TAJNA KRIJUMČARSKA MREŽA VODI SVE DO LJUDI IZ TVRTKE KOJA SE BAVI BIOOTPADOM: Kako su krijumčara migrantima zastrašivali Božinovićem

Autor:

Armin Durgut, Josip Regovic/PIXSELL

Nakon što je 22. rujna uhićen kod Novske u kombiju kojim je prevozio 26 ilegalnih migranata, Tomislav K. policiji je otkrio da su mu krijumčarenje migranata ponudili Marko Jurić, blizak tzv. knežijskoj skupini, i njegovi suradnici iz tvrtke Eco-biogas. Policija istražuje tko je tajnoviti ‘Zumbul’ koji ih je povezao

Nacional je koncem proteklog tjedna dobio na uvid eksplozivni iskaz koji je policiji dala osoba koja se nakon zastrašivanja u svojstvu vozača pristala priključiti dobro uhodanoj zločinačkoj organizaciji koja se bavi krijumčarenjem migranata, a pri tome je toliko drska da se poziva na svoje veze s ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićem. Nacional je došao u posjed snimaka telefonskih razgovora tog pripadnika te krijumčarske bande s drugim osobama u toj kriminalnoj hobotnici.

Njihov sadržaj otkriva dosad nepoznate razmjere i paravane tog izuzetno unosnog kriminala jer u središte tih aktivnosti smješta osobe povezane s višestrukim teškim kaznenim djelima, s miljeom tzv. knežijske skupine, ali koje su pod kontroverznim okolnostima preuzele kontrolu nad tvrtkama koje se istodobno bave proizvodnjom električne energije koju prodaju državi po privilegiranim cijenama.

Nacional je uspio rekonstruirati tko su protagonisti tih kriminalnih aktivnosti, s kakvim su ozbiljnim kaznenim djelima od ranije povezani te kakvim se metodama zastrašivanja služe.

Ta dobro organizirana kriminalna organizacija šverca migrante od granice s BiH prema Sloveniji i Austriji.

Nadimak jednog od aktera – Zumbul – može poslužiti kao metafora cijelog slučaja, ali u središte spornih aktivnosti Zumbul stavlja i Marka Jurića. On je bio u središtu pozornosti hrvatske javnosti u kontekstu akcije Šok 3. Jutarnji list je 23. prosinca 2010. objavio tekst pod sljedećim naslovom: ‘Akcija Šok 3 se nastavlja: Blaž Petrović u Remetincu, Pripuz i Jelavić u bijegu’.

Radilo se o akciji koju je policija poduzela istražujući premlaćivanje novinara Jutarnjeg lista Dušana Miljuša i poduzetnika Josipa Galinca. U tom tekstu stoji i sljedeće:

‘’Policija trenutno traži i niz osoba s kojima želi obaviti informativne razgovore u vezi s premlaćivanjem Miljuša i Galinca. Među njima su i Hrvoje Gašparinac, pripadnik knežijske skupine, Marko Jurić, više puta evidentiran zbog nasilničkih ispada’’.

Snimke spomenutih telefonskih razgovora i iskaz svjedoka upravo Marka Jurića stavljaju u središte organizacije krijumčara ljudi.

Podaci do kojih je došao Nacional, koje su neslužbeno potkrijepili i sugovornici bliski policiji, govore o tome da se šverc migranata ne odvija sporadično, već da iza svega stoje dobro organizirane kriminalne organizacije koje kao paravane koriste različite tvrtke. Šverc migranata toliko je “atraktivan” da je, tvrdi jedan visokopozicionirani policijski inspektor, gotovo zbacio trgovinu drogom s liste najunosnijih kriminalnih aktivnosti. Osoba upoznata s nekim policijskim analizama tvrdi:

“U tom su poslu ozbiljni igrači, možda ne baš zvučna imena o kojima znamo čitati po novinama, ali dobro organizirane ekipe, a ne neki sitni kokošari. Nema tu nikakvih slučajnosti. Pa samo računajte, tarifa po jednom migrantu je od 700 do 1500 eura, a oni ih natrpaju po 20 u jedan kombi.”

U jednoj noći tako se može zaraditi od 15 do 30 tisuća eura, ali i nekoliko godina zatvora. Kako bi spriječili da ih se otkrije i da umjesto naplate završe iza rešetaka, organizatori se služe raznim metodama.

 

‘To mi je opet dalo sigurnost da ako imaju ministra Božinovića iza sebe mogu šta hoće. Javio mi se Zumbul da budem u utorak spreman, da ću dobit lokaciju gdje da pokupim i gdje trebam odvest migrante’

 

Naime, Nacional je došao do šokantnih saznanja o tome kako jedan od sudionika švercerskog lanca tvrdi da su se ljudi koje on optužuje kao organizatore koji su ga angažirali pozivali ni manje ni više nego na – ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića. Cilj te grupacije bio je, kako tvrde svjedoci s kojima je Nacional razgovarao, lažnim pozivanjem na Božinovićev pozadinski utjecaj zastrašiti i spriječiti postavljanje bilo kakvih pitanja te u startu onemogućiti da se ta osoba, u slučaju da “padne”, usudi policiji reći tko su organizatori na vrhu krijumčarskog lanca. A upravo to se dogodilo – jedna osoba je “pala”, ali umjesto da šuti, odlučila je otkriti sve što zna o tome tko su ljudi na vrhu piramide. Tim se slučajem, kako doznaje Nacional od izvora s neposrednim saznanjima, policija intenzivno bavi jer je riječ o jednom od najeksplicitnijih tragova prema mogućim organizatorima.

