TAKO JE GOVORIO ‘ŠVABO’ Da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu… A znate što se događa

Autor:

HOANG DINH NAM / AFP / Profimedia

HOANG DINH NAM / AFP / Profimedia

Na današnji dan prije dvije godine otišao je ‘Švabo’. Ivica Osim. Veliki, grandiozni Ivica Osim. Bio je jedan od najboljih igrača u Europi. Bio je jedan od najboljih trenera na svijetu. U doba kad su ljudi postajali zvijeri, Osim je bio i zauvijek ostaje pojam ljudskosti


Sahranjen u sarajevskoj Aleji velikana. Dobitnik najvećih ordena japanskog carstva. Sarajlija po kojem ime nosi ulica u Grazu. Ima nekoliko spomenika ispred nekoliko stadiona na nekoliko kontinenata.

Ivica Osim ‘Švabo’. Rođen 6. svibnja 1941. u Sarajevu, preminuo 1. svibnja 2022. u Grazu. Danas su dvije od ‘Švabinog’ odlaska.

Odlaska čovjeka koji je nogomet igrao tako da su mu nadjenuli nadimak ‘Strauss s Grbavice’,a  druge nogometu učio tako da mu je Real Madrid stavljao ugovor na stol. Bianco ček.

I tako da su u Grazu ulicu koja vodi do stadiona dali njegovo ime. I tako da je najbolji trener svakog kluba koji je ikad trenirao. I tako da je jedan drugi velikan, Miroslav Blažević, nakon Osimove analize utakmice Hrvatska – Australija rekao samo:

“Kapa do poda. Ja neću govoriti ništa. Jer se tome nema što dodati, ni oduzeti. Rečeno je sve”.

Onu ponudu Reala, za koliko god love hoće, to je odbio.

“Rađe ću tu s djecom u Austriji, mladost nogometna, njih imam čemu naučiti. Što ću učiti one u Realu? Meni bi tamo bilo neugodno ući u svlačionicu”.

I o sportu kojem je posvetio život uspio je jedno rečenicom reći više nego većina s milijardu riječi:

“Svaki dan bez nogometa je – izgubljen dan”.

Objasnio je ‘Švabo’ i ono što je poslije njega govorio Cruyff:

“Nogomet vam je jako jednostavan, ali najteže ga je jednostavno igrati”.

Sjetio ga se njegov klub, Željezničar:

“Na današnji dan prije dvije godine preminula je istinska legenda FK Željezničar i BiH nogometa, Ivica Osim. Slavit ćemo tvoje ime, dok u nama srce bije”!

U potpisu: “Tvoj Željo, Stadion Grbavica, Bulevar Ivice Osima…”

Sjetio ga se i japanski Jeff United:

“Dvije su godine prošlo otkad je u svom domu u Grazu preminuo Ivica Osim. Naše srce je s njim”.

Prije nešto manje od 20 godina, baš dok je bio u Jeff Unitedu, nazvali smo ga iz Rijeke za komentar o jednom igraču, Austrijancu, o čijem je angažmanu razmišljao tadašnji klupski direktor Marinko Koljanin.

Javila se supruga Asima pa, onako razveseljena što može popričati s nekim na zajedničkom jeziku, počela s pitanjima. I narazgovarasmo se s gospođom Asimom dobrih 10 minuta, sve nam je rekla što i ona misli o dotičnom igraču, dok se iz pozadine nije začuo Osimov glas.

“S kim to pričaš? Daj telefon ‘vamo. Alo… Ja sam mislio da si ti pametan čovjek. Sad piši što ti je Asima rekla, sigurno si sa njom htio intervju jer valjda se u ovoj kući u fudbal najbolje ona razumije”!

Naravno da je dao intervju, objasnio sve što smo željeli znati i stoput više od toga. U jezgrovitim i jasnim rečenicama. Jer tako je s onima koji su u nečemu svjetske klase. Oni najkompliciranije stvari objasne jednostavno.

Jer… “Nogomet vam je jako jednostavan, ali najteže ga je jednostavno igrati”.

U svibnju 1992. godine, tri tjedna prije nego što je trebalo početi Europsko prvenstvo (koje na kraju Jugoslavija nije ni igrala, a senzacionalno ga osvojila njena zamjena, Danska), Ivica Osim u Beogradu je sazvao press-konferenciju kao izbornik reprezentacije zemlje koja se raspadala, a njegov rodni grad bio ranjavan bombama, granatama, sugrađani ubijani snajperskim mecima, obitelj mu je bila tamo…

Sa suzama u očima i drhtavim glasom gromada je ljudska, onako karakteristično pognute glave, govorio polako i tiho.

“Ostavka je, ovako, najizravnija stvar, da kaže čovjek: odlazim i gotovo je. Opet vam kažem, a to sam već ponovio, da ne vjerujem da mogu ići, niti ću ići, ni u Firenzu, ni u Švedsku. Sve što mogu napraviti, ovako ljudski (i ako me neko bude pitao, tu nema problema nikakvih) to je moja privatni gesta, a vi ju možete protumačiti kako hoćete… To je neka moja osobna odluka”, govorio je Osim pa zastao, da ne brizne u plač.

I onda dodao:

“Neću govoriti zbog čega, neću objašnjavati. Vi vrlo dobro znate. Ali ako ništa drugo… I ono jedino što mogu učiniti za taj grad… Bar da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu. A znate što se tamo događa”.

I za kraj, za one mlađahnije kojima su ovi redci došli pred oči, da ne pomisle kako je ‘Švabo’ bio neki fanatik i dogmatik kad je nogomet u pitanju.

Njemu je to bio i posao i strast. Ali je svima koji su u nogometu vidjeli samo novac i samo-promociju ili sredstvo za poruke koje nemaju veze sa sportom, stvar objasnio ovako:

“Nogomet je još uvijek samo igra, iako to mnogi zaborave. A raditi se može i u rudniku”.

Dvije godine bez Ivice Osima. I kad prođe dvjesto sjećanje će ostati. Na europskog igrača, svjetskog trenera i ljudinu za sva vremena.

Strauss sa Grbavice. Kapa do poda. I igraču i treneru i čovjeku.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.