ŠTO JE 2011. GOVORIO RUKOMETNI MOĆNIK ZORAN GOBAC: ‘Ja sam prijatelju Šukeru ponudio auto svoje tvrtke’

Autor:

07.04.2011. Dom Sportova, Zagreb - Zoran Gobac, predsjednik rukometnog kluba CO Zagreb.
Photo: Boris Scitar/PIXSELL

Boris Scitar/PIXSELL

Objavljeno u Nacionalu br. 790, 2011-01-04

POZNATI RUKOMETNI DUŽNOSNIK Zoran Gobac ekskluzivno za Nacional opisuje svoje poslovne veze s poznatim osobama iz političkog života

Zoran Gobac, poznati rukometni dužnosnik kojega smatraju najmoćnijim čovjekom hrvatskoga rukometa, dospio je u žarište zanimanja kad se nedavno otkrilo da je donedavni ministar financija Ivan Šuker doživio prometnu nesreću vozeći se u automobilu u vlasništvu Gopčeve tvrtke Enigma. Šuker je još bio ministar pa je bilo čudno što putuje, umjesto službenim, automobilom privatne tvrtke. Tako se posumnjalo da Šuker ima skrivene poslovne veze s Gopčevom tvrtkom. A postavilo se i pitanje Gopčevih poslovnih aktivnosti, o kojima se vrlo malo zna. On je godinama javnosti poznat kao prodoran i osebujan sportski dužnosnik, pripisuju mu velike zasluge za uspjehe hrvatskog rukometa.

NACIONALU JE DAO SVOJ vjerojatno prvi intervju, u kojem više govori o svojoj poslovnoj karijeri nego o rukometu, a posebno iscrpno o poslovnim aktivnostima tvrtke Drava International, koja se bavi reciklažom PET otpada, gdje je također jedan od suvlasnika. To je potencijalno vrlo unosan posao, zbog čega se našao pod brojnim pritiscima. Za Nacional je neslužbeno izjavio da se prije nekoliko godina našao na udaru Josipa Radeljaka i Mirjane Sanader, koji su htjeli preuzeti Dravu International. Pojedinosti o angažmanu Mirjane Sanader ipak nije htio otkriti. Ispričao je kako se razvijala njegova poslovna karijera, čime se sve bavio, u kakvim je odnosima s Ivanom Šukerom i drugim poznatim hrvatskim političarima te kako mu je rukomet pomogao u razvoju poslovne karijere.

NACIONAL: Je li uobičajeno da se ministar financija vozi automobilom privatne tvrtke, ako mu je 24 sata dnevno na raspolaganju službeno vozilo?

– Šuker se u tom vozilu našao spletom okolnosti, a vozio ga je Višeslav Vukojević, nekadašnji zaposlenik tvrtke Enigma, koju je osnovao pokojni brigadni general Damir Goršeta. Vukojević je u njoj neko vrijeme bio zaposlen, sve dok se nije zaposlio u Dravi International. Godinama ga poznajem, jer su naše obitelji rodbinski povezane, još dok je bio dijete. Tog petka popodne igrom slučaja bili smo svi u istom društvu, a vrijeme je bilo loše. Šuker je doznao da mu je u Tomislavgradu umrla teta, sestra njegova pokojnog oca. Predložio sam mu da se poveze s Vukojevićem, koji je toga popodneva trebao otputovati u Split, a Šuker je već rekao da je svom službenom vozaču obećao slobodan vikend. Rekao sam mu da je bolje da na takav duži put otputuje terenskim vozilom, a ne osobnim automobilom. Kad su došli do Dugopolja, Vukojević je ostao u Splitu. Na povratku s pogreba u njega i sina zabio se vozač šlepera pod utjecajem alkohola. To je cijeli misterij. Dovoljno je reći da u Dravu International porezna uprava dolazi otprilike sedam puta godišnje.

NACIONAL: Koliko dugo poznajete Šukera i kako biste opisali vaš odnos?