Slučaj koji je Nacional otkrio spada u kategoriju kriminalističkog trilera jer se u pozadini priče o švercu migranata krije jedna još zlokobnija rabota – rat za kontrolu, prevlast i udjele nad bioelektranom u okolici Zagreba koja je dobila kredit od HBOR-a i koja na ime povlaštene cijene električne energije u sljedećih 14 godina treba uprihodovati najmanje 168 milijuna kuna. U toj se priči tek pojavljuju nevjerojatni scenariji: od optužbi za otmicu, lažnih zadužnica, likvidacija tvrtki do milijunskih pronevjera i poreznih prevara. Da bi se ispostavilo da se neki od aktera iz te sage o gospodarskom kriminalu pojavljuju i u priči o švercu migranata.

Nacional je došao do iskaza svjedoka i snimki telefonskih razgovora između dvojice izvršitelja u tom švercerskom lancu koji otkriva kako se zapravo pokušavaju zamesti svi tragovi koji vode izravno do organizatora. Slučaj je tim intrigantniji jer se odvija u vrijeme kad je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović pod novim velikim pritiskom zbog postupanja prema migrantima, konkretno najnovije snimke njihova premlaćivanja, zbog koje su neki zastupnici oporbe u Saboru zazivali njegovu smjenu, a premijer Andrej Plenković morao odgovarati na prozivke zbog postupanja policije i obznaniti da Božinović i dalje ima njegovu podršku.

Koliko bi sada ovaj novi slučaj mogao biti osjetljiv, svjedoči i rečenica koju je Nacionalu rekao izvor blizak Vladi kad smo mu postavili pitanje je li upoznat s time da se pojedini pripadnici kriminalnog miljea povezanog sa švercom migranata pozivaju na Božinovića:

“Napisali vi to u pozitivnom ili negativnom kontekstu, sve oči bit će uprte u Božinovića. Pitanje hoće li ljudi stvarno vjerovati da on nema ništa sa švercom migranata.”

A upravo je Božinović prije nekoliko dana na jednom od sastanaka na vrhu Europske unije iznio šokantan podatak: samo ove godine u Hrvatskoj je uhićeno 686 neposrednih izvršitelja šverca migranata. To u pravilu znači da je uhićeno 686 ljudi koji su migrante na ovaj ili onaj način prevozili, a u pravilu riječ je o vozačima koji su migrante prevozili kombijima. Jedan takav kombi vozio je glavni akter ove priče.

Tomislav K. iz Križevaca (podaci poznati redakciji, op.a.), mladi čovjek blizu 30-ih godina koji se našao u financijskim problemima i kojem su za vratom bili kamatari, prihvatio je posao prijevoza migranata jer mu se to učinila kao izvrsna prilika da se barem na neko vrijeme izvuče iz financijskih dubioza. Naime, po jednom migrantu trebao je dobiti čak 500 eura.

U srijedu, 22. rujna 2021., u noćnim satima Tomislav K. s kombijem koji je posudio iz tvrtke u kojoj je zaposlen, pod izlikom da mora prevesti jedan motor, pojavio se u šumi na području Novske. Stao je i parkirao, kad su se odjednom otvorila vrata od kombija u koji su nahrupili migranti. Tomislav K. pretrnuo je od straha jer se od njihove težine kombi počeo tresti. Ukupno se ukrcalo čak 26 ljudi. Što znači da je Tomislav K. samo od te “ture” trebao zaraditi 13 tisuća eura, a organizatori barem dvostruko od te cifre, to jest oko 30 tisuća eura. Tomislav K. upalio je kombi i uputio se prema naplatnim kućicama u Novskoj. Njegov zadani cilj bila je Rijeka, to jest područje iza tunela Učka. No od Novske je prošao svega nekoliko kilometara i došao skoro do kućica, kad se pred njim pojavio policijski presretač. Putovanje koje još nije pošteno ni započeo, tu je završilo. Tomislav K. prepraćen je na policiju u Novskoj. Dao je iskaz i ispričao sve o tome tko ga je angažirao. Policija ga je odmah sutradan, u četvrtak, 23. rujna, pustila. Rekli su mu da će se morati javiti sljedeći tjedan na sud i da ih zanimaju organizatori iz Zagreba.

Kako bi bio siguran da je njegov iskaz otišao u prave ruke, a zbog svega što je ondje iznio i ljudi koje je imenovao, Tomislav K. dva dana kasnije poslao je sadržaj svog iskaza e-mailom na adrese policije i USKOK-a. Nacional posjeduje sadržaj tog iskaza, ali i snimke telefonskih razgovora koji su se odvijali među akterima u danima nakon Tomislavova uhićenja.

