FOTO: Nada Žiljak

‘Svjetski dan glasa’ obilježit će se u ponedjeljak (16. travnja) u organizaciji Zagrebačke lige protiv raka pod pokroviteljstvom Gradonačelnika Grada Zagreba Milana Bandića, u suradnji sa Gradskim uredom za zdravstvom, Lions Club Zrinjevac i Muzejom Mimara bogatim edukativno-promotivnim i umjetničkim programom s humanitarnim ciljem koji treba čitavu javnost podsjetiti na javno zdravstveni problem karcinoma grla i ždrijela.

U Hrvatskoj se svake godine otkrije oko 1 000 novih bolesnika s tumorima grla i ždrijela. Ukazivanje na rizično ponašanje i educiranje o simptomima ima za cilj rano otkrivanje bolesti. Humanitarna akcija udružuje vodeće medicinske stručnjake i renomirane umjetnike u borbi protiv zloćudne bolesti.

O zdravstvenom cilju ranog otkrivanja karcinoma glasnica govorit će se u stručnom dijelu programa u Muzeju Mimara u ponedjeljak (16. travnja), dok će umjetnički program slaviti glas kao vrhunski instrument darovan svakom čovjeku bogatim glazbenim programom.

Nastupit će proslavljeni umjetnici; Lidija Horvat Dunjko, Antonija Dunjko, Leon Košević /Tomislav Mužek i vokalni sastav The Messengers.

Finale večeri je otvorenje izložbe renomirane slikarice Nade Žiljak pod nazivom ‘Skriveno–Infrared Art’ koja će publici predstaviti dvadesetak najnovijih djela. Akademska slikarica Nada Žiljak na svojim platnima ostavlja intenzivne tonalitete, međutim tek upotrebom suvremene tehnologije, infrared kamere, vidimo pravu umjetničku poruku “skrivenu“ duboko u slici.

“Iako velikim dijelom suvremena umjetnička produkcija inzistira na ogoljavanju sadržaja, poruka i problema u umjetničkom djelu, gdje se gotovo ništa ne ostavlja nedorečenim, ipak još uvijek postoje umjetnici koje privlači ono skriveno, tajanstveno i višestruko kodirano. Naš intimni svijet i psihoemotivni horizonti oduvijek sami po sebi zahtijevaju smislenu – pa i etičku – razinu tajne, zaštite i ideje gnijezda, nečega što je sklonjeno od javnosti.

U tom kontekstu, višestruko kodirano i konceptualno impostirano slikarstvo Nade Žiljak na izniman način spaja i čuva vidljive i nevidljive razine stvarnosti i ljudske svakodnevice. Stilski i poetski, ono se referira na modernističko-intimističke matrice u slikarstvu prve četvrtine i prve polovice 20. stoljeća, a recentnu dimenziju današnje tehnološke civilizacije posvaja pomoću primjene infracrvene tehnologije, gdje u svakoj slici postoji druga slika / crtež, odnosno, tzv. slika u slici. Od 2009. godine do danas, Nada Žiljak u kontinuitetu slika dvoznačne / dvoslojne slike, gdje je ispod prvog sloja, koloristički vrlo dinamičnog, kriju crno-bijele intimističko-ljubavne scene.

Kritika je već isticala kako je ova istaknuta grafičarka od primarno tehničke metode stvorila umjetnički postupak, u potpunosti uronjen u medij slikarstva, gdje se tek pomoću male infrared kamere može vidjeti i ući u intiman i emotivan prostor ljudskih bića. Oduvijek nas privlači tuđa intima, skriveni prostori i prizori „iza ključanice“, ali treba naglasiti kako u ovom opusu ne postoji ništa lascivno ili erotomansko u bilo kakvom negativnom kontekstu.

Iza prvog plana prirodnih motiva, koji su kroz nekoliko godina iz poetskog realizma sve više bivali reducirani prema lirskoj i kolorističkoj apstrakciji, skriven je svijet dvoje ljubavnika u prirodi ili intimi vlastita prostora, muškog i ženskog akta ili grupe aktova, iznimnog emotivnog naboja i nježnosti. Raskošna koloristička paleta prvog plana slike može biti metafora ili alegorija emotivnog intenziteta koji se krije u infracrvenom sloju slike, a kada kroz kameru ugledamo intimne trenutke para, to je stanje u kojemu nema skrivanja i laži – ma koliko da smo svjesni onog stiha „i kad se goli skinemo, ostat će nam naše maske“. Nadu Žiljak više zanimaju mirni trenuci u kojima parovi dijele emocije i nježnost, skriveni daleko od vanjskog svijeta, u potpunoj međusobnoj zaokupljenosti. To su male crtačke studije koje nam otkrivaju daleka poetsko-stilska ishodišta umjetnice prema svijetu antičko-helenističkih motiva, odnosno, ars amatoria, umjetnosti zavođenja i voljenja. Priroda je ovdje alegorija za ljubav, spajanje na svim razinama, od duhovne, mentalne, emotivne do tjelesne, ali i mogući znak kako danas jedinu pravu intimu imamo samo pod okriljem Prirode, što dalje od tehnološke civilizacije.

Možda će se nekima učiniti kako slikarstvo Nade Žiljak zaziva neka prošla i romantičnija vremena, ali ono nam je u današnjem kaotičnom i otuđenom svijetu nasušno potrebno. U vremenu kada se i najintimniji trenuci dijele preko društvenih mreža, kada se u potpunosti izgubila koprena između javne sfere i intimnog života parova, mora negdje postojati (umjetnička) protuteža tom pomaknutom i neprirodnom svijetu obmana, maski i filtriranih, artificijelno savršeno prezentiranih ljubavnih zagrljaja. Ovo slikarstvo ukazuje na sveprisutne obrasce maski (persona) koje izvrću privatnu i javnu sferu, i funkcionira kao jedan od zadnjih bastiona ljudske intime, pojma koji se sve više pravilno ne razumije u mlađim generacijama”.

Iva Körbler

Komentiraj