Stopa relativnog siromaštva djece u Hrvatskoj za oko sedam posto veća je od prosjeka europskih zemalja, a stopa dugotrajnog siromaštva djece izrazito je visoka – veće stope imaju samo Bugarska i Rumunjska, pokazali su rezultati istraživanja predstavljenog u utorak na zagrebačkom Ekonomskom institutu.

Istraživanjem “Dječje siromaštvo i strategija nošenja sa siromaštvom kućanstava u Hrvatskoj” obuhvaćeno je 207 kućanstava i anketirano 99 djece. U projektu su pod vodstvom Paula Stubbsa sudjelovali sociolozi i ekonomisti.

Stopa relativnog siromaštva djece u Hrvatskoj za oko sedam posto veća je od prosjeka EU i EFTA-e (Lihtenštajn, Norveška, Island, Švicarska) a u razdoblju od 2012. do 2014. pala je za deset posto. No i dalje su najvećoj opasnosti od siromaštva u Hrvatskoj djeca koja žive u kućanstvima s većim brojem djece i manjim brojem zaposlenih te roditeljima nižeg stupnja obrazovanja. Upozorava, rečeno je na predstavljanju, i činjenica da je stopa dugotrajnog siromaštva veća od stope privremenog siromaštva.

Zbog toga što im prihodi u kućanstvu nisu dovoljni, 65,7 posto siromašnih kućanstva nije na vrijeme platilo režije za tri ili više mjeseci u posljednjih godinu dana; 62,8 posto njih smanjilo je korištenje komunalija a 25,1 posto je kućanstava kojima su isključene neke komunalije (najčešće struja, telefon i voda).

Siromašne obitelji oko dvije trećine hrane dobivali su iz vlastite proizvodnje ili članova obitelji, rodbine i prijatelja. U protekla dva tjedna gladno na spavanje išlo je 21,3 posto članova kućanstava, a 43,5 posto roditelja ponekad je gladno radi zadovoljavanja potreba djece.

Iako žive u siromašnim kućanstvima istraživanje je pokazalo da 73,7 posto djece smatra kako žive prosječno kao većina, njih 23,3 smatra da su siromašni, a samo jedno djete istraživačima je reklo da su jako siromašni. Optimistično je i što 90 posto anketirane djece ima pozitivan stav prema budućnosti, a njih 94 posto sretno je većinu vremena.

Voditelj istraživanja Stubbs novinarima je istaknuo važnost centara za socijalnu skrb i socijalnih radnika, jamčenje minimalnih naknada i dječjeg doplatka. “Dječji doplatak ne može biti mjera samo za demografsku obnovu, već mora biti i mjera za smanjenje dječjeg siromaštva”, naglasio je.

Sociolog Siniša Zrinščak, koji je sudjelovao u istraživanju, upozorio je da samo oko 30 posto djece čiji roditelji primaju socijalnu pomoć ide u vrtić, važan za njihov daljnji razvoj socijalizacije. Također, djeca siromašnih roditelja u neravnopravnijem su položaju prema vršnjacima jer češće nemaju kompjutore niti novca za druženja ili školske izlete. “Neki roditelji su očajni kada djetetu moraju platiti izlet,” rekao je i dodao kako je jedna mama usporedila koliko je hrane mogla kupiti za ta tri ili četiri dana izleta.

Napominjući kako su socijalna pomoć i dječji doplatak najvažniji izvori prihoda siromašnih obitelji, Zrinščak smatra da kod svih reformi o tome treba voditi računa. Dobrim drži i ideju uvođenja univerzalnog dječjeg doplatka. Pri tome bi siromašni i primatelji socijalne pomoći trebali imati još neki  dodatak, jer im je to izuzetno važno za preživljavanje.

Državna tajnica u Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Margareta Mađerić rekla je da će rezultati tog istraživanja pomoći da sve mjere usmjerene prema djeci, obitelji i mladima pomognu rješavanju jednog od najvećih problema, odumiranju Hrvatske.

Pravobraniteljica za djecu Ivana Milas Klarić upozorila je da su njezina iskustva u praksi poražavajuća jer svakodnevno dobivaju informacije o siromašnoj djeci. Smatra da se na svim razinama državne vlasti većinom deklarativno govori o pravima djece, dok to u praksi nije tako.

Komentiraj


FOTO:FaH
PODIJELI
Djelatnost je Hine prikup­lja­nje i razaši­lja­nje što potpunijih či­njeničnih i objektivnih novinsko-agencijskih informacija o zbi­va­njima u Republici Hrvatskoj i svijetu za potrebe medija i drugih sudionika društvenoga, političkoga, kulturnog i gospodarskog života.