Četvrt stoljeća poslije pada Nicolaea Ceaușescua, Rumunjska sanja novu revoluciju koja bi trebala ovoga puta valjano odraditi posao, a nade polaže u novog predsjednika. Klaus Ioahannis za predsjednika je prisegnuo 22. prosinca, na 25. godišnjicu rumunjske revolucije, a njegovi pristaše vjeruju da je on pravi čovjek koji će konačno završiti posao obećan prije četvrt stoljeća te da će se obračunati s političkim ostacima bivšeg komunističkog režima. Iohannis je politički autsajder koji je iznenadio pobjedom na izborima, na kojima se pobjeda moćnog premijera Victora Ponte smatrala osiguranom.

[quote_box_center]

  • Rumunjski predsjednik Klaus Ioahannis bio je u posjetu Hrvatskoj
  • Nacional otkriva kako se Rumunjska suočila s komunističkom prošlošću

[/quote_box_center]

Priča o lustraciji i obračunu s političarima koji su i u komunističkom režimu bili na visokim pozicijama, ovih dana aktualna je u Hrvatskoj, a budući da je Ioahannis u ponedjeljak bio u službenom posjetu Hrvatskoj, zanimljivo je vidjeti kako su Rumunji riješili problem lustracije, u čemu je on i osobno sudjelovao.

Dok su se 1989. kao kula od karata urušavali komunistički režimi u Europi, činilo se da je rumunjska vrhuška čvrsto ukopana na vlasti. Tako je bilo sve do 22. prosinca, kada su stotine običnih ljudi, koji su od oružja imali samo kamenje i hrabrost, upale u zgradu Centralnog komiteta u Bukureštu, desetljećima neprobojni simbol komunističke vlasti. Povod za akciju bilo je otvaranje vatre na prosvjednike koji su se 17. prosinca u Temišvaru usprotivili progonu mađarskog svećenika Laszla Tokesa zbog navodnog širenja nacionalne mržnje. Vojska i tajna policija pobile su tada desetke ljudi. Njihova je brutalnost poput požara zahvatila Rumunjsku, a narod naviknut na pothlađenost, glad, oskudicu, strah i stegu, odvažio se i izašao na ulice. U tjedan dana svemoćni Ceaușescu koji je četvrt stoljeća paranoidno kontrolirao zemlju, iščeznuo je s malih ekrana i pojavio se tek na snimkama improvizirana prijekog suda te kao mrtvo tijelo nakon strijeljanja. Snimke krvavih tijela komunističkog despota i njegove supruge obišle su svijet kao pobjednička deklaracija potpune revolucije. Nova stranica bila je otvorena, počelo je novo doba.

Dvadeset i pet godina poslije mišljenja o svim tim događajima su podijeljena. Mnogi se slažu da je smaknuće bračnog para Ceaușescu bio prerani razlog za slavlje te tvrde da su prijeki sud organizirali komunisti, iskoristivši narodnu pobunu da prigrabe poluge vlasti. Dumitru Mazilu, komunistički disident kojeg je Ceaușescu zatvorio jer je Ujedinjenim narodima dostavio izvješće o ljudskim pravima, na početku revolucije je bio istaknuta osoba. Zatražio je da se visokopozicioniranim komunistima onemogući obnašanje visokih dužnosti, no ubrzo je bio marginaliziran kad je upitao čovjeka koji je postao predsjednik: “Tko ste vi i što se radili zadnjih pet godina?“. Novi predsjednik, Ion Iliescu te drugi bivši komunisti godinama su vodili vladu i još sjede u parlamentu. Bivši članovi sigurnosnih snaga i njihove obitelji obogatili su se u privatizaciji, no obitelji žrtava bivšeg režima pravdu nisu dočekale..