Kako bi se mogao razumjeti cijeli kontekst ovog kompleksnog slučaja, potrebno je reći da je Tomislav K. prijavljen kao direktor jedne poljoprivredne tvrtke koja je prije nekog vremena poslala na naplatu zadužnicu u iznosu 240 tisuća kuna tvrtki Eco-biogas. Eco-biogas je bioplinsko postrojenje u Pisarovini nedaleko Jastrebarskog, a tvrtka se čak spominjala u natječaju za zbrinjavanje biootpada koji je raspisao Grad Zagreb, ali je natječaj bio poništen.

U toj tvrtki trenutno traje spor između dosadašnjeg većinskog vlasnika Gorana Glatkog i novih većinskih vlasnika Marka Jurića i Hermana Seidla te njihova direktora Zorana Cvetkoskog. Glatki tvrdi da su ga Jurić i Seidl prisilili da ga je Jurić pod prijetnjom prisilio da mu prepiše udjele u tvrtki i da mu Jurić za te udjele nikad nije isplatio novac, a Jurić i Seidl tvrde da Glatki izmišlja, da ih sada pokušava upropastiti i da im šalje lažne zadužnice na naplatu te da huška kooperante da također šalju na naplatu zadužnice, za koje oni tvrde da nemaju pokriće u stvarnom dugu.

Marko Jurić (u sredini) je poslodavac 26-godišnjem državljaninu Bosne i Hercegovine znanom po nadimku ‘Zumbul’ (desno) koji je neposredno s Tomislavom K. dogovorio šverc migranata, što je ovaj prijavio. FOTO: Nacional

Jednu od zadužnica na naplatu je poslao Tomislav K., odnosno njegova poljoprivredna tvrtka. Međutim, Tomislav K. odjednom povlači zadužnicu i tvrdi da dug ne postoji. Nakon što je uhićen u noći 22. rujna s 26 migranata u kombiju, Tomislav K. ispričao je policiji svoju stranu priče i potom dva dana kasnije poslao dodatni e-mail sljedećeg sadržaja:

“Ja Tomislav K. (podatak poznat redakciji) iznosim svoju kronologiju kako sam i gdje upoznao Herman Seidla, Marka Jurića, Zorana Cvetkoskog i njihovog djelatnika pod nadimkom Zumbul.

Ivo A. (puni identitet poznat redakciji) me je pozvao (9. 9. 2021) na kavu u svoj kafić da me nešto treba, kad sam došao sjeo sam za stol sa njegovim radnicima i njim, u jednom trenutku se je pojavio neki gospodin kojega je Ivo A. predstavio kao Herman Seidl te je Ivo A. reko svojim radnicima da napuste stol, ostali smo nas trojca za stolom. Ivo A. ga je predstavio kao glavnog čovjeka tvrtke Eco-biogas d.o.o. u Pisarovini. Tvrtka koja je u mojem vlasništvu (naziv tvrtke poznat redakciji) ima potraživanje za isporučenu silažu od te tvrtke u Pisarovini te kako silaža nije plaćena imao sam zadužnicu kao sredstvo osiguranja i pustio ju na naplatu za predmetno dugovanje od cca 256 tisuća kuna. Herman Seidl mi je prijetio da ću završit u zatvoru, da iza njega stoje moćni i opasni ljudi da je u Heinzelovoj sve spremno za moje privođenje, da sam napravio teško kazneno djelo, da on ima veze na policiji da su njihovi odvjetnici već sve pripremili. Dao mi je svoj broj da mu se javim drugi dan do 9:00 šta sam odlučio. Nisam ga zvao, ali ujutro iza 8:00 me je već zvao Ivo A. šta sam odlučio i pričao mi da se ne igram s njima da ta cijela ekipa ima opasne ljude iza sebe. U ponedjeljak(13. 09. 2021) me zove Ivo A. i dolazi pred firmu (naziv poznat redakciji) u kojoj radim da je došao direktor Zoran Cvetkoski sa još jednim čovjekom (Zumbul) da su donesli izjavu kojom se jedino mogu izvuć, te ju moram potpisat kod bilježnika da nepostoji nikakvo dugovanje i da taj posao nije odrađen, te nalog za povlačenje zadužnice. To sam sve potpisao u strahu od njihove odmazde da mi nešto nenaprave. Kada smo bili kod bilježnika ja, Zoran Cvetkoski i Zumbul koji je i donesao dokumentaciju koju moram potpisat, reko je da ništa nebrinem da su njegovi šefovi jaki i da iza njih stoji ministar Božinović. U komunikaciji sam reko da sam u financijskim problemima Zumbul mi je ponudio da njegov šef (Marko Jurić) ima dobar posao u kojem mogu dobro zaradit jer je sve dobro organizirano.”

U nastavku e-maila, Tomislav K. otkriva o kakvom je poslu riječ i kako tvrdi da je sve dogovoreno:

“Ponudio mi je prijevoz migranata (500 eura/glavi).

