Gruziju potresa velika afera nakon što je nepoznata skupina ucijenila vodeće političare videosnimkama seksa te zaprijetila da će ih objaviti ako snimljeni političari ne podnesu ostavke

Tajna snimanja, videomaterijali kompromitirajućeg sadržaja i ucjene vodećih političara i novinara samo su mali dio velikog skandala koji ovih dana potresa gruzijsku političku scenu. Skandal je poprimio tolike razmjere da je gruzijski premijer Giorgi Kvirikašvili prije nekoliko dana na državnoj televiziji izjavio da se radi o “udaru na cijelu državu jer se ne ucjenjuje samo nekoliko ljudi, nego i cijelo gruzijsko društvo”. Premijer je tako poslao poruku za sada nepoznatim osobama koje su početkom ožujka počele ucjenjivati velik broj gruzijskih političara i novinara navodnim seksualnim videosnimkama te su prijetili da će ih objaviti, ako ucijenjeni političari ne odstupe sa svojih položaja. Rok za ostavke bio je 31. ožujka, a budući da nitko od ucijenjenih političara nije podnio ostavku, gruzijska javnost sada očekuje hoće li ucjenjivači održati obećanje i objaviti sporne filmove.

U međuvremenu, pokušaj još uvijek nepoznate skupine da gruzijsku javnost okrene protiv nekih vladajućih, ali i oporbenih političara nije uspio jer se na ulicama glavnog grada Tbilisija gotovo svakodnevno okupljaju tisuće prosvjednika koji nose transparente podrške ucijenjivanim političarima. Najčešće ti transparenti sadržavaju samo jednu poruku:”Van iz moje sobe!”

Ubrzo nakon što je cijeli skandal izbio 11. ožujka objavom snimki seksa dviju udatih političarki s njihovim ljubavnicima, premijer je zapovjedio istragu te su uvedene strože kazne za ovakvu vrstu povrede privatnosti. Zanimljivo je to da su se i gruzijski mediji solidarizirali s dvjema političarkama i njihova imena nisu spomenuta ni u jednom gruzijskom mediju jer je odlučeno da bi se objavom imena napravilo upravo ono što su ucjenjivači i željeli. Ubrzo nakon što su obavljena prva dva filma, saznalo se da postoji još cijeli niz filmova i da je njihovo objavljivanje bilo samo upozorenje ostalim političarima da ucjenjivači misle ozbiljno i da kompromitirajuće snimke doista postoje.

I DOK JE GOTOVO CIJELA GRUZIJA stala iza dviju političarki, jedna oporbena političarka zauzela je suprotnu stranu te napala svoje kolegice. Nino Burdžanadze, šefica proruske oporbene stranke, izjavila je da su dvije političarke same krive što su filmovi izašli u javnost i da bi svi političari koji su tako snimljeni trebali podnijeti ostavke na svoje dužnosti. Kako su njezine izjave gotovo jednake zahtjevima ucjenjivača, u gruzijskoj se javnosti odmah pojavila sumnja da iza svega stoji proruska oporba koja je uz pomoć ruskih tajnih službi mogla snimiti sporne filmove i sada ih koristi za destabilizaciju političke situacije u državi koja je u tradicionalno lošim odnosima s Rusijom i Vladimirom Putinom, a u dobrim odnosima sa SAD-om i NATO-om.

Međutim, teorija o ruskom utjecaju na unutarnja zbivanja u Gruziji putem seksualno kompromitirajućeg materijala malo je vjerojatna, pogotovo onima koji malo bolje poznaju bližu gruzijsku povijest. Naime, ovo nije prvi put da se takvi materijali koriste za političke obračune u toj državi na Kavkazu. Filmovi utjecajnih političara i novinara svako malo izlaze u javnost, bez obzira na apele vlasti da prestane takva praksa. Korištenje snimki seksa u kontrašpijunaži dobro je poznata taktika koja datira još iz sovjetske ere, kada su tajno snimljene fotografije korištene protiv brojnih političkih ličnosti. Cijela situacija je kulminirala za vrijeme vladavine bivšeg predsjednika Mihaela Saakašvilija, kada je navodno stvorena ogromna kolekcija videomaterijala opozicijskih političara. Tajne službe tada su snimile čak 181 sat videomaterijala koji su javno uništeni kada je sadašnja vlada preuzela vlast u zemlji. S druge strane, jedna od rijetkih pozitivnih strana posljednjeg skandala, čija su meta uglavnom političarke, jest ta da je u ovoj dominantno konzervativnoj zemlji pokrenuta javna debata o seksu. Čak se umiješao i gruzijski predsjednik Giorgi Margvelašvili i izrazio solidarnost sa žrtvama tako što je javno rekao da i on “ima i nastavit će imati bogati seksualni život”. I dok neki kritičari tvrde da je poruka gruzijskog predsjednika skretanje pažnje s ključnog pitanja – vladina neuspjeha da zaustavi takvu sramotnu taktiku koja se koristi protiv javnih ličnosti – njegove poruke su ipak prihvaćene kao hrabro iskazivanje podrške žrtvama i pokušaj da se minimalizira šteta koju su nanijeli sporni filmovi.

