Ljudi koji su već proživjeli političke rotacije na HTV-u tvrde da će novo vodstvo pripremati teren za nove parlamentarne izbore na kojima bi trebao pobijediti HDZ

To što se sada događa tek je uvod u još gore kadroviranje i kontrolu programa. Vjerujem da će u ovom međurazdoblju v.d. vodstvo nastojati maksimalno bildati lik i djelo Tomislava Karamarka, rušiti Most, osobito napadati Orepića, kao i, naravno, SDP kako bi se pripremio teren za nove prijevremene izbore na kojima bi trebao pobijediti HDZ. Siguran sam da će se Hloverka Novak Srzić uskoro vratiti, a do tada intenziviramo suradnju s njenom Našom TV iz Mostara”, procjena je to jednog od Nacionalovih sugovornika s Hrvatske radiotelevizije. Iz razgovora s nizom dugogodišnjih djelatnika iz različitih programa, koji su preživjeli smjene, dolaske i odlaske svih dosadašnjih vlasti, Nacional je doznao što misle o mandatu prošlog vodstva HTV-a i pokušao rekonstruirati trenutačnu atmosferu koja se sve izraženije nazire unutar tog javnog medija.

“Vlada atmosfera opreza i straha – do jučer su se bojali jedni, a sada se boje drugi. Trenutačno se širi osjećaj strahovlade – poput Šestojanuarske diktature, a ljudi koji desetljećima svojim samozatajnim radom održavaju tu kuću, izgubili su volju, entuzijazam i nadu da će profesionalizam ikada dobiti šansu”, tvrdi jedan od urednika koji je u mandatu Gorana Radmana i Saše Runjića bio posve marginaliziran. “Tako će biti i s novim vodstvom, o čemu nimalo ne dvojim. Nije se ništa promijenilo”, kaže on i dodaje: “Jedan aktivizam zamijenio je drugi, naravno, uz časne iznimke koje uvijek postoje. Runjić i Radman propustili su priliku napraviti dobru javnu televiziju, a imali su šansu. Jer, iskreno, njima se Zoran Milanović, zbog poznate boli u preponama za medije, stvarno nije miješao u program. Njegovo leno bilo je EPH, a preferirao je i Facebook i Twitter. HTV ga apsolutno nije zanimao”, kaže za Nacional isti izvor s HRT-a.

Sve što je radilo sada već bivše vodstvo, bio je odraz njihove vlastite taštine, samodopadnosti, nesposobnosti i bahatosti, a kod Runjića vjerojatno i pohlepe – zaključak je većine sugovornika Nacionala.

“Radman se okružio ljudima koji su došli izvana, zamjerio se najviše upravo onima koji su ga gurali i predlagali i zahvaljujući čijem lobiranju je postavljen. Oni su odlazili na Pantovčak kod bivšeg predsjednika Ive Josipovića i nagovarali ga da progura Radmana. Josipović je to na kraju nekako uspio i to protiv Milanovićeve volje, u vjeri da je on najbolji izbor. Umjesto da opravda to povjerenje, Radman je ostavio iza sebe kaos i pustoš. Nije slušao ni jedan savjet ljudi iz kuće i sve je prepustio Saši Runjiću, koji je nesumnjivo najveći krivac uništavanja programa”, tvrdi jedan iskusni televizijski urednik.

Stanje na HTV-u najbolje simbolično odražava slika poznatog televizijskog “trga” – središnjeg prostora na kojem je desetljećima bio popularni kafić, okupljalište televizijskih i radijskih djelatnika, gdje se razgovaralo, dogovaralo o poslu, tračalo, dočekivalo goste… “No zbog dugotrajnog spora sa zakupcem, koji se protegao na cijeli Radmanov mandat, kafić je zatvoren, mjesto je opasano vrpcama, kao da je netko tu počinio ubojstvo, na sredini stoje dvije gajbe piva, a na šanku narančasti telefon koji ne zvoni. Prazno, tužno i destruktivno. Kao i Radmanova era. Radman je bio prvi ravnatelj koji se uspio sukobiti ne samo sa zakupcem kafića, već i s tajnicama, konobaricama, osobljem restorana; bavio se beskrajnom sistematizacijom i vlastitom slikom u novinama, umjesto Hrvatskom radiotelevizijom i njenom osnovnom djelatnošću – a to je proizvodnja programa”, tvrdi jedan od novinara s HRT-a.