Do danas nitko osim bračnog para Ceaușescu nije proglašen krivim za to što je odigrao makar i najmanju ulogu u pola stoljeća terora i bijede komunizma, a u Rumunjskoj nije ni bilo pokušaja da se procesuiraju krivci jer su komunistička elita, sigurnosne službe i bogatuni izvrsno umreženi. Ipak, pod pritiskom Europske unije rumunjsko pravosuđe se počelo reformirati, ali naglasak je na procesuiranju korupcije u postkomunizmu, dok bivši visoko pozicionirani komunisti još uvijek čvrsto drže visoke pozicije u društvu, iako je u Rumunjskoj zakon o lustraciji donesen dva puta. Prvi zakon iz 2010. brzo je srušio Ustavni sud, pa je 2012. donesen novi zakon, po kojem je nekadašnjim komunističkim čelnicima trebalo biti zabranjeno obnašanje javnih i političkih dužnosti. No taj su zakon mnogi tada smatrali običnom farsom, a i danas je tako. Tim se zakonom određuje da se bivšim visokim dužnosnicima komunističkog režima na pet godina zabranjuje obavljanje javnih i političkih funkcija. Zakon je donesen 22 godine nakon pada diktature predsjednika Ceaușescua i to je samo jedna od mnogih “posebnosti” koje su trebale pridonijeti razračunavanju s krvavom komunističkom prošlošću. Tako su se prvobitno na popisu osoba na koje se zakon odnosi našli i bivši čelnici komunističke omladinske organizacije UTC. Tek nakon izglasavanja zakona, zastupnici vladajuće većine u parlamentu sjetili su se da je i tadašnji premijer Mihai Răzvan Ungureanu od 1985. do 1989. bio kandidat UTC-ova centralnog komiteta, što je značilo da je i on trebao dati ostavku. No umjesto toga je na brzinu ponovljeno glasovanje o zakonu iz kojeg je po hitnom postupku izbrisana odredba o UTC-u, a nekadašnji visoki dužnosnik komunističke omladine ostao je premijer još nekoliko mjeseci.

PRIJE ODLASKA NA PANTOVČAK I SUSRETA S KOLINDOM GRABAR-KITAROVIĆ RUMUNJSKI PREDSJEDNIK RAZGOVARAO JE I S PREMIJEROM ZORANOM MILANOVIĆEM FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL
PRIJE ODLASKA NA PANTOVČAK I SUSRETA S KOLINDOM GRABAR-KITAROVIĆ RUMUNJSKI PREDSJEDNIK RAZGOVARAO JE I S PREMIJEROM ZORANOM MILANOVIĆEM
FOTO: Jurica Galoic/PIXSELL

Prijedlog ovog zakona je i uoči donošenja doživio brojne promjene. U prvobitnoj verziji se bivšim komunističkim dužnosnicima i oficirima zloglasne tajne službe Securitate zabranjivao izbor i imenovanje na javne i političke funkcije. U prihvaćenom tekstu zakona zabrana imenovanja je ostala, ali je izbor ostao dopušten. Ta razlika u praksi znači da nekadašnji funkcioneri ne mogu biti imenovani na dužnost šefa nekog državnog tijela, ali se mogu i dalje kandidirati na parlamentarnim i predsjedničkim izborima. Zbog takvih odredbi i zbog toga što je zakon, za mnoge, stigao 22 godine prekasno, komentari u rumunjskim medijima bili su puni oštrih kritika prema tom zakonu, pa su ga neki mediji nazvali “smiješnim i beskorisnim”. “Nakon rušenja Ceaușescua bivši partijski dužnosnici i oficiri Securitatea preuzeli su vlast i promijenili Rumunjsku. Nakon 22 godine to se ne može promijeniti”, glasio je komentar u bukureštanskom dnevniku Adevraul.

