Kada osjetite da vam suze na kraju filma idu na oči, kada vidite da ljudi oko vas brišu suze, onda znate da ste gledali sjajan film. Upravo to se dogodilo trećeg dana festivala u Cannesu kada je u konkurenciji za Zlatnu palmu prikazan film „I, Daniel Blake“ redatelja Kena Loacha. Woody Allen ima 80 godina, Ken Loach će 80. rođendan proslaviti u lipnju, ali taj radikalni ljevičar zajedno sa svojim dugogodišnjim scenaristom Paulom Lavertyjem (on nema ni 60) snimio je velik film. A nedavno je najavljivao kako odlazi u mirovinu i kako više neće režirati. Na svu sreću, predomislio se.

Daniel Blake u ovom je filmu 59-godišnji stolar, udovac, koji je doživio srčani udar zbog čega mu liječnik zabranjuje raditi neko vrijeme, a on odlazi na socijalnu službu kako bi dobio socijalnu pomoć. No, tamo se sudara s birokracijom koja mu objašnjava kako njihovi liječnici tvrde kako je on sposoban na rad, te se može žaliti, ali za to vrijeme ne može primati pomoć. U svom očaju naći će suputnicu, nezaposlenu samohranu majku dvoje djece koja je očajna jer ne može doći do posla, a izgubila je pravo na socijalnu pomoć jer je zakasnila nekoliko minuta na sastanak u socijalnoj službi. Taj sukob malog čovjeka i države, unaprijed osuđen na poraz tog malog čovjeka, tema je Loachovog filma koji je na konferenciji za novinare u petak izjavio kako je Europska unija neoliberalan projekt koja vodi prema privatizaciji svega i prema deregulaciji svega. S obzirom da je u Velikoj Britaniji u tijeku velika rasprava trebaju li ostati u EU ili je napustiti, Loach smatra kako treba ostati, ali se treba i povezati s lijevim pokretima unutar EU. Opisujući svoj film, Loach je izjavio da ono što se događa njegovim likovima jednako se događa i ljudima u ostalim europskim zemljama gdje onima koji su siromašni vladine organizacije tvrde kako su sami krivi za svoju neimaštinu. I zato treba reagirati.

U Cannesu se i trećeg dana raspravlja o „šali“ s otvorenja festivala kada je voditelj izjavio kako je lijepo vidjeti da redatelji snimaju filmove u Europi iako u Americi nisu osuđeni za silovanje. Odmah su krenuli komentari kako se to odnosilo na Romana Polanskog i Woodyja Allena. Poglavito na Allena, jer je na dan otvorenja magazin Hollywood Reporter objavio tekst njegovog sina Romana Farrowa koji je oca posredno optužio za seksualno iskorištavanje njegove usvojene sestre Dylan Farrow. Laurent Lafitte, francuski glumac i autor izjave, sada tvrdi kako se šala odnosila samo na Polanskog jer nije ni znao za članak u Hollywood Reporteru. Ujedno, dodao je kako je razgovarao s direktorom festivala Thierryjem Fremauxom koji mu je rekao kako je razgovarao s Allenom i ovaj se uopće nije naljutio na tu šalu. Međutim, priča ide dalje, organiziran je ručak svjetski važnih novinara sa Allenom koji je rekao kako se doista nije naljutio jer treba mnogo toga više da bi se on uvrijedio. Ujedno, rekao je kako ne čita ništa objavljeno o njemu, pa tako nije čitao ni taj tekst Romana Farrowa, a cijelu aferu koja je prije dvije godine objavljena u New York Timesu ostavio je iza sebe. Međutim, na to druženje Allena s novinarima nije pozvan novinar Hollywood Reportera uz objašnjenje Allenove publicistkinje kao je to napravljeno je se povrijedilo njezinog klijenta. Mediji su se u međuvremenu podijelili, jedni tvrde kako Woodyju Allenu nikada na sudu nije dokazano seksualno iskorištavanje, optužbe su odbačene zbog nedostatka dokaza, drugi smatraju da još uvijek postoje osnovane sumnje za seksualno iskorištavanje.

Što se tiče Hrvata u Cannesu, u četvrtak uvečer održan je party za rumunjski film „Sieranevada“ redatelja Cristija Puiua u kojem Petra Kurtela ima manju ulogu, a Zdenka Gold je manjinska koproducentica. Party je održan u klubu Silencio u centru Cannesa koji se i inače koristi za partyje, a kada su u petak ujutro svi zgrabili filmske magazine, bili su jako zadovoljni. „Sieranevada“ dobila je jako dobre ocjene.

Komentiraj