ISTI IZVOR NAVODI DA JE RADMAN započinjao sastanke znamenitom rečenicom “Samo da znate, ja se ne farbam!” prisjeća se jedna od novinarki s HRT-a. Ona tvrdi da Radmana program nije zanimao, da ga je zanimalo samo poslovanje – no posao javne televizije nije zarađivati, smatra naša sugovornica, već pametno rasporediti novac dobiven iz pretplate i proizvoditi kvalitetan sadržaj. Navodi da je Radman bio opsjednut američkim poslovnim školama, fanatično fokusiran na kontrolu kontrole preko šume šefova koje je poslagao u nepregledne kućice, tako da se na kraju nije znalo što tko radi i tko je kome nadležan. “Otkad sam na televiziji, traje proces sistematizacije. Sjećam se Povjerenstva za sistematizaciju osnovanog još 1984. A još se ništa nije provelo i neće”, tvrdi jedan od televizijskih veterana. Zbog jednog snimljenog kadra veći dio sugovornika Nacionala danas misli da je većinu novog vodstva HTV-a osobno birao Tomislav Karamarko: riječ je o kadru zagrljenih Katarine Periše Čakarun i Karamarka iz autobusa HDZ-a u predizbornoj kampanji.

Po mišljenju sugovornika Nacionala, Siniša Kovačić je teškom mukom iznjedren kao zajednički izbor i neki čak misle da bi zbog nemogućnosti dogovora koalicijskih partnera, v.d. razdoblje moglo potrajati. “Kovačić za to vrijeme, uz svih 30 članova novoosnovanog novinarskog društva HNIP, koristi priliku i planski zauzima sve ključne pozicije na HRT-u. Inače, HNIP, kao paralelna novinarska organizacija u Hrvatskoj čiji je jedan od prominentnijih članova i notorni Velimir Bujanec, u jednom svom priopćenju objasnio je javnosti da je posao novinara podržavati Vladu i njenu politiku! Da ne povjeruješ!” navodi jedan od iskusnih novinara HRT-a i dodaje: “HNIP-ovci si sada međusobno dijele funkcije. Ne bi me čudilo da uskoro Bujanec vodi Dnevnik!”

  • ‘NA DAN TERORISTIČKOG NAPADA NA ISTANBUL i pada ruskog zrakoplova, HRT je započeo vijesti kavom predsjednice i Oreškovića. Pa ne možeš svaki dan prvih sedam minuta slušati Kolindu, Oreškovića, Karamarka’

Još jedan sugovornik Nacionala dijeli takvo mišljenje i kaže: “Nastupila je lustracija i u emisiji ‘Dobro jutro, Hrvatska’, koju je preuzela Ana Milić, žena Gorana Milića. Bez ikakvog iskustva u uređivanju tako zahtjevnog programa, kao prvi genijalni potez najavila je dovođenje Vlatke Pokos za voditeljicu emisije, no od toga se sada odustalo. Čuo sam i da je poželjela svakoga jutra glazbu uživo! Valjda ne zna da su za svaki takav poduhvat potrebni tonska proba i hrpa mikrofona.”

Većina sugovornika Nacionala tvrdi da postojeće rukovodstvo nema dostatnog profesionalnog kapaciteta za izazove s kojima se svakodnevno suočava, o čemu nam je jedan od njih rekao: “Koliko su nesposobni, najbolje se vidi u potpunom nesnalaženju na dan kada se dogodio teroristički napad u Bruxellesu. Dok su sve televizije i svi portali već debelo pratili zbivanja, iz minute u minutu, Hrvatska televizija nije imala ništa. To se za njih nije dogodilo. O tome da možda emitiraju ‘breaking news’ na Četvrtom programu, kojem je v.d. urednica postala Tončica Čeljuska, nije se moglo ni sanjati. A Katarina Periša Čakarun, šefica IMS-a, mrtva hladna došla je na posao u 11.20. Da ne kažemo da je one večeri kada su sve televizije otvarale vijesti s padom ruskog zrakoplova i terorističkim napadom na Istanbul, HRT započeo kavom predsjednice i Oreškovića. Pa ne možeš svaki dan slušati prvih sedam minuta predsjednicu, premijera, Karamarka ili nekog popa.”

JEDAN DUGOGODIŠNJI UREDNIK S HRTa tvrdi da su ti propusti odraz nepoznavanja medija i današnje situacije, koja se bitno razlikuje od one prije dvadeset godina kada je “katedrala duha” možda i mogla ključno utjecati na javno mnijenje i društvene procese. “Ovo sada postaje kontraproduktivno za javni servis. Što će HTV više biti ideologiziran i pod utjecajem Crkve, sa svim tim svećenicima i crkvenim temama na svim programima svakoga dana, to će se gledatelji više okretati komercijalnim televizijama. U 25 godina demokracije i dalje vlada percepcija da je HTV režimska televizija”, kaže jedna od urednica.