Nakon pada komunizma rumunjsko civilno društvo je glasno zahtijevalo lustraciju, odnosno, isključenje bivših dužnosnika diktature iz političkog života na ograničeno vrijeme. No to nikada nije provedeno u djelo. Za lustraciju nisu bili zainteresirani ni novi vlastodržac Ion Iliescu, nekadašnji Ceaușescuov štićenik, a ni kasniji demokratski čelnici. Nacrt zakona o lustraciji prvi put je podnesen parlamentu tek 2005. Za njegovo usvajanje trebalo je pet godina. No neposredno nakon stupanja zakona na snagu, Ustavni sud ga je proglasio protuustavnim. Druga verzija zakona toliko je ublažena da je razočarala čak i one koji su radili na njegovu tekstu. Te 2012. zakon je donesen jer su se tadašnji predsjednik države Traian Băsescu i njegova vladajuća Liberalno-demokratska stranka željeli profilirati kao borci protiv komunističkog naslijeđa, pa su na njemu gradili izborni program. Băsescu, koji je također obavljao visoke dužnosti u bivšem režimu, simbolički je 2006. osudio komunističku diktaturu, ali Rumunji su ga zapamtili kao jednog od najkorumpiranijih političara koji je preživio nekoliko opoziva u parlamentu te referendum na kojem su Rumunji glasali protiv njega, ali ga je na predsjedničkoj funkciji ostavio Ustavni sud koji je referendum proglasio nevažećim.

Upravo zbog toga mnogi rumunjski mediji i politički analitičari smatraju da je zakon o lustraciji bio čisto bacanje prašine u oči biračima i skupljanje političkih bodova nesposobnih i korumpiranih političara. To se nastavilo do prosinca prošle godine, kada je na izborima pobijedio Klaus Ioahannis, do tada malo poznati političar njemačkih korijena. Njegova popularnost od izbora raste iz dana u dan i tri četvrtine rumunjskih građana glasovalo bi danas opet za njega, što je mnogo više od 55 posto osvojenih glasova, s kojima je kandidat koalicije desnog centra pobijedio na predsjedničkim izborima u studenom 2014. Jedan od glavnih razloga za takvu popularnost je taj da je Iohannis posljednjih nekoliko mjeseci pridonijeo tome da se borba protiv korupcije u zemlji dosljedno provodi. U međuvremenu se desetine bivših ministara, visokih državnih službenika i menadžera nalaze u zatvoru. Riječ je o osobama koje su nekada smatrane nedodirljivima jer su bile bliske vlastodršcima. Istraga se trenutno vodi čak i protiv članova obitelji socijaldemokratskog premijera Victora Ponta i bivšeg predsjednika Traiana Băsescua. Rumunjski analitičari takav začuđujući razvoj događaja vide u tome da Iohannis zaista želi ostati nepristran i da nikoga ne štiti, tvrde da su prvi put stvorene velike šanse za stvarnu borbu protiv korupcije i zaključuju da danas više nitko ne govori o lustraciji jer su birači postali svjesni da je istinska borba protiv korupcije najbolji način da se iz političkog života uklone političari i državni dužnosnici koji ne poštuju zakon, bez obzira na to kojoj političkoj opciji pripadaju.

Komentiraj

FOTO:Igor Kralj/PIXSELL//Jurica Galoic/PIXSELL
PODIJELI
Rođen u Zagrebu 21. kolovoza 1978., novinarstvom se bavim od 2000. godine kada sam počeo pisati za sportski web portal Sportnet.hr. Nakon nekoliko godina u sportskom novinarstvu, 2009. godine prvi put dolazim u redakciju tjednika Nacional gdje radim na portalu www.nacional.hr, a povremeno pišem i za tiskano izdanje Nacionala. Sredinom 2011. s nekoliko drugih novinara Nacionala prelazim u tjednik Aktual, a od ožujka 2013. do lipnja 2014. bio sam zamjenik glavnog urednika poslovne dnevne novine Business.hr. U prosincu 2014. vraćam se u Nacional gdje pišem o aktualnim političkim i gospodarskim temama.