18. 09. 2021. u Zagrebu sam se našao sa Zumbulom i dogovorio da ću ipak ići pokušat odradit i zaradit laku lovu u povratku me je zvao Ivo A. i rekao da svratim u Gradec na bioplinsko postrojenje od Energije Gradec d.o.o. gdje on sad radi. Stigao sam na bioplinsko postrojenje i za menom je došao crni BMW zagrebačkih reg. oznaka i predstavio se kao Marko Jurić da je to sve njegovo da je uložio 15 mil. eura u to sve, u jednom trenu mi je uzeo mobitel iz ruke i bacio ga u auto, da nebi slučajno snimao razgovor, rekao mi je da ću se brzo riješit svih problema ako poslušam njega da prevozim migrante da je on glavni organizator, da iza njega stoji ministar Božinović, neka samo njega slušam da ću brzo zaradit dobru lovu da taj dio vodi njegov čovjek (Zumbul) a Ivo A. kojega poznajem od prije je sve to potvrđivao, pa mi je to sve dalo sigurnost da me oni mogu izvuć iz mojih financijskih problema. U subotu navečer sam išao u policijsku postaju u Križevcima prijavit rekli su mi da dodjem u nedjelju ujutro da me nema tko primit. Došao sam i u nedjelju ujutro te dao iskaz, rekli su mi da mi nije nitko prijetio da će me ubiti i da od toga nema ništa.

To mi je opet dalo sigurnost da ako imaju ministra Božinovića iza sebe mogu šta hoće. Javio mi se Zumbul da budem u utorak spreman da ću dobit lokaciju gdje da pokupim i gdje trebam odvest migrante. Te da njegov šef Marko Jurić kontrolira kompletnu situaciju i da ništa nebrinem. U srijedu (22. 09. 21) u noći išao sam pokupit migrante na lokaciju koju sam dobio Novska utovario ih 26, prije naplatnih kućica presreo me je presretač i uhitili su me, 23. 09. 21 su me pustili i rekli mi da ću se morati javiti sljedeći tjedan na sud te da ih zanimaju organizatori iz Zagreba.

U ovom dopisu prikazujem cijelu ekipu i na koji način su došli do mene.

Nadam se da će netko reagirati ili možda neće ako ih štiti ministar Božinović.

Smatram da su opasna organizacija i strah me je za život djeteta, žene i mene.”

Policija je u međuvremenu, prema tvrdnjama Nacionalovih izvora, počela nadzirati Tomislava K. kako ga netko ne bi napao. Njegov mobitel policija je zaplijenila odmah nakon što je uhićen i on bi trebao biti jedan od ključnih dokaza na temelju kojih će policija zaključiti govori li on istinu o organizatorima. Ono što za sada nije sporno i što se može sigurno dokazati je da je neposredne upute za šverc migranata Tomislav K. dobio od Zumbula, odnosno čovjeka koji se tako svima predstavlja.

Zumbul je zaposlenik Marka Jurića, prema tvrdnjama svjedoka vrlo vjerojatno njegove tvrtke O.S.E. Tim, ali je s Jurićem cijelo vrijeme radio i u Eco-biogasu. Riječ je o mladom čovjeku u kasnim 20-im godinama koji je u Hrvatsku došao iz Bosne i Hercegovine i ima, kako se tvrdi, muslimansko ime i prezime, dok mu je Zumbul nadimak. Nacionalovi izvori tvrde da je Jurić sam pričao da je Zumbul prije godinu i pol bio uhićen zbog droge, ali da ga je on izvukao i to preko odvjetnika Mije Goluba, istog onog u čijoj se kancelariji navodno prijetilo Goranu Glatkom i što je on prijavio.

Nakon što je pušten iz pritvora, a budući da mu je oduzet mobitel, Tomislav K. s drugog broja telefona nazvao je Ivu A., čovjeka u čijem se kafiću susreo s Hermanom Seidlom i Zumbulom, ispričao mu što se dogodilo i tražio od njega brojeve telefona od direktora Eco-biogasa Zorana Cvetkoskog i djelatnika Zumbula. Nacional je preslušao snimke svih tih telefonskih razgovora. Snimke je Nacionalu dostavio posrednik, a iste snimke dobila je i policija.

 

Zumbul je bio uhićen lani zbog ‘preprodaje veće količine amfetamina, marihuane i droge MDMA‘, ali ga je Jurić izvukao iz zatvora. Jurić je bio upetljan u pokušaj ubojstva, a dobio je i batina od Zefinog sina

 

U kratkom razgovoru s Cvetkoskim, Tomislav K. traži od njega da mu vrati zadužnicu, na što ovaj tvrdi da ne može jer je to sada dio sudskog postupka. Međutim, Tomislav K. mu kaže da je iz Fine dobio informaciju da je zadužnica poslana u tvrtku Eco-biogas. Nacionalovi izvori tvrde da je to dokaz da su Jurić, Seidl i Cvetkoski u dokumentaciji koju su slali za povlačenje zadužnice, a koju su oni pripremali, napisali adresu svoje firme, iako je uobičajeno da se zadužnica, kad se povlači, šalje nazad onome tko ju je izdao.