Jedan od njenih suradnika tvrdi da se nema za čime žaliti što se tiče Radmana i njegove ere, ali navodi da je ova sada oktroirana ekipa puno tvrđa i perfidnija. “Ovakve temeljite čistke do sada nitko nije proveo. Toliko im se žuri sa smjenama da pravna služba ne stiže pisati te silne ugovore koji su se nagomilali. Sada slijedi navala na Produkciju i smjena Marije Nemčić, a onda vjerojatno na red dolazi Radio. Čekaju da uđu u Produkciju, to im je sigurno najvažniji sektor jer tu je lova”, govori jedna od novinarki HRT-a.

SUGOVORNICI NACIONALA TVRDE da je rezultat Radmanove vladavine ogroman gubitak gledanosti i odlazak prepoznatljivih ljudi poput Zorana Šprajca, Ivane Dragičević, Josipa Šarića, Anke Keserović, Roberta Zubera, Tene Perišin i drugih. Navode da je došlo do smanjenja proizvodnje vlastite produkcije, osobito dramskog programa prema literarnom predlošku, kojeg nema godinama, kao ni vlastitog zabavnog programa. Navode da se kupuju strani formati, plaćaju autorska prava za jedno ili dva emitiranja, a da se s druge strane ne snimaju brojne kazališne predstave ili izložbe, što je kulturna baština koju bi HTV trebao bilježiti i čuvati.

Najtežim Radmanovim krimenom smatra se uništenje dopisničke mreže. “Sigurno je tu mrežu trebalo reformirati, smanjiti broj ljudi, kao i reducirati dopisništva koja su bila preblizu jedna drugima kao što su Čakovec i Varaždin. Dolazilo je do takvih nelogičnosti zato što je svaka županija morala imati dopisništvo, ali otpustiti profesionalne novinare i od tehničkog osoblja stvarati izvjestitelje ili siliti novinare da sami sebe snimaju i montiraju – to je robovlasničko iskorištavanje ljudi i golemi gubitak kvalitete slike i sadržaja. Onda neka i na Akademiji za kazalište i film ukinu studij kamere, fotografije, montaže – kada se to može navodno naučiti za pet dana, koliko traje tečaj na HTV-u”, ljuti se jedan iskusni djelatnik HRT-a.

Isti izvor navodi da su insistiranjem na novoj tehnologiji i brzini kompjutorske montaže, kreativnost i novinarski profesionalizam potpuno pali u drugi plan. Navodi da se u tu priču uklapa slučaj Jasne Paro, dopisnice iz Bruxellesa koja je, nakon što se radijska dopisnica Vera Tomašek iz zdravstvenih razloga vratila u Zagreb, ostala sama na dopisničkoj poziciji za radio i televiziju. “Svakodnevno se muči s četrdeset kila opreme koju vuče po Bruxellesu i nema nikoga tko bi joj pomogao u snimanju, montiranju, slanju slike i tona. Budući da opslužuje i radio i televiziju, ima desetke javljanja dnevno, a radni prostor joj je njen privatni stan, što je po belgijskim zakonima nedopustivo. U Bruxellesu je konstantna tučnjava i muvana oko lovljenja kadrova i tonova, trči se cijeloga dana i onda u Dnevniku žena izgleda kao da je preko nje prešao kamion. To nitko normalan ne može izdržati, to je besramno izrabljivanje! Zapravo je Matković i dobro prošao jer, otkad je na silu vraćen u Zagreb, puno radi i putuje iako je njegovo povlačenje s dopisničkog mjesta iz Bruxellesa, zbog jednog internog maila koji je poslao svojim šefovima, još jedan dokaz neopisive Radmanove samovolje i taštine. Matković je na kraju izgubio drugostupanjski radni spor jer je Radman naknadno uspio isposlovati članak 15 Statuta HRT-a koji mu doslovce daje faranonske ovlasti. Može otpuštati koga i kako hoće, bez ikakva objašnjenja. Tako je mogao i vratiti Matkovića u Zagreb, iako je on sigurno najbolji dopisnik kojeg je HTV u ovom trenutku mogao imati u Bruxellesu”, navodi izvor Nacionala s HRT-a. Isti izvor navodi da bi se trebalo preispitati zašto ni Radman ni oni prije njega nisu preispitali dvostruko financiranje Glasa Hrvatske, koji proizvodi sadržaje za dijasporu. Taj izvor navodi da se novac za taj program vuče iz proračuna, dodjeljuje ga Sabor, a program se radi iz resursa sustava HRT-a. “Gdje su ti dodatni milijuni iz proračuna? Možda vječna Ivanka Lučev, koja je preživjela sve režime, nešto zna o tome”, sugerira jedna radijska urednica.