Dvadesetak dana nakon što je izbio skandal, gruzijske vlasti nisu ni blizu rješenja cijelog slučaja i nemaju ni indicija o tome tko bi mogao biti organizator ove masovne operacije. Ujedinjeni nacionalni pokret (UNM) koji je vladao Gruzijom za vrijeme Saakašvilija za sve je direktno optužio pristalice vlasti, osobito bivšeg premijera Bidzinu Ivanišvilija, utjecajnog milijardera i osnivača Gruzijskog sna. Iz te stranke odbacili su te optužbe i tvrde da su videomaterijali snimani u vrijeme dok je na vlasti bio Saakašvilijev UNM.

  • OVO NIJE PRVI PUT da se takvi materijali koriste za političke obračune u Gruziji. Filmovi utjecajnih političara i novinara svako malo izlaze u javnost, bez obzira na apele vlasti da se takva praksa zaustavi

BIVŠI GRUZIJSKI PREDSJEDNIK Saakašvili kontroverzna je osoba o kojoj su mišljenja podijeljena i tri godine nakon što je napustio funkciju predsjednika države. Saakašvili je promijenio Gruziju kao nijedan predsjednik prije njega. Prije trinaest godina bio je heroj takozvane “Revolucije ruža”, odnosno “Ružičaste revolucije”. Gruzija je bila prva bivša sovjetska republika u kojoj je nakon prosvjeda došlo do smjene vlasti. Godinu dana kasnije smjena vlasti uslijedila je u Ukrajini. Povod za prosvjede u gruzijskom glavnom gradu Tbilisiju bile su optužbe protiv vladajuće stranke za lažiranje parlamentarnih izbora početkom studenog 2003. Tri tjedna nakon toga su Saakašvili i druge vođe oporbe prisilili tadašnjeg predsjednika Eduarda Ševardnadzea da podnese ostavku te su ga s ružama u rukama otjerali iz parlamenta. U siječnju 2004. Saakašvili je pobijedio na prijevremenim predsjedničkim izborima i započeo promjene u zemlji. Na vanjskopolitičkom planu Saakašvili je stvarao sve veću distancu prema susjedu Rusiji te se sve više oslanjao na SAD, a uz pomoć Washingtona je i reformirao gruzijsku vojsku. Težio je i brzom pristupu NATO-u, ali u tome nije imao uspjeha. Zapad je isprva hvalio reforme, ali s vremenom su sve glasnije postale optužbe da Saakašvili vlada autoritarno, a nakon izgubljenog rata s Rusijom oko gruzijske provincije Južne Osetije u kolovozu 2008., brzo je opala Saakašvilijeva popularnost unutar Gruzije.

Nakon njegova odlaska s vlasti 2013. potvrdile su se priče o tome da je autoritarno vodio državu, a najšokantniji su bili detalji o velikoj kolekciji snimljenog videomaterijala koji je koristio za kompromitaciju oporbenih čelnika. Od tada do danas se malo toga promijenilo u Gruziji, a novi parlamentarni izbori trebali bi se održati za pola godine te bi birači ponovno trebali birati između prozapadnih i proruskih stranaka. Jedan od onih čije se ime spominje među onima koji su na spornim filmovima, vođa je oporbene prozapadne stranke Slobodni demokrati Irakli Alasania. Ovaj mladi političar jedan je od najglasnijih zagovornika gruzijskog članstva u NATO-u, a kao ministar obrane od 2012. do 2014. stekao je simpatije zapadnih političara u Washingtonu i Europskoj uniji.

“ODGOVORNOST ZA OVAJ SKANDAL podjednako snose i prošla Saakašvilijeva vlada, koja je snimila sve te filmove, i aktualna vlada, koja nije učinila apsolutno ništa kako bi zaštitila privatnost građana Gruzije”, izjavio je za portal eurasianet.org Alasania koji je dodao da vjeruje kako iza svega stoji odmetnuta frakcija vladajuće stranke Gruzijski san. Alasania vjeruje da su se određeni dijelovi obavještajnog i policijskog sustava odmetnuli od aktualne vlade i da u tajnosti provode politiku bivšeg premijera Ivanišvilija. Sličan stav iznio je i novinar portala Georgia Today Tim Ogden koji je u jednom tekstu napisao da Ivanišvili još uvijek u tajnosti upravlja strankom koju je osnovao i koju je službeno napustio 2013. Ivanišvili je 2012. pobijedio na parlamentarnim izborima sa strankom Gruzijski san i godinu dana je bio premijer. Jedan od najbogatijih Gruzijaca nakon toga se službeno povukao iz političkog života, ali neslužbeno je i dalje vodio politiku vladajuće stranke.

U RAZDOBLJU DOK JE BIO PREMIJER, Ivanišvili se često sukobljavao s Alasaniom, koji je u njegovoj vladi bio ministar obrane. Alasania je ubrzo napustio stranku Gruzijski san te je osnovao vlastitu stranku kojoj iz dana u dan raste popularnost i koja bi na predstojećim izborima ozbiljno mogla zaprijetiti vladajućoj stranci. Upravo zato mnogi neovisni analitičari smatraju da je Alasania glavna meta ove afere i Ivanišvili ne bira sredstva kako bi svojoj stranci osigurao ostanak na vlasti. No sudeći po reakcijama Gruzijaca, Ivanišviliju bi se ova taktika mogla osvetiti i na izborima bi birači mogli odbaciti politiku ucjena koja vlada gruzijskom političkom scenom još od Saakašvilijeva vremena.

Komentiraj

FOTO:Guliver/Getty Images
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.