U nastavku razgovora, Tomislav K. kaže:

“Gledajte, imam jedan veliki problem, s vašim ljudima sam pao u krijumčarenju ljudi koji su mi rekli, onaj Zumbul i ta ekipa.”

Cvetkoski ga pita: “Kakvim našim ljudima, o čemu pričaš?”.

“Sa Zumbulom, onim dečkom koji je bio s vama”, kaže Tomislav K., na što mu Cvetkoski odgovara: “Ma nemam ti ja pojma…”.

Sljedeći poziv Tomislav K. uputio je prema Zumbulu, a razgovor je tekao ovako:

Tomislav: Dobar dan gospodine!

Zumbul: Dobar dan!

Tomislav: Tomo K. je.

Zumbul: E, poštovanje Tomo.

Tomislav: Znaš što je bilo?

Zumbul: Znam, čuo sam.

Tomislav: Jesi čuo si.

Zumbul: Da, nisi trebao Marka zvati.

Tomislav: Kako ćemo to riješiti?

Zumbul: A di si ti?

U nastavku, Tomislav govori kako je u velikim problemima, kako idući tjedan mora na sud i da mora reći tko ga je poslao. Na to mu Zumbul ponovno kaže: “Slušaj me, a što si zvao Marka, trebao si mene nazvati.”

“Zato jer nema nitko tvoj broj. Onda sam zvao Marka da mi da tvoj broj.”

Na poziv da se nađu u Zagrebu, Tomislav odgovara da nema ni jedne lipe jer su mu uzeli i zaplijenili i mobitel i novac.

Na to mu Zumbul kaže:

“Čekaj, čekaj, nemoj pričati preko ovoga. Nazovi Marka i reci, onaj, da nisi ti sa mnom direktno radio, da sam ti ja samo dao broj. A ja ću ti pomoći za sve. Ne želim ja s njim imati problema, jel me razumiš? Da kažeš da si ti pitao mene ima li se di šta za raditi, da sam ti ja samo dao broj, da sam ti proslijedio broj i da si ti komunicirao, da nisam ja. Razumiješ?”

Na to mu Tomislav kaže: “E, oprosti, ali ne mogu to. Ne mogu to. Ne mogu to zato jer sam ja u problemima velikim, u problemima sam. Kužiš, ja bum sad dobil zatvora.”

“Ma nebuš dobil zatvora”, uvjerava ga Zumbul, “i ne ideš ti odmah na sud. A ko da ti to nisi znao, jebo te. “

“Što nisam znao? Pa nisam znao, kužiš, ja sam mislio da je to sve uigrano”, rekao je Tomislav K.

Zumbul je na to replicirao: “Ma daj, ajde brate, nemoj se ono… Pa jesmo pričali? Ajde da vidimo da se nađemo…”

Drugi razgovor Tomislava K. i Zumbula nije protekao u tako prijateljskom tonu. Najprije mu je Zumbul, na uobičeno pitanje gdje se nalazi, odbrusio:

“Šta tebe boli k. di sam?” i potom rekao: “Šta, šta mi pišeš? Zvat ćeš Marka. Pa zovi Marka!”

Na to Tomislav K. kaže: “Zvat ću Marka, strpat ću vas sve u zatvor radi ovoga, ozbiljno ti velim.”

“Gdje si sad, ajd pošalji lokaciju di si. Ti ćeš strpat nekog u zatvor. Ajde frajeru jedan, nemoj da sereš”, govori mu Zumbul, a kad mu je ovaj ponovno poručio da će ih sve strpati u zatvor, rekao mu je: “Koga ćeš ti strpati, glupane glupi? Pa ti si u zatvoru već jednom nogom. Oćeš da ti pokažem, pošaljem slike i snimke šta si uzimao, šta si pričao sve? I šta si radio? Tupane glupi. Šta si pričao, da su te kamatarili, da ovo, da ono… Slušaj me dobro. Nemoj da sereš, nemoj glumit mangupa, dužan si svima. Svima si dužan, svi te traže. Ja ti fino kažem, nemoj glumit mangupa!”.

 

‘Idem sad u Dubravu gore, da kažem ljudima šta pričaš. Pa znaš kod koga ću u Dubravu ići. Da pokažem dečkima šta laješ… Kad budeš ponizan, razgovarat ću s tobom. A budeš li srao, vidit ćeš šta će biti’

 

Na Zumbulovo pitanje što će reći na policiji, Tomislav odgovara:

“Idem na policiju, ti si me poslao dolje za ove ljude.”

Ovaj mu je odgovorio: “Glupane glupi, sam si otišao.”

Potom se nastavljaju prepucavati, Tomislav K. kaže da će on sve što iznosi dokazati, na što mu Zumbul poručuje:

“Vidjet ćeš kad ja odem, idem sad u Dubravu gore, da kažem ljudima šta pričaš. (…) Pa znaš kod koga ću u Dubravu ići.”

Na pitanje kod koga, Zumbul počinje prijetiti:

“Pa vidit ćeš frende kod koga ću ići. I da pokažem dečkima šta laješ, kako su te kamatarili, kako si ti ovo, kako si ti ono, imam sliku di si uzimao pare, glupane glupi.”