BRZOPLETO STVARANJE IMSa, Informativnog medijskog servisa koji je spojio radio, televiziju i web u jedno, prema mišljenju većine Nacionalovih sugovornika nije donijelo ništa dobro, osim što je gotovo uništilo Radio. Bila je to velika Radmanova ideja na kojoj je insistirao, iako sustav uopće za to nije bio spreman.

“No budući da svatko tko dođe na čelo HRT-a mora ognjem i mačem spaliti sve što su ostavili prethodnici, novo vodstvo isto tako brzopotezno ide u razdvajanje ovog servisa i vraćanje na staro. Što radijski ljudi uglavnom pozdravljaju. Osim toga, uslijed svih tih priča o potpunoj digitalnoj modernizaciji kuće, HTV je zapravo u ozbiljnom tehnološkom zaostatku. Radman nije kompletirao tehnološku obnovu, a za punu digitalnu opremljenost cijelog sustava i dopisništava potrebno je oko 30 milijuna eura”, govori jedan od novinara s HRT-a.

Isti izvor tvrdi da nedostaju mnoge komponente, da se radi u nekoliko formata koji su često inkopatibilni, problem je i provodljivost telekomunikacijske mreže, zbog čega je dopisniku iz Hrvatske često lakše sjesti u auto i donijeti snimku na SD kartici, nego je slati internetom. Ali iako mu, osim faraonskog načina vladanja, najviše zamjeraju brzopotezne otkaze Elizabeti Gojan i Hloverki Novak Srzić, većina sugovornika Nacionala ne misli da je Radman “zamračio” neke pare.

  • ZBOG ZAGRLJENOG KARAMARKA i Katarine Periše Čakarun u jednom kadru iz autobusa HDZ-a u kampanji, Nacionalovi izvori s HTV-a uvjereni su da je većinu novog vodstva televizije birao osobno Karamarko

I zato, unatoč bijesu zbog raznih autokratskih odluka, većina sugovornika Nacionala smatra da od svih bombastičnih nalaza o Radmanovim pronevjerama, o kojima se sada trubi po novinama i Saboru, na kraju neće biti ništa.

Takve sumnje postoje kada su u pitanju Saša Runjić, za kojega tvrde da je zapravo cijelo vrijeme bio u sukobu interesa jer ima vlastitu produkcijsku kuću, ili urednik Prvog programa Igor Tomljenović.

Sumnja se da je u njihovim slučajevima bilo pokušaja namještanja natječaja, naročito kada su u pitanju bili projekti Runjićevih bivših kolega iz vremena dok su zajedno radili u EPH te da je Marija Nemčić, šefica Produkcije HRT-a, odbila potpisati niz ugovora i zato zaratila s Runjićem.

“OPĆENITO, ČINI SE da se kadroviranjem, kao i osmišljavanjem programa te izvlačenjem novca preko ‘nezavisnih produkcija’, u Radmanovu mandatu uglavnom bavila ekipa iz Esplanade – tzv. circle Esplanade”, smatra jedna od novinarki s HRT-a. Kao jedan od najvećih programskih promašaja Runjićeve vladavine uglavnom se spominje uvođenje jednosatnog Dnevnika u 19 sati. “To je bila Runjićeva prčija, na tome je on inzistirao. Lamija Alečković, relativno neiskusna urednica koja se vratila s komercijalne televizije, a kojom su Radman i Runjić iz nekih čudnih razloga bili fascinirani, uspjela je strmoglaviti gledanost Dnevnika sa 12 na 4,5 posto, kolika je bila u jednom trenutku. Čini mi se da se to u posljednje vrijeme malo rehabilitiralo, ali ne previše. Danas je rejting negdje oko 8 posto. Nikako mi nije jasno zašto su to napravili, osim da se možda namjerno uništi gledanost javne televizije u korist komercijalnih. Na primjer, Runjićeva matičnog RTL-a? Najsmješnije od svega jest da su Dnevnik, zbog kojeg se prema vlastitim tvrdnjama Tomislav Karamarko molio i čitao jer je navodno bio neobjektivan i jednostran, nehrvatski i navijački za SDP, do sada uređivali upravo Siniša Kovačić, sadašnji v.d. ravnatelja, i Branko Nađvinski, koji će to i dalje raditi. Ključne intervjue i priloge radila je Katarina Periša Čakarun, novoimenovana v.d. rukovoditeljica Informativnog medijskog servisa HRT-a, a svih ovih godina pratila je vladu Zorana Milanovića, kao i najjaču oporbenu stranku HDZ, osobito u predizbornoj kampanji. Međutim, kažnjeni su i smijenjeni jedino prezenteri Dnevnika – Sanja Mikleušević- Pavić, Stipe Alfier i Tina Šimurina – kao i ostali koji su tek čitali najave koje su im navedeni urednici pripremili. A Tatjana Munižaba je skoro potpuno uklonjena iz središnje informativne emisije. Koliko je informativni program HTV-a ‘derao’ po vladi i pazio da ne favorizira nikoga, najbolje dokazuje činjenica da je upravo HRT objavio podatke koji su srušili čak tri SDP-ova ministra”, smatra jedna od urednica informativnog programa. “Mi smo zapravo pokrenuli smjenu Mirele Holy, čiji je privatni mail objavio upravo Siniša Kovačić, zatim Veljka Ostojića – IDS-ova ministra turizma, a osim toga tu je i slučaj Branka Šegona na kojem je upravo HTV insistirao”, tvrdi izvor Nacionala s HRT-a.

