Francuska književnica Emmanuelle Pagano uoči gostovanja na Festivalu svjetske književnosti, priča o Europi kakvu ona vidi i promjenama koje su za to nužne

Nakon što je Emmanuelle Pagano u lipnju predstavila “Adolescente troglodite”, roman o transrodnoj problematici za koji je osvojila nagradu EU za literaturu, 46-godišnja francuska književnica ponovno će doći u Hrvatsku, na Festival svjetske književnosti gdje će 6. rujna, na tribini Pisac i njegov čitatelj, predstaviti novu knjigu “Vezivanja”, upravo izašlu u izdanju Naklade Ljevak.

Za razliku od “Adolescenata troglodita”, Emmanuelle Pagano se u “Vezivanjima” bavi, jednom rječju, odnosima. Obrađuje univerzalne teme: usamljenost i otuđenost, odnos prema tijelu i starenju, ljubav i njene mračne strane, odrastanje, nasilje u školi, pitanje roditeljske odgovornosti, život osoba s invaliditetom, složeno afirmiranje osobnih identiteta i pitanje promjene spola, ekološku osviještenost, sudbine pojedinaca koji žive na društvenoj margini.

“Na ideju za pisanje došla sam nakon razgovora s prijateljem o ljubavnim vezama. Ova knjiga je nešto kao ekvivalent fotografskom djelu, svaki zapis odgovarao bi jednoj fotografiji, to su fotografije mrtve prirode, ali mrtve prirode pune života, zamrznutih trenutaka koji sadrže pokret, priču i život”, objašnjava Emmanuelle Pagano koja, kako kaže, u svojim književnim djelima nikada ne izmišlja. Njezin rad sastoji se od prikupljanja onoga što se zbiva oko nje i pokušaja zapisivanja, prenošenja u riječi onoga što promatra. Neprestano, rekla je za Nacional, dokumentarno motri i pokušava prenijeti, prikazati i dočarati ono što je dira. Postala je vrlo osjetljiva na sve što se oko nje događa, upija osjećaje i dojmove drugih ljudi kao da ih je sama proživjela. Nakon toga je, priznaje, najteže distancirati se od doživljenog da bi se sve to moglo podijeliti s čitateljima, tako da i oni budu prožeti istim osjećajima i dojmovima.

  • ‘DA OSMISLIMO DRUGAČIJI način života, ne bi bilo problema s izbjeglicama: bogatstva bi bila drugačije raspodijeljena, gospodarstvo bi promijenilo političku situaciju’

Gostovanje Emmanuelle Pagano na Festivalu svjetske književnosti organizirano je kao dio partnerstva s velikim festivalom francuske kulture u Hrvatskoj, Rendez-vous, a na pitanje što smatra najboljim u kulturi svoje zemlje, književnica ne može tako lako pronaći odgovor.

“Opširno pitanje, ne znam… Ono što me se najviše tiče i što me najsnažnije dira jest djelovanje jezika, francuskog jezika, ali u to nisu uključeni samo Francuzi: upravo čitam Charlesa-Ferdinanda Ramuza koji piše prekrasnim francuskim, a on sam bio je Švicarac. No ako moram navesti samo jednog francuskog umjetnika, uz rizik da možda neću biti vrlo originalna, spomenut ću Georgesa Brassensa čija je suptilnost pisma, višeznačnost tekstova, prema mojemu mišljenju, i dalje nenadmašna”, govori francuska književnica. Upitana da objasni kako vidi život Francuza danas, duhovito opisuje svoj način života koji je, kaže, sve samo ne tipičan život “običnog francuskog građanina”.

“Ne predstavljam reprezentativan uzorak francuske populacije: živim sama, na vrlo izoliranom mjestu, često odsječena snijegom, bez pitke vode, bez vodovoda, bez televizije, bez brze internetske veze, bez fiksne telefonske linije, veza za mobilni telefon je vrlo loša, daleko sam od prve pekarnice, od trgovine, liječnika, željezničke stanice. Za mene je najveći izazov da prije jeseni unesem i pospremim 20-30 metara drva za zimu ili da se organiziram za najobičniji prijevoz ili najjednostavniju kupovinu, a ne vjerujem da o svemu tome mnogo Francuza razmišlja”, priča Emmanuelle Pagano koja kaže da, jednako kako živi izoliranim načinom života, tako do nje ni ne dolaze neki veći problemi koji su francuska svakodnevica. Jedan od većih je rješavanje problema imigracije, koji nije specifičan za Francusku, već muči cijelu Europsku uniju.

“Ja sam vrlo daleko od tih problema i gledajući odande gdje živim, gdje nema gotovo nikog, čini mi se da imamo dovoljno mjesta za prihvat imigranata! Trebamo se prestati stiskati u gradovima, pretjerano trošiti, pokušavati čitav planet sagledati kroz televizijske ekrane ili bilo koje druge ograničavajuće monitore i osmisliti drugačiji način življenja u svijetu. Tko ćemo uvidjeti da možemo živjeti svi zajedno. Uostalom, da osmislimo drugačiji način života i obitavanja na nekom prostoru, ne bi više bilo problema s imigrantima ili izbjeglicama: bogatstva bi bila drugačije raspodijeljena, gospodarstvo bi promijenilo političku situaciju, trgovina bi se promijenila…” smatra Emmanuelle Pagano. Književnica vjeruje u socijalnu Europu, prilično drugačiju od ove današnje, s promišljenim pristupom poljoprivredi, poštenim prihodima za sve, poštenom trgovinom, a ne samo ekonomskom i turističkom razmjenom.

Komentiraj

FOTO:Ljevak
PODIJELI
- rođena u Zagrebu 1978. godine - mr.sc. međunarodnih odnosa - diplomirala novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu - novinarstvom se bavi od 1999. godine - dosad je radila u Jutarnjem listu, lifestyle magazinu Story, političkome magazinu Aktual - u Nacionalu je pomoćnica glavnog urednika i piše teme iz kulture