– Poznajemo se više od 25 godina. Poslovan je čovjek i nikad nisam osjetio da mi nastoji neprimjereno pomagati u poslu. Slično mogu reći svi koji ga poznaju, on je vrlo principijelan. Zadnjih godinu i pol nismo mnogo komunicirali, ponajprije zbog složene ekonomske situacije, koja njemu nije ostavljala puno vremena za druženje. Ne želim ulaziti u razloge njegove smjene. To je stranačka stvar HDZ-a. A o njemu kao o čovjeku mogu govoriti samo pozitivno.

NACIONAL: Kad ste se upoznali?

– Još prije Domovinskog rata. Imao sam kavanu u Ciboninu tornju, a Šuker je tih kasnih 80-ih često dolazio na košarkaške utakmice. Jako je dobar prijatelj s Damirom Pavličevićem, bivšim košarkašem Cibone, kojega i ja poznajem od djetinjstva. Tako smo se upoznali, a poznanički odnos razvijao se i kad je on sudjelovao u vođenju lokalnog košarkaškog kluba u Velikoj Gorici.

NACIONAL: Prije nekoliko dana, nakon proslave 60-godišnjice Hrvatskoga rukometnog saveza, u hotelu Westin proveli ste pola sata u diskretnom razgovoru s Vladimirom Šeksom. U kakvim ste odnosima s njim? Je li točno da je on Dravi International pomagao u poslovanju?

– I sa Šeksom sam u vrlo korektnim odnosima. Na moju žalost, on je tek nedavno doznao da Drava International uopće postoji, neposredno uoči proslave koju je Fond za zaštitu okoliša zajedno s vodstvom Osječko-baranjske županije i grada Osijeka organizirao u Antunovcu. Zamolili su nas da mi tom izaslanstvu budemo domaćini na ručku. Šeks je izrazio želju da vidi našu tvrtku. Rekao je da dotad nikad nije čuo za Dravu International. A kad je vidio kakva je to tvrtka, ugodno se iznenadio. Doznavši da je tu zaposleno 300 ljudi, upitao nas je može li nam kako pomoći da unaprijedimo poslovanje. Rekli smo da nemamo osobitih problema i da uredno podmirujemo obveze prema državi, radnicima i kreditorima, kao i da nam je drago što se zanima za naše poslovanje. Nedugo potom počelo nam se imputirati da smo uz Šeksovu pomoć dobili privilegirani kredit HBOR-a. Od te ustanove nismo dobili nikakav kredit. Jedno smo vrijeme tražili da nam HBOR sufinancira kamate, ali ni to nismo uspjeli realizirati. To ne znači da u budućnosti neće biti suradnje između Drave International i HBOR-a.

NACIONAL: Kako ste postali suvlasnik u Dravi International?

– Poduzetnik sam 33 godine. Još u nekadašnjoj Jugoslaviji bavio sam se ozbiljnim poduzetništvom. S jednim svojim prijateljem zapošljavao sam više od 300 žena koje su šivale i izbjeljivale jeans. Imali smo i poznati butik kožnih odjevnih predmeta M37 i dobivali razne obrtničke nagrade. Naši su se proizvodi prodavali širom bivše Jugoslavije. Otvorili smo prve kafiće i restoran. Nisam bio gologuz. Poduzetništvom sam se nastavio baviti i nakon uspostave hrvatske države. Zato ne vidim zašto se ne bih bavio reciklažnim poslom. Danas sam jedan od poslodavaca za 300 ljudi u Dravi International i 40 ljudi u tvrtki Enigma. Moji partneri i ja jako smo ponosni što za sve njih na vrijeme možemo osigurati plaću.

NACIONAL: Nedavno ste mi rekli da ste prije nekoliko godina bili na udaru Josipa Radeljaka, koji vam je uz pozadinsku podršku Mirjane Sanader pokušao preoteti Dravu International. Kakve veze postoje između Radeljaka i Mirjane Sanader?

– Ne bih puno govorio o Mirjani Sanader. Radeljakov lobi u jednom se trenutku ozbiljno motao oko Drave International pokušavajući ju preuzeti bez novca. To se dogodilo kad smo u Austriji nabavljali strojeve za preradu PET ambalaže. U Radeljakovu lobiju bila je splitska ekipa ljudi koji su bili bliski Sanaderovoj obitelji. Predvođeni Radeljakom, htjeli su preuzeti te strojeve na upitan način, o čemu ne bih sada detaljnije govorio. Indikativno je da su upravo tada, 2008., neki mediji plasirali informacije da se Dravi International oduzima koncesija. Radeljak nas je čak nekoliko posjećivao i iskazivao namjeru da preuzme tvrtku. Nikad mi nije bilo jasno kojim bi je novcem preuzeo i otkud on u tom poslu. Dosta mi je izvrtanja teza i stalnog propitivanja što ja i moji partneri radimo u nekim poslovima.

