema supermarketa.

OSIM SUPERMARKETA, tebaju nam nove ideje, ljudima nisu dovoljne informacije koje čitaju s deklaracija i ne znaju točno što se nalazi u njihovu tanjuru”, objasnio je Thurn. Kaže da je zadovoljan percepcijom filma u javnosti. “Prošle godine film je imao najbrojniju publiku od svih dokumentaraca u Njemačkoj, gostujem diljem svijeta i ova tema uvijek izaziva interes, posebno kada je riječ o mladim ljudima. U osamdesetima su me nazvali luđakom jer sam prosvjedovao protiv nuklearnih elektrana, danas se to ne bi dogodilo jer su se stvari promijenile i potenciraju se obnovljivi izvori energije u mojoj zemlji. Kada je hrana u pitanju, nalazimo se na počecima, kao što smo tada bili na počecima u vezi proizvodnje energije. Nećemo još dugo moći živjeti tako da ne brinemo o održivosti, moramo se hitno prebaciti na održivi razvoj i u poljoprivredi. Danas se u nekim slučajevima želimo vratiti na organsku poljoprivredu, ali pojavili su se problemi jer je, primjerice, zemlja promijenila svojstva”, kazao je Thurn.

  • ‘ZAŠTO SU KONTEJNERI za smeće u dućanima puni jestive hrane? Kada ujutro stigne svježe voće i povrće, ono jučerašnje se baca, umjesto da se daruje siromašnima’

ON JE U RAZGOVORU POKAZAO DA NIJE ZADRT, da je svjestan da puno toga ne zna, ali želi neprestano produbljivati znanje o tim problemima. Neće senzacionalistički reći da ono što jedemo uzrokuje rak, pogotovo se neće izjašnjavati o tome prije opširnih razgovora s liječnicima i drugim stručnjacima. Ne nudi laka rješenja, ne misli da bi sve bilo drukčije da su ljudi većinom vegetarijanci, a u želji da obuhvati sve perspektive trudi se razgovarati i s potpunim neistomišljenicima. “Kritizirao sam velike kompanije, ali na način koji otvara dijalog, pozvao sam ih na projekciju, oni su kasnije zvali mene i razgovarali smo. Niti sam ja uvjerio njih, niti su oni uvjerili mene, ali smo se bolje razumjeli”, istaknuo je Thurn. On se aktivno bavi problemima hrane i kada ne snima dokumentarce. “Nakon što sam snimio ovaj film, oformio sam neku vrstu nevladine udruge, ali to nije klasična udruga nego nešto što sam vidio drugdje i što predstavlja pokušaj da se na lokalnu razinu prebaci upravljanje hranom. Inače se odluke o hrani donose daleko od nas, ponekad čak i u Bruxellesu.

Pokušao sam to da o tome ponovo odlučuju ljudi, počeli smo u mom gradu, želimo i u obrazovanje uvesti sadržaj koji bi povećao svijest o tim stvarima. Blizu mog grada postoje mjesta s tzv. jestivim krajolicima, lokalni vrtlari umjesto cvijeća sade hranu i svatko se može poslužiti. U mom gradu smo postigli i to da supermarket podupire lokalne proizvođače hrane. Poljoprivredna proizvodnja u zajednici je opcija koja je, osim što spaja lokalne poljoprivrednike i ljude, rješenje i za socijalne probleme jer sve više ljudi ne može priuštiti hranu, a u ovom slučaju više plaćaju oni koji imaju više novca. Politika nema odgovore na takva pitanja, nego samo podupire proizvodnje sve jeftinije hrane. Puno je toga na što ne možemo utjecati, ali postoje ono na što možemo, i to u našem okruženju. Promjena i onako, u svojoj sveukupnosti, može doći samo otuda, a ne odozgo”, zaključio je Thurn.

Komentiraj

FOTO:DARIO NJAVRO/VUKOVAR FILM FESTIVAL
PODIJELI
Kristina Olujić (1987.), završila je preddiplomski studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti i diplomski studij talijanistike i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Govori francuski, talijanski i engleski. Za vrijeme studija bila je na novinarskoj praksi u Euronewsu u Lyonu.Surađivala je za nekoliko portala među kojima se ističe jednogodišnji rad na portalu H-alter. U Nacionalu je od veljače 2016.