Hrvatska gubi rat sa zakonima koje su donijeli Hrvati da zajebu svoju državu, da je pokradu. PELJEŠKI MOST JE STRATEŠKI PROJEKT moje države Hrvatske, a stopirao ga je Lipov Gaj (jedan zaposleni). Lipov Gaj je tvrtka osnovana lani s temeljnim kapitalom od 10 kuna i prošle godine imao je prihod od nula kuna. U Splitu postoji nešto slično Lipovu Gaju, zove se Snaga vjetra (dvoje zaposlenih). Kada Snaga vjetra nije dobila posao za izvođača Pelješkog mosta, uložila je žalbu i tako na nekoliko mjeseci zaustavila cijeli projekt

Europa ima pravo”, kažem Braci.

“U čemu?” pita Braco.

“Kada kaže da nas dvojica živimo glupo. Pazikuća Rukavina danima govori da će rat završiti. Kada završi, počet će škola. Sjedit ćemo u istoj klupi i učiti. Dani i godine prolaze nam uludo. Počinjem se toga stidjeti. Neki dečki učili su svirati violinu, neki harmoniku, neki plešu balet i u klubu igraju ping pong, neki ministriraju, planinare, a nas dvojica sjedimo ispod Europinih prozora i čitamo Zabavnik. Zapravo me je stid”, kažem Braci.

“Mene je stid kada vidim svog tatu kako plazi oko Europe, a taj stid boli. I sada je kod nje. To svi znaju, zna i moja mama i zbog tog me je stid. Ne možeš promijeniti ili naći drugog tatu i drugu mamu”, odgovori Braco…

Kupite digitalno izdanje Nacionala i pročitajte više, a platite manje