Na Tomislavovo pitanje hoće li doći u Križevce s njim razgovarati, Zumbul mu ponovno prijeti:

“Neću doći s tobom razgovarat zato što si bezobrazan. Kad budeš normalan i kad budeš ponizan, onda ću razgovarat s tobom. Nemoj glumiti mangupa jer nisi mangup. Eto, to ti ja… a još jednom mi pošalji jednu takvu poruku, vidit ćeš šta ti slijedi. Nemoj glumit mangupa, budi normalan dečko. A budeš li srao, vidit ćeš šta će biti.”

Nacional je kontaktirao Marka Jurića s pitanjem u vezi Zumbula, no on je eksplicitno ustvrdio da ne može on znati što njegov djelatnik radi u slobodno vrijeme i da nema nikakve veze s migrantima.

Nije želio odati Zumbulovo ime, ali je ustvrdio da će mu dati ili da mu je već dao otkaz zbog posla s migrantima.

Marko Jurić nije spominjao da je Zumbul još ranije, kao što tvrde izvori, bio povezan s drogom i da ga je već jednom, navodno, planirao otpustiti.

Nacional je potvrdu te informacije dobio od više izvora, a o uhićenju Zumbula i još jedne osobe i to zbog “preprodaje veće količine amfetamina, marihuane i droge MDMA“, policija je prošle godine, 22. veljače, objavila i priopćenje, ne navodeći Zumbulov identitet, već samo da je riječ o 25-godišnjem državljaninu BiH koji je stanovao na zagrebačkoj Trešnjevci. Zumbul je proveo dva, tri mjeseca u istražnom zatvoru. Na koga je točno Zumbul mislio kad se u razgovoru s Tomislavom K. pozivao na Dubravu, nije poznato. No više izvora Nacionalu je potvrdilo da je Marko Jurić “dobio batina od Zefina sina” (sina kontroverznog poduzetnika Josipa Antića zvanog Zefo), ali da je to bilo prije incidenta s migrantima i da jedno s drugim nema veze.

Isto tako, Nacional je došao i do informacije da je Marko Jurić 2015. kazneno prijavljen zbog pokušaja ubojstva osobe M.Š. koji se dogodio u jednoj teretani na zagrebačkom Rudešu te da taj slučaj još uvijek nije završen.


Glatki tereti Jurića da mu je oteo elektranu, a ovaj njega za dugove

Tvrtku Eco-biogas osnovao je i bio njezin većinski vlasnik čovjek iz Vrbovca koji se zove Goran Glatki. On je ujedno vlasnik prijevozničke tvrtke Lumini benz koja je dugo godina poslovala s Agrokorom. Tamo je upoznao Hermana Seidla, čovjeka koji je za Ivicu Todorića radio na projektima bioelektrane. Kad je Agrokor propao, Glatki je svoj kapital stečen putem prijevozničke tvrtke, kako sam govori, odlučio uložiti u gradnju bioplinskog postrojenja i sa Seidlom je dogovorio da će zajedno uložiti novac u taj projekt. Goran Glatki objašnjava što se potom dogodilo:

“Seidl je bio postavljen za direktora tvrtke i po ishođenju kredita trebali smo podijeliti poslovne udjele na vlasništvo 50:50, s tim da je svatko trebao uplatiti jednak iznos sukladan veličini udjela. No on mi je tek tada rekao da on ne ulaže nikakav novac, već da je njegov ulog know-how. Na to sam ja rekao da to ne dolazi u obzir i da svatko ima svoj know-how koji ulaže u projekt, ali da ćemo iz rada u tom projektu u budućnosti naplatiti taj know-how odnosno svoju pamet. On se s tim nije složio i tada je počeo naš razlaz, ali sam mu ja, iako nije uložio ni lipu, ipak predao 10 posto udjela u tvrtki Eco-biogas koju sam ja kupio od prethodnih austrijskih vlasnika.”

Postrojenje Eco-Biogas u 14 godina trebalo bi uprihoditi 168 milijuna kuna. FOTO: Nacional