ISTI IZVOR NAVODI DA JE JOZO BARIŠIĆ, kada je preuzeo v.d. dužnost ravnatelja programa, tražio od svakoga izviješće o radu i mandat na raspolaganje. “Smjenjivao je ljude jednog po jednog, bez ikakva objašnjenja. On se isto tako silno želi prikazati žrtvom prošle vlasti, iako nije silazio s ekrana Četvrtog programa. Inače, taj je program u posljednje dvije godine postao prava oaza Hloverkina kadra, mahom novinara koji su stasali u famoznim ‘Motrištima’ devedesetih. Njima je prepušten cijeli informativni kanal da rade što im padne na pamet i neprestano dovode goste poput Ive Banca, Milana Ivkošića, Slavena Letice i sličnih, koji nisu prestajali pljuvati po Milanovićevoj vladi. Zato je više no apsurdno kada ti ljude sebe prikazuju kao žrtve jer to nisu bili”, govori dugogodišnji zaposlenik HRT-a.

On smatra da je za takvo getoiziranje televizijskih novinarskih desničara, uvelike kriv Zoran Šprajc koji ih je tamo smjestio kada je bio urednik IMS-a, jer nije znao kud bi s njima. Gotovo svi sugovornici navode da je svaka nova vlast dovlačila svoje ljude na HRT, zbog čega se godinama povećavao broj zaposlenih. “Danas je kažnjivo biti profesionalac i pobornik javnog servisa. A u Hrvatskoj, u kojoj ni jedna vlast nije dovoljno mudra da omogući neovisnost javnoj televiziji i radiju, ciklički se ponavlja ono što je Goran Beus-Richembergh rekao u Saboru – kada SDP vlada HRT-om, onda je kaos, kada HDZ vlada, onda je diktatura. Trenutačno je tamo diktatura”, zaključio je dugogodišnji djelatnik HRT-a.

‘Saša Runjić nikada nije bio u sukobu interesa na HTV-u niti je s bilo kim ratovao’
Poštovani,
obraćamo Vam se kao punomoćnici naše stranke Saše Runjića kako bi u skladu sa Zakonom o medijima objavili ispravak informacija objavljenih dana 29. ožujka 2016. godine u članku naslova: Operacija HTV: Bildati lik Karamarka, rušiti MOST“, autorice Zrinke Vrabec Mojzeš.
Saša Runjić nikada nije bio u sukobu interesa, niti je za vrijeme trajanja mandata imao svoju produkcijsku kuću. Također, zlonamjerne su i neistinite tvrdnje da je bilo pokušaja namještanja natječaja za neovisnu produkciju. Sasa Runjić nikada nije zaratio“ s kolegicom Marijom Nemčić. Dnevnik HTV-a nije bio njegova prčija“, a naš opunomoćitelj niti na koji način nije htio namjerno uništiti gledanost javne televizije u korist komercijalnih televizija, nego je naprotiv tu gledanost za vrijeme svog kratkog mandata uspio zajedno s ostalim kolegama podići za 10,6%. RTL nije matična“ kuća našeg opunomoćitelja.
S poštovanjem, odvjetnik Branko Šerić

Komentiraj