Rijetko kada se unutar sedam dana zbilo toliko značajnih događaja. Prvo je 15. svibnja izvršen atentat na slovačkog premijera Roberta Fica. Obzirom na ulogu Slovačke u NATO-u, njegovu prorusku orijentaciju odmah je bilo zamjetno da to dodatno destabilizira taj dio Europe.

U nedjelju 19. svibnja srušio se helikopter u kojem su se nalazili Iranski predsjednik Ebrahim Raisi I ministar vanjskih poslova Hoseina Amir-Abdolahian. Raisi je bio tvrdolinijaš kojeg se dugo smatralo mogućim nasljednikom vrhovnog vođe ajatolaha Ali Hamneija.

U ponedjeljak 20. svibnja glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda Karim Khan rekao je da ICC traži naloge za uhićenje vođe Hamasa Yahye Sinwara uz dvojicu najviših vođa Hamasa, Mohammeda Deifa zapovjednika brigade Al Qassem i Ismaila Haniyeha političkog vođu Hamas. Buru je izazvao zahtjev da se izda nalog za uhićenje Izraelskog premijera Benjamina Netanyahu kao i ministra obrane Yoava Gallanta.

U kratkom vremenu tri odvojena događaja koji svaki na svoj način usložnjava međunarodnu političku scenu. O tome u emisiji Gost dana Radio Nacionala razgovaramo s Denisom Avdagićem, vanjskopolitičkim i sigurnosnim stručnjakom.

Cijeli razgovor možete slušati OVDJE.

Mislim da i dalje moramo čekati završetak istrage o atentatu na slovačkog premijer Fica. Ovo može, a i ne mora biti paravan, jer se svijet drastično počeo mijenjati. Nekada je bilo jake polarizacije u vrijeme Hladnog rata, pa je i u demokratskom svijetu bilo napeto živjeti ukoliko se sjetimo proganjanja konumista i ljevičara u Hollwoody. Živimo u vremenu u kojem su informacije nikad bliže, a ljudi se najmanje ravnaju po njima. Primat su preuzeli društveni mediji koji nemaju uredničku politiku i tamo su rukavice bačene i takve stvari mogu dovesti do brutalnih posljedica. Vidjeli smo to na primjeru Markovog trga. Ruska agresija je podigla neugodan osjećaj u našem društvu, ali nije manje pomogla ni američka politika.

Na žalost vidimo da se politiku može utjecati lobiranjem i to se jako vidi u SAD-u ali i drugdje u svijetu. Može se preko društvenih mreža vidjeti gdje je to sve došlo i algoritmi koji su stvoreni rade korist samo društvenim mrežama, ali ljudi su ipak ti koji moraju odlučiti o svojim postupcima.

Što se tiče Irana sva stvarna moć je u rukama ajatolaha. Predsjednik je u Iranu izvršna funkcija za ideje koje ajatolah ima. Taj pad helikoptera i pogibija predsjednika ne mijenja previše unutardržavnu i vanjskopolitičku poziciju. Ajatolah će odabrati nasljednika i stvari se neće mnogo mijenjati. Ovaj pad ukoliko je on nesretan, neće poremetiti odnose u regiji, ali ukoliko se uspostavi da je to atentat, tada bi se stvari mogle zakomplicirati. To bi natjeralo političku elitu, prvenstveno prema Izraelu.

Ono što bi se moglo ponoviti su prosvjedi koji su bili brutalno ugušeni od strane pokojnog predsjednika Hamneija. Bit će presudno kako će izgledati politički sustav i kome će biti dozvoljeno da se natječe za poziciju predsjednika Irana.

Ono što bi se moglo ponoviti su prosvjedi koji su bili brutalno ugušeni od strane pokojnog predsjednika Hamneija. Bit će presudno kako će izgledati politički sustav i kome će biti dozvojeno da se natječe za poziciju predsjednika Irana.

Protivnici Raisija stidljivo slave, njih ima ali ne mogu to javno iskazati. Oni koji su protivnici islamske države su u manjini. Situacija je politički dosta kompleksna, ali religijski nije i teško će biti promijenjena.

Mjesecima govorim da ono što čini Izrael prema Palestincima će imati dugotrajne negativne posljedice prema Izraelu. Mnogi iskazuju simpatije prema Izraelu, ali oni gube pristalice. Sada će tri zemlje priznati Palestinu. Zemlje Latinske Amerike, Afrike dijela Europe priznale su Palestinu. Sjeverna Amerika, Australija to još nisu. Zanimljivo je da više zemalja priznaje Palestinu nego Kosovo koje je u potpunosti funkcionalna država. Izraelu ne preostaje nego promijeniti politiku, jer je kancerogena i loša. Svi priznaju da je Hamas teroristička organizacija, ali nastavak rata nije rješenje. Rješenje je da Netanyahu mora otići, jer Izrael je njegov taoc i množe se prosvjedi protiv njega.

Izrael je teško unesrećio Palestinsku populaciju. U Hrvatskoj na sreću ima mnogo obitelji koje nisu osjetile rat, a vidite koliko je tu tema iz rata i osjetljivih pitanja. U Palestini toga nema, jer nema niti jedne obitelji koja nije osjetila brutalnost Izraela. Najmanje su to osjetili članovi Hamasa. Tako je došlo do izjednačavanje Izraela i Hamas jer su u pravu na obranu prekoračili svaku granicu. U tom svjetlu optužbe protiv Gotovine za prekomjerno granatiranje su smiješne. Sravnili su sve, preselili ljude i nema obitelji koja nekoga nije izgubila. Dobili su milijune neprijatelja.