Prema tvrdnjama Gorana Glatkog, dakle, sav novac u projekt uložio je isključivo on sam. Uspio je prikupiti urednu dokumentaciju i ishoditi kredit od HBOR-a te izgraditi reprezentativno bioplinsko postrojenje koje je početkom ove godine počelo mjesečno u mrežu isporučivati struju u vrijednosti milijun kuna po povlaštenoj cijeni. Ugovor s državom, kao i ostale elektrane, potpisali su na 14 godina, a projekcija njihovih prihoda iznosila je najmanje 12 milijuna kuna godišnje, to jest najmanje 168 milijuna kuna u 14 godina. Međutim, zbog korone i kašnjenja u puštanju projekta u pogon, Glatkom je nedostajala još jedna manja financijska injekcija pa je prošle godine uzeo pozajmicu od oko 290 tisuća kuna od čovjeka s kojim je imao poslovni odnos jer je prevozio biootpad iz njegove tvrtke. On se zove Marko Jurić i vlasnik je tvrtke O.S.E. Tim koja se, između ostalog, bavi zbrinjavanjem otpada, a direktor u toj tvrtki bio je Zoran Cvetkoski, koji je poslije postao direktor Eco-biogasa. Pet, šest mjeseci kasnije, prema tvrdnjama Gorana Glatkog, Jurić ga je pozvao u ured odvjetnika Mije Goluba i pod prijetnjom da bi se nešto moglo dogoditi njegovoj ženi i djeci, zatražio od njega da mu prepiše udjele u tvrtki Eco-biogas. Tom sastanku prisustvovali su i Herman Seidl i Zoran Cvetkoski. Glatki je to prijavio policiji i DORH-u, ali tek s dva mjeseca zakašnjenja. Na ime navodnih potraživanja Jurića prema Glatkom, Jurić je stekao 42 posto dionica tvrtke pa je s dionicama Hermana Seidla Jurić stekao kontrolu nad tvrtkom i utjecaj u Skupštini, dok je Glatkom ostalo oko 33 posto, ali je izgubio bilo kakvu kontrolu. Glatki tvrdi da mu Jurić za prijepis udjela nije isplatio nikakav novac iako je bio prisiljen potpisati dokument u kojem se tvrdi da će mu Jurić isplatiti 1,4 milijuna kuna. Jurić je za Nacional rekao da je veći dio tog iznosa Glatkom isplatio u gotovini, a ostatak putem pozajmica, ali za gotovinsku isplatu nije predočio nikakav dokaz.

Goran Glatki. FOTO: Nacional

No tvrtka Lumini benz, u vlasništvu Gorana Glatkog, imala je potraživanja prema Eco-biogasu pa joj je on potom poslao zadužnice na naplatu. Nova uprava tvrtke uspjela je, pak, privremenim sudskim mjerama skinuti te zadužnice jer su tvrdili da su izdane na temelju lažnih faktura, to jest da je Goran Glatki tako izvlačio novac iz firme. Nad Lumini benzom je u međuvremenu pokrenut stečaj, prema tvrdnjama Glatkog, zato što se nije mogao naplatiti od Eco-biogasa za uredno izvršene usluge koje su sve dokumentirane, što planira dokazati na sudu. Tvrdi da su mu Jurić i Seidl zapravo oteli tvrtku Eco-biogas, odnosno bioelektranu u koju je uložio vlastiti novac, te da se služe svim sredstvima kako bi ga pokušali ocrniti i diskreditirati.

Marko Jurić i Herman Seidl, s kojima je Nacional također razgovarao, tvrde da je Glatki prevarant, da je ostao dužan desecima ljudi i da mu je jedini cilj uništiti Eco-biogas kako bi prikrio svoje kriminalne radnje. Glatki na to odgovara da bi to bilo suludo jer je riječ o tvrtki koja ima osiguran posao i naplatu sljedećih 14 godina te da su mu upravo zato Jurić i Seidl oteli firmu koja je uredno poslovala, ali da su se zeznuli jer nemaju vlastitog novca za ulaganje pa ne mogu pokrenuti elektranu. Seidl, pak, tvrdi da je Glatki napravio ogromnu štetu u elektrani i da je zato nisu mogli odmah pokrenuti, a da sada uz to huška vjerovnike na njih da im šalju lažne zadužnice. Prezentirali su opsežnu sudsku dokumentaciju. Sve bi to možda ostalo posao za Trgovački i Općinski sud i Poreznu upravu da se u međuvremenu nije dogodio slučaj Zumbul, odnosno slučaj s migrantima.


Reakcija: ‘Herman Seidl je samo manjinski član društva Eco Biogas d.o.o., i nema nikakvu funkciju’

Poštovani,

I. obraćam Vam se kao punomoćnik gospodina Hermana Seidla, Zagreb, vezano na članak objavljen 12.10.2021. u tiskanom izdanju tjednika „Nacional“, broj: 1225 naslova:„ Ekskluzivni dokumenti. ‘Rekao mi je da ću se brzo riješiti svih problema ako prevozim migrante, da je on glavni organizator, čak je tvrdio da iza njega stoji ministar Božinović’ Nakon što je 22. rujna uhićen kod Novske u kombiju kojim je prevozio 26 ilegalnih migranata, Tomislav K. policiji je otkrio da su mu krijumčarenje migranata ponudili Marko Jurić, blizak tzv. knežijskoj skupini, i njegovi suradnici iz tvrtke Eco-biogas. Policija istražuje tko je tajnoviti ‘Zumbul’ koji ih je povezao“ te vezano na objavu članka na internet portalu (elektroničkoj publikaciji) “Nacional” dana 16.10.2021., naslova “TAJNA KRIJUMČARSKA MREŽA VODI SVE DO LJUDI IZ TVRTKE KOJA SE BAVI BIOOTPADOM: Kako su krijumčara migrantima zastrašivali Božinovićem“, u kojem portalu je prenesen opisani članak iz tiskanog izdanja, ali uz dodatak/izmjenu na kraju.

Autor oba sporna članka je Orhidea Gaura Hodak.

II. Navedenim člankom, iznošenjem nepotpunih i neistinitih navoda na jednostran i subjektivan način, mojoj stranci nanesena je šteta, dok s druge strane javnost nije istinito i cjelovito informirana.

Tako se u tiskanom članku navodi da:

1. „U toj tvrtki traje spor između dosadašnjeg većinskog vlasnika Gorana Glatkog i novih većinskih vlasnika Marka Jurića i Hermana Seidla“… – što nije točno.

Herman Seidl niti je novi a niti većinski vlasnik društva Eco Biogas d.o.o., budući je 10% vlasnik društva još od 28. veljače 2019. godine, i takvo je stanje i danas.

2. Također nema spora o „vlasništvu“ između Hermana Seidla i Gorana Glatkog, budući je jedini postupak onaj temeljem kojeg Herman Seidl pokušava naplatiti dug koji Goran Glatki ima prema njemu, za što postoji i ovjeren Ugovor. U tom sudskom postupku doneseno i pravomoćno rješenje o ovrsi protiv Gorana Glatkog.

3. Navod „da je Herman Seidl prijetio „svjedoku“ Tomislavu K.,“ nije točan niti je Herman Seidl s istim uopće o tako nečem razgovarao, niti je Tomislavu K ili bilo kome drugome prijetio.

4. Nije točan navod.““… su Jurić, Seidl i Cvetkoski u dokumentaciji koju su slali za povlačenje zadužnice, a koju su oni pripremali….“ .

Herman Seidl je samo manjinski član društva Eco Biogas d.o.o., i nema nikakvu funkciju niti obavlja bilo kakvu operativnu aktivnost, te nije ništa slao ili pripremao kako u vezi zadužnice tvrtke Tomislava K. tako i u vezi operative i poslovanja društva Eco Biogas d.o.o.

5. U izdvojenom dijelu članka, na desnoj strani: podnaslova „Glatki tereti Jurića da mu je ovaj oteo elektranu a ovaj njega za dugove“ također je naveden cijeli niz neistina. Tako nije točno da je; „Glatki sav novac u projekt uložio isključivo on sam, i ishodio kredit HBOR-a, te da Herman Seidl nije uložio ni lipu“

Upravo je Herman Seidl, kada je bio direktor društva Eco Biogas d.o.o.. ishodio kredit HBOR-a (31 milijun kuna) potreban za gradnju bioplinskog postrojenja.

Isto tako, za navedeni kredit Herman Seidl je jamac i to svom osobnom imovinom.

6. Nije točno da je: „Goran Glatki „kapital“ stečen putem prijevozničke tvrtke uložio u društvo Eco Biogas d.o.o.“ Nažalost, upravo obrnuto, Goran Glatki, kao direktor je izvlačio novac iz društva Eco Biogas d.o.o., u korist svoje prijevozničke tvrtke (Lumini Benz d.o.o.).

7. Na internet portalu je uz tekst članka, istovjetan onom u tiskanom izdanju, dodan na kraju i novi dio. Tako je navedeno da je: “nad Lumini benzom je međuvremenu pokrenut stečaj, prema tvrdnjama Glatkog, zato što se nije mogao naplatiti od Eco-biogasa za uredno izvršene usluge koje su sve dokumentirane, što planira dokazati na sudu. Tvrdi da su mu Jurić i Seidl zapravo oteli tvrtku Eco-biogas, odnosno bioelektranu u koju je uložio vlastiti novac, te da se služe svim sredstvima kako bi ga pokušali ocrniti i diskreditirati. „

Navedeno nije istinito, što proizlazi i iz javnih isprava i izvora.

8. Nad Lumini Benz d.o.o. je dana 24. lipnja 2021., otvoren stečaj i to zbog neprekidne blokade od 481 dan, a ukupan dug Lumini benz d.o.o. prema vjerovnicima je veći od 50 milijuna kuna, pa nije točan navod da je Lumini benz.d.o.o. završio u stečaju jer: “se nije mogao naplatiti od Eco-biogasa za uredno izvršene usluge“ (objava na e oglasnoj ploči).

Kako je Goran Glatki bio direktor društva Lumini Benz d.o.o. i društva Eco-biogas d.o.o. sve do 27.04.2021. bio je u prilici „naplatiti se od Eco Biogasa d.o.o.“, a što je činio putem fiktivnih dugova.

Naime, Porezna uprava u poreznom nadzoru je pravomoćno utvrdila da je Goran Glatki kao direktor Lumini benz.d.o.o. ispostavljao fiktivne račune sa svoje prijevozničke tvrtke Lumini Benz d.o.o. na teret društva Eco Biogas d.o.o., te je izvukao novac te oštetio društvo Eco Biogas d.o.o. i Državni proračun za milijune kuna.

IV. Molim da se ovaj ispravak objavi na jednakovrijednom mjestu kao i sporni članak.

Ovaj Zahtjev, u skladu s recentnom praksom ima i učinak propisan člankom 22. Zakona o medijima.

Herman Seidl, po punomoćniku, odvjetniku Ivanu Esteru

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.