NACIONAL: Je li točno da ste preko svojih skrivenih lobista konkurenciju doveli na rub propasti?

– To je neistina. U razloge za probleme naše konkurencije ne želim ulaziti. Možda bi se time trebale pozabaviti mjerodavne institucije. Uopće mi nije jasno niti što je Katolička crkva imala tražiti kao suvlasnik u BBS-u i zašto su ih kreditirali sa više od 2 milijuna eura. Mislim da nije normalno da je jedan od koncesionara više od 600 dana u blokadi, a da na to nitko ne reagira. Nad tom situacijom ne likujem, niti smo ih mi doveli u blokadu. Naše su tvrtke dobile približno iste kreditne iznose za razvoj, ali nismo se jednako razvijali. To je stvar poslovne politike. Mi smo u ovom trenutku već postali i regionalni igrač. U Srbiji smo kupili 50 posto tvrtke koja se bavi obradom PET ambalaže. Drava International se ne bavi samo obradom PET ambalaže, nego 60 posto djelatnosti čine i polietilenski proizvodi. Uredno vraćamo sve dospjele kredite i mjesečno izvozimo robu vrijednu 2 milijuna eura samo na njemačko tržište. Ove godine izvest ćemo robu vrijednu oko 17 milijuna eura i imati oko 160 milijuna kuna ukupnog prometa. Dogodine taj promet želimo povećati na 230-250 milijuna kuna i izvesti robu vrijednu 25 milijuna eura. Više Drava International pomaže državi, nego što država pomaže našem poslovanju. Isprva su postojala tri koncesionara za obradu PET ambalaže i procjenjivalo se da će na hrvatskom tržištu biti 30-ak tisuća tona PET ambalaže godišnje. Realno godišnje na hrvatskom tržištu postoji oko 16.000 tona PET ambalaže, a samo BBS ima kapacitete za preradu 12 tisuća tona. Naši strojevi mogu preraditi 18.00 tona godišnje. Ako želimo raditi, moramo tu ambalažu tražiti na okolnim tržištima. Tko je i zašto pogrešno procjenjivao kapacitete našeg tržišta, netko bi možda trebao istražiti.

NACIONAL: U kakvom ste položaju unutar HDZ-a? Je li točno da ste vi osobno na razgovoru s Ivom Sanaderom omogućili da Lino Červar uđe na izbornu listu HDZ-a i osvoji saborski mandat?

– To je još jedna neistina. Sa Sanaderom nikad nisam bio nasamo na sastanku. Kad se odlučivalo o Červaru, na sastanku su još bili Andrija Hebrang, Vladimir Šeks, Luka Bebić, Ivo Sanader i Jadranka Kosor. Razgovaralo se samo o tome hoće li njegov politički angažman štetiti klubu u kojem je radio kao trener i hoće li to štetiti interesima rukometne reprezentacije. Mi se u rukometu tomu nismo protivili i odluka je lako donesena. HDZ je moja stranka, ali ponosan sam i na brojna prijateljstva s istaknutim članovima drugih političkih stranaka s kojima sam se imao prilike zbližiti radeći u rukometu. Bio sam u odličnim odnosima s pokojnim Ivicom Račanom, dobar sam prijatelj s Draganom Kovačevićem iz HNS-a, Antom Kotromanovićem i Željkom Jovanovićem iz SDP-a, Antom Đapićem iz HSP-a…

NACIONAL: Kako komentirate aktualna zbivanja u HDZ-u?

– Ne vidim u tim zbivanjima ništa loše za stranku. HDZ prolazi kroz značajnu razvojnu fazu i vjerujem da će iz nje izići još jači.

NACIONAL: Nedavno ste na proslavi 60-godišnjice Hrvatskoga rukometnog saveza javno pozvali sportske kolege iz drugih saveza na uljuđenost u komuniciranju. Pretpostavljam da se taj poziv prvenstveno odnosio na dužnosnike Hrvatskog nogometnog saveza. Kako komentirate ponašanje i učestale vulgarne ispade istaknutih nogometnih dužnosnika poput Zdravka Mamića?

– U korektnim sam odnosima i sa Zdravkom Mamićem i s Igorom Štimcem. Nijedan od njih nije se u kampanji za novog šefa HNS-a ponašao primjereno. Svi su se na toj spornoj skupštini ponašali ispod dostojne razine. Kao da nisu svjesni da ih javnost gleda. Sportski dužnosnici moraju se normalno i uljuđeno ponašati, jer to ne koristi nikomu u sportu. Ljudi u sportašima i njihovim vođama gledaju uzore za sebe i svoju djecu. To se mora imati u vidu. Ni ja nekad ne mogu otrpjeti neka novinarska pitanja. Upravo zbog toga sve se češće povlačim s tiskovnih konferencija, jer sam svjestan da takvim izlaganjem sebi mogu napraviti medvjeđu uslugu. Možda bi i mojim nogometnim kolegama bilo bolje da se više ne pojavljuju u javnosti, jer mi se čini da imaju više problema u odnosima s javnošću od mene.

NACIONAL: Je li vam sportski angažman donio više štete ili koristi?

– Otvorio mi je mnoga vrata. Profitirao sam ljudski, poslovno i politički. Stvorio sam mnoga poznanstva i prijateljstva, a to se pretvorilo i u poslovne kontakte. Ne mora se uvijek nužno zaraditi, ali bitno je da se čovjek nađe u prilici da zaradi. Zahvaljujući rukometu trenutačno sam u prilici zastupati dvije ozbiljne strane grupe investitora. Kao savjetnik zastupam njemačku tvrtku koja želi u Hrvatskoj ulagati novac u vjetroelektrane i proizvoditi 550 megavata struje, a žele graditi i dvije termoelektrane. Druga tvrtka želi graditi veliko golf igralište na Prokljanu. Bude li sreće, odlično ću zaraditi, a ako ne, nikom ništa. Puno sam uložio u sport i često nisam zaradio. Bio sam svjestan da ću puno lakše izgubiti nego zaraditi, ali opet sam to činio.

NACIONAL: Jeste li ulagali i u kupnju nogometaša?

– Najviše sam pomagao Segesti, ali bilo je to kad sam bio jedan od većinskih vlasnika Sisačke banke, pa mi je to bila i svojevrsna lokalpatriotska obaveza. Nije tu bilo zarade. U poslu sam naučio na uspone i padove, ali pokazao sam se prilično upornim, a čini se da takvi opstaju. Reciklaža otpada vrlo je ozbiljan posao i svjestan sam da se mogu naći na udaru raznih interesa. Drava International ima i velika kreditna zaduženja, ali ako se sve dobro posloži, tvrtka može na kraju vrijediti nekoliko desetaka milijuna eura. Danas od nje ne zarađujem puno, ali su perspektive odlične i vrijedne svakog truda.

NACIONAL: Kako ocjenjujete stanje u hrvatskom klupskom rukometu, gdje osim Croatia osiguranja nema kluba sposobnog za ozbiljan europski iskorak?

– Croatia osiguranje je jedan od najvećih gubitnika u zagrebačkom sportu. Kad smo dovodili Ivana Balića, imali smo godišnji budžet 5 milijuna eura. Danas se on znatno smanjio. Udio gradskog novca u našem budžetu je oko 25 posto. Grad Zagreb počeo je dijeliti puno više novca za neke druge sportove, ali ja nigdje nisam vidio da je postignut značajan rezultat. Zbog stanja u našem klupskom rukometu mi i želimo napraviti jaku regionalnu ligu. Mislim da je to jedini pravi put, jer je bivša jugoslavenska liga bila jača od njemačke lige. Danas su Nijemci otišli daleko naprijed, ali u prvom redu zbog enormnih ulaganja. Naš je klub samo 90-ih šest puta bio u finalu Lige prvaka. Mi se sa svima možemo nositi, ali razlike ćemo lakše prebroditi ako imamo i jače natjecanje unutar regije, a ne samo u Ligi